Foto: Facebook
Album pokazuje tko je i što je ona sada. Kritika sve opisuje kao country-pop, classic rock, sunny pop, americana, folk rock
Bethany Consentino desetak je godine bila dio indie rock dvojca Best Coast (tu je još i gitarist Bobb Bruno) koji je svoju glazbu bazirao na surf rocku, klasičnom rock and rollu i garage rocku.
Stekli su, kako se to kaže, ime i prezime, a onda je nakon pandemije 2020. godine i logičnog zastoja u radu, Cosentino odlučila krenuti u solovode.
Konačan rezultat je njezin vrlo dobar debitantski album »Natural Disaster«, vrlo kvalitetan odmak od njezine dosadašnje karijere.
Album jasno pokazuje tko je i što je ona sada, a u odnosu na dosadašnji surf rock i starinski rock pristup, na ovom albumu izraz je promijenjen i više podsjeća na autorice kao što su Stevie Nicks, Christine McVie, Bonnie Rait ili Sheryl Crow.
Kritika sve skupa ocjenjuje i odrednicama kao što su country-pop, classic rock, sunny pop, americana, folk rock…, a bitnu ulogu u stvaranju glazbene podloge albuma svakako je imao i ugledni producent Butch Walker u čijem je studiju u Nashvilleu i snimljen ovaj album.
Sami smo krivi
Glazbeno se Cosentino okrenula različitim izrazima te ih obogatila svojim kristalno jasnim i lijepim glasom kojim pjeva o svijetu u kojem se svijet nalazi, majčinstvu, odrastanju, ljubavi, smislu života… Svemu, dakle, što je zanima.
Tako u uvodnoj i naslovnoj »Natural Disaster« kroz poletan i rokerski izraz opominje ljude kako se moraju promijeniti jer je jasno da živimo u doba prirodnih katastrofa za koje smo sami krivi – jer smo i sami prirodna katastrofa!
Tu temu nastavlja i u isto tako razigranoj i poletnoj »Outta Time« u kojoj traži što više onih koji razmišljaju na njezin način i traže reakciju na opasno stanje u kojem se svijet nalazi.
Uz ove dvije uvodne teme ekoloških prijetnji na jedan se način Cosentino dotiče i u sjajnoj »A Single Day« u kojoj uz steel gitare poručuje kako treba uživati u svakom trenutku svakog pojedinog dana jer ako se ide k onome što mnogi predviđaju…

Najbolja spora pjesma
Tu feštarsku notu kroz poletnu, melodioznu i razigranu glazbu potom čujemo i u rasplesanim »My Own City« i »Calling On Angels« koje su i tekstom okrenute zabavi i opuštanju pa je u njima moguće naći poveznice sa zvukom grupe u kojoj je donedavno Cosentino djelovala.
Ostatak albuma ipak je znatno introvertiraniji pri čemu je glazba kombinacija srednje brzih i uhu ugodnih trenutaka (»It’s Fine«, Hope Your Happy Now«, »It’s A Journey«) i klasičnih tihih balada praćenih dominatnim pianom (»Easy«, »Real Life«, »I’ve Got News For You«), a tekstovi su vezani uz ljubavnu tematiku, odrastanje, majčinstvo…
Vrhunac su pri tom himnična springstinovska »For A Moment« koja uništava sve što pesimisti tvrde o besmislu jer je krajnja poruka da se za lijepe stvari, ma koliko prolazne i nestalne bile, treba boriti. Čak i ako sve skupa traje samo na trenutak, vrijedi se truditi!
Drugi je biser, ujedno i najbolja spora pjesma albuma, tema »Easy« u kojoj govori o sebi sa sadašnjih 35 godina te se prisjeća trenutaka kad je imala 17 i pokušava otkriti što se sve to dogodilo u tih 18 godina života koje su protekle.
Hrabri istup
U svibnju ove godine ovaj je album kao svoj prvi soloistup Cosentino hrabro najavila, a istog dana Best Coast objavio je »nedefinirani status« grupe u budućnosti. Komentirajući to Cosentino je rekla:
– Zaista nije lako preuzeti takav rizik i donijeti u svoj život tako velike promjene. No, ono što možeš pronaći na drugoj strani može biti tako čarobno.
Te njezine riječi »Natural Disaster« nedvojbeno potvrđuje.