Exportdrvo

PARTIBREJKERS Razgovor sa Zoranom Kostićem Canetom uoči sutrašnjeg koncerta

Katarina Bošnjak

Foto: ROMANA KASUMOVIĆ

Foto: ROMANA KASUMOVIĆ

Ništa nije uzaludno, sve je to napor da damo otpor ničemu. Samo napor, samo trud, samo ljubav, samo praštanje, bijeg od laži, kaže Cane



Sutra u riječkom Exportdrvu nastupaju kultni Partibrejkersi, beogradski bend žestokog zvuka koji već dulje od 40 godina razvaljuje svaku pozornicu na koju se popne.


Kroz svoju bogatu karijeru njegovi su članovi stvorili su generacijske rock hitove, od kojih su između ostalih i »Kreni prema meni«, »Hipnotisana gomila«, »1000 godina« i »Hoću da znam«, koji su i danas soundtrack rock klubova diljem regije, a mnogi ih pamte i kao pozadinu u kultnom filmu »Kako je propao rokenrol«.


U povodu sutrašnjeg koncerta telefonski smo razgovarali s frontmenom Zoranom Kostićem, odnosno Canetom, a razgovor prenosimo u nastavku.


Okrenimo se sebi


Krenimo od povoda. Nastupate u Rijeci, nekoć pankerskom gradu u kojem se danas uvelike sluša turbofolk. Treba li se protiv takvih stvari boriti ili ih pustiti da idu svojim tijekom?




– Pa, nemam pojma, bre, svatko radi svoj posao, svatko živi od svoje muzike i sve to, znači tko voli, nek’ izvoli – da li mu je volja da sluša turbo ili da li mu je volja da sluša turbo.


Čini mi se da je u Srbiji puno jača rock scena nego u Hrvatskoj – znate li zašto je to tako?


– Naravno da je tako, zato što je želja jača, znaš. Ovi klinci koji hoće nešto kazati, ima ih i uvijek će postojati. Ono što smo mi radili tijekom naših života urodilo je nekim plodom, tako da će iz količine neka kvaliteta i izaći.


Koliko im je stalo, toliko ćeš dobiti. Što se tiče toga, taj turbofolk, tu se veća lova okreće i ne znam ni zašto pričamo o tome, koga to uopće zanima, te sociološke analize.


Narod je takav, hoće to slušati, hoće vidjeti gole sise, da se ponaša kao stoka, hoće biti bahat, hoće se razbacivati, da za trenutak zaboravi da je nitko i ništa.


Dok rock muzika radi na tom povećanju svijesti, davanju snage i ohrabrenja onima koji se ne stide što su drukčiji od drugih.


Povezuje li se to i s količinom otpora prema političkom sistemu, za koji mi se čini kao da ga u Srbiji ima više, dok je Hrvatska pasivnija…?


– To je svugdje, znaš, puno je razočaranja, promašenih nada i svega. Čovjek se mora okrenuti sebi, okrenuti se svojim prijateljima, svojoj obitelji i svojoj djeci. Je.. narod.


Narod je samo pojedinac koji zna opravdati sve one ideale koji su uloženi u njega. Narod, to je prevrtljiva kategorija, ona će uvijek napraviti nešto iz nekog sebi poznatog interesa. I ako kažemo da je loš narod, i ako kažemo da je dobar, griješimo. Narod je apsolutna veličina i ona postoji.


Mislim, više imaginarno nego što jest, više vjerujemo u pojedinca koji čini narod, nego u narod koji čini pojedinca. Svatko voli svoj narod, ali stvar je emancipacije, stvar je istine, čovjek se prodaje zarad nekog sitnog interesa i misli da će proći bolje, a onda na kraju sve skupo plati.


Čitam knjige


A i ovi bendovi koje imamo, a koji sviraju nekakav rock ili punk, ne mogu uglavnom ništa preveliko postići time…


– Ma ne, ne postoje, postoji bavljenje bilo kojim poslom kao životno ostvarenje, je li u pitanju muzika, bilo koji vid umjetnosti i svega toga. Je li u pitanju da si obućar i vjeruješ u tu cipelu koju ćeš napraviti i koja će nečiju nogu i nekog čovjeka učiniti krajnje sretnim i olakšati mu težak hod kroz život.


Pitala bih vas malo o tehnologiji, drago mi je da možemo telefonski voditi intervju s obzirom na to da se većina intervjua danas radi putem e-maila, pa me zanima što mislite o odnosu tehnologije i glazbe?


– To što me pitaš su opća mjesta. Tehnologija samilosti i srca nema, ona može poslužiti čovjeku, ali na kraju će ga i porobiti. Ovisi, čovjek ili mašina, u kome više srca ima.


Mislila sam više na utjecaj tehnologije na glazbu.


– Ma, nemam pojma, ja ne razmišljam o takvim stvarima, ja čitam knjige. Pokušavam čitati knjige, jer imam problema s očima. Znaš, poezija, to me pitaj, pitaj me o estetici, kakva tehnologija, je…š tehnologiju, sad će svatko moći sebe častiti s malo umjetne inteligencije.


Što čitate sad?


– Staljin u anegdotama.


A od poezije?


– Od poezije Branka Miljkovića uglavnom.,


partibrejkersi

Foto: ROMANA KASUMOVIĆ


Dok dišem, pisat ću


Njega sam i ja čitala nedavno.


– Super je Branko. Stvar je u duhovnosti, stvar je u vertikali. Ovo sve što se događa, događat će se i bez nas i s nama. Mi ne možemo utjecati na to, možemo se samo snaći u situaciji u kojoj živimo, ovo je svijet »smuti pa prospi«. Čovjek se defokusira da bi ostao sam, da bi mogli njime lakše vladati.


Isto je stanje svakoga dana tako da ne možemo ništa promijeniti. Samo osobno angažiranje čovjeka, e sad, možemo li mi spriječiti propast planeta, čovječanstva i ljudske rase? Ne možemo, možemo samo konstantirati i kazati – »ne pristajemo na to«.


A vidiš kako je, tko sad spominje COVID? Sad je rat u Ukrajini na dnevnom redu. To čovjeka može samo još više zaludjeti i ostaviti ga bez pameti, to je cilj. Cilj je vladanje ljudskim dušama, cilj je čovjeka pretvoriti u jeftinu radnu snagu. Živimo u čemu? U porobljavanju od strane tehnologije i crne magije, to je to.


Ima li onda smisla išta što radimo?


– Ima, kako da nema, vidiš da smo živi. Velika je stvar biti živ i velika je stvar zadržati život u ovom životu. O tome trebamo razmišljati, a sad trendovi, mode i sve to – svako čudo za tri dana.


Onda nije sve što radimo Sizifov posao…?


– Ne, ništa nije uzaludno, sve je to napor da damo otpor ničemu. Samo napor, samo trud, samo ljubav, samo praštanje, bijeg od laži – što bi tvoje uši htjele čuti, bijesnu laž ili istinu grubu, priču laku niz dlaku ili onu što izaziva bol u stomaku. Ne ugasiti se. Bog nam je dao život, majke su nas rodile, zadržati samo zdravo sjećanje na sve, što te čini čovjekom, što te čini živim.


Pišete li još?


– Normalno. Dok dišem, pisat ću. Pišem od malih nogu. Nešto valja, puno toga ne valja.


Bit će svega


Zadnji album je bio prije osam godina…


– Da. Sad ćemo snimati novi singl.


I kada se to može očekivati?


– Ne znam, tijekom travnja.


Pretpostavljam da najavljuje novi album?


– Pa, vjerojatno. Ma znaš, vrijeme. Kakvo vrijeme mogu imati, imam 59 godina, s jednom nogom u grobu, gledam što još mogu. Dok stojim, postojim. Što vrijeme znači? Vrijeme ne postoji, mi smo naše vrijeme.


I, što ste nam pripremili za petak?


– Ništa naročito, svirat ćemo neke stvari od Brejkersa.


Neki presjek karijere?


– Kao i uvijek, zar ne?


Nismo vas dugo imali u Rijeci, pa nama i nije kao i uvijek.


– Niste ništa ni propustili.


A ovo ljeto, svirate li i dalje na festivalima?


– Ma bit će svega, bit ćeš obaviještena.


__


Ulaznice za sutrašnji koncert moguće je kupiti po pretprodajnoj cijeni od 15 eura u sustavu Entrio te Dallas Music Shopu u Rijeci. Cijena ulaznica na dan koncerta iznosit će 17 eura. Vrata se otvaraju u 20 sati, a koncert počinje u 22 sata.