Sanjivo, lagano, opuštajuće i atmosferično u prvom te energičnije, gitarističkije i rokerskije u drugom dijelu debitantskog albuma »Many Ways Out« svira Rodeo, koprivnička grupa koja u svom radu uspješno spaja indie rock s elementima i utjecajima jazza, neo soula, r’n’b dodira, progresivnog rocka…

Prvih će pet pjesama sretnima učiniti ljubitelje sporijeg, nježnijeg i tišeg zvuka.

Uz dobar vokal Romane Pavliša ostatak benda lijepo plete sjetno ozračje skladbi tematski najčešće vezanih uz slutnju skorog kraja ljubavne veze, odnosno bolan ljubavni raskid pri čemu, primjerice, u dobroj »Rebels« slušamo stihove kako ona »želi zakopati sve nevolje koje smo nas dvoje stvorili«, a u još boljoj »Are We There Yet?« direktno se kaže kako jedno za drugo više ne osjećaju isto.

Sve su te bolne istine pune pritajene tuge praćene sjajnim puhačkim dijelovima i općenito vrlo kvalitetnom međuigrom raznih instrumenata što pokazuje da je ekipa iz Rodea svirački potpuno kompetentna.

Potvrđuje to i drugi dio albuma koji je brži, energičniji i plesniji, a osim vrlo dobre »Farewell« u kojoj uvodni stihovi kažu »Blizu smo kraja«, ostale pjesme nemaju taj oproštajni ton što znači da je došlo i do skretanja od ipak prevladavajuće teme albuma – razlaza dvoje donedavno zaljubljenih.

Prevlast gitara i plesni ritam posebno se osjeti u neobičnoj »Eugene« u kojoj uz vokal Romane Pavliše čujemo i muški glas, a na tom tragu podizanja ritma i okrenutosti plesu su i »Imperator« te »Shapes of Idaho«, dok je završna »Safe Place« – ujedno i aktualni video – možda i najblistaviji trenutak albuma s vrlo dojmljivom posvetom djetinjstvu kao najljepšem i najsretnijem životnom dobu.

Uz već spomenuti pjevačicu Romanu Pavliša, Rodeo čine još i Dejan Halusek (bas gitara, gitara), Marko Kuhar (bubanj, perkusije), Luka Osrečak (gitara) i Hrvoje Štefanić (trombon). Njih petero isporučilo je krajem ove godine jedan od boljih albuma domaće scene pa je za nadati se da će Rodeo nastaviti sa svojim predstavama i u godinama što dolaze.