Retrospective je debitantski album producenta i instrumentalista Toma Šlogara, koji djeluje i pod umjetničkim imenom Burned Witch, na kojeg je autor smjestio deset skladbi nastalih tijekom posljednjih 25 godina.

Baš zbog tog odabira Šlogar je album nazvao retrospektivom, uz poruku izdavača da su neke od na albumu zastupljenih skladbi ranije izvođene uživo u drukčijim aranžmanima, ali nikada do sada nisu bile studijski snimljene.

Sam autor 35 minuta ponuđene glazbe naziva svojevrsnim spajanjem, fuzijom funka, rocka, jazza i etno motiva, a sve sa naglašenim bendovskim pristupom, mada većinu instrumenta svira sam Šlogar.

Najviše će u albumu uživati glazbeni sladokusci, posebno oni koji su odrasli ili kasnije prihvatili zasade davnašnjeg (kraj šezdesetih, sedamdesete) progresivnog i simfo rocka.

Energična štorija

Najavljuje to već uvodna »Overture« s jakim i dominatnim gitarama, a potvrđuje i naglašava »Gedora 16« koja spaja funk i rock, energično pričajući svoju štoriju praćena isto tako preciznom i čvrstom ritam sekcijom, a sve to odgovara otkačenom »automehaničarskom« nazivu pjesme, jer je gedora jedan od ključeva nužnih u tom i sličnim poslovima.

Sklonost zanimljivim naslovima Šlogar pokazuje i pri nazivima nekih drugih pjesama. »Wasn’t Me« je prozračnije i razigranije, ali i dalje bitno određeno snagom gitara, rifovima i zahvatima koji podržavaju brzi ritam i tjeraju na ples.

U »Seven Eightars« uživat će ljubitelji kompleksnijeg simfo rock izraza, hard rock udara i energičnih solaža.

Kad patkice hodaju

U »Duck Funk« je već iz naslova je jasno temeljno glazbeno usmjerenje, a ritam je onaj kakvom svjedočimo kad patkice hodaju. Istina, kasnije se to u nježnije jazzy usmjerenje slično kasnonoćnim oputanjima u jazz lounge baru da bi potom sve skupa ipak završilo u duck funk ozračju.

»Mirage« je baladičnija, nježnija i dovoljno himnična da je zamislimo kao baš sjajnu podlogu za film, a »Fly Off« baš je sva u letećem poletnom razigranom tonu i ne dozvoljava mirovanje. »Abschmalz« nudi, u suglasju s njemačkim naslovom, pojačanu agresiju u kojoj gitara opet »reže« i »reži«, a klavijature to prate postavljanjem podloge idealne za gitarističke udare.

Za kraj Šlogar čuva jako dobru »Wrap it Up, We’re Gone« koja je najnježniji trenutak albuma nakon koje čovjek poželi još jednu takvu jer je očigledno da autor, bez obzira na svu kvalitetno ponuđenu žestinu, zna stvoriti i suprotno glazbeno ozračje.

U svakom slučaju »Retrospective« je kako dobar instrumentalni uvod u novu rock godinu u Hrvatskoj.