Moćni su i dojmljivi na svom novom albumu »Večna praznina« glazbenici iz kultnog makedonskog benda Mizar.

Nakon više od osam godina mirovanja (album »Šarena krava« objavljen je 2014. godine) njihov novi album već oduševljava njihove brojne poklonike, ali i dobiva pažnju novih potencijalnih slušatelja jer su Gorazd Čapovski i ekipa stvorili zaista upečatljiv album koji na jednom mjestu nudi sve ono dobro što smo znali o ovim čarobnjacima makedonskog rocka koji svoj izraz temelje na iznimno dobro usklađenom spoju nekih elemenata makedonske folk tradicije, posebno srednjovjekovnim pravoslavnim pjesmama, gothic i dark rocku, prog rocku i psihodeliji.

Takav pristup upotpunjen kvalitetnim lirskim tekstovima od grupe je davno stvorio bend čije se ime iznimno cijeni, a u slučaju ovog albuma svemu tome treba dodati i zaista poseban i prepoznatljiv vokal Zorana Tortevskog. Zahvaljujući svemu tome »Večna praznina«, njihov šesti studijski album, novi je dokaz njihove visoke kvalitete.

Sudbinski dani

Već po običaju, teme stihova vezane su uz motive duhovnog, refleksivnog, čak i filozofskog, a ovom prigodom u pisanju tekstova pomogao je kod nekih pjesama makedonski pjesnik Tihomir Jančovski.

Album otvara dojmljiva tema »Galeb« kojeg, kao »anđela zvijezda«, tekstopisac moli da ga podigne visoko iznad njegovih misli, gore prema zvijezdama – »Praznina me pritišće, tamne sjenke nemaju dna« – pjeva Tortevski svojim moćnim zagrobnim glasom svjedočeći i bojom glasa o teškom stanju psihe i duha.

Ta uvodna pjesma s temom želje za bijegom iz života kojim trenutačno živi, ponavljat će se u raznim varijacijama i u drugim pjesmama pa će tako također impresivna »Doaga den« progovoriti o sudbinskim danima u životu, danima kad se vidi tko si i što si, jesi li čovjek ili nisi, a »Luzna« dobro obrađuje vječnu poetsku temu prolaznosti, dok »Glasnici na padot« opet govore o opasnosti potencijalnog duhovnog posrnuća.

Duhovna praznina

No, vrhunac tih refleksnih pjesama kojima Mizar nastoji objasniti same sebe i tradiciju svog naroda, briljantna je skladba »Uninije« koja je zabilježena još davne 1988. godine na debitantskom albumu, a u novom je ruhu – uvelike zahvaljujući vokalu Tortevskog – dobila novu snagu.

Pojam uninija označava stanje duhovne praznine, čamotinje i učmalosti, a veže se ponajprije za monahe, pravoslavne redovnike koji su znali doći u duhovne i psihičke krize zbog privlačnosti života kojim žive oni koji nisu predani vjeri kao oni.

O tim mukama kroz snažan i moćan glazbeni izraz govori ova, po svim standardima, odlična pjesma, a slična joj je tematski i izvrsna »Izrod« prepuna odlično spojenih elemenata folk i prog rocka koji se idealno uklapaju u priču o strahu od demona koji će te preuzeti i pretvoriti u izroda.

«Izgoren od ova sonce« jedan je od najblistavijih trenutaka jako dobrog albuma. Sjajno su kroz stihove opisani te potom u glazbu pretočeni osjećaji vezani uz umor od života, nezadovoljstvo, traženje nečeg novog, ponajprije vjere kojoj se pri kraju pjesme, dojam je, autor okreće i pronalazi jedini smisao o čemu svjedoči i pomalo produhovljeni završetak skladbe sa znatno ugodnijom glazbom koju k astralnosti vodi sjajna međuigra žičanih instrumenata.

Slična joj je po toj pozitivi, energiji i snazi, mada ne i po tekstu, divna naslovna »Večna praznina« za koju je ispiraciju Gorazd Čapovski dobio tijekom svojeg posljednjeg koncerta u Rijeci gdje su nastupili nakon dugih 17 godina.

Pjesma smirenja

– Bio je to trenutak kada sam sjedio na riječkim dokovima, puca me nostalgija za izgubljenom mladosti, gledam u dubinu predivno Jadransko more, i shvaćam kako ovaj život u suštini i nema neki smisao. Jesi li sretan, tužan, bogat, bez para, uvijek svi osjećamo jednu veliku »vječnu prazninu – Eternal Emptiness, rekao je Čapovski.

Za sam kraj Mizar čuva »Nebesnu tišinu«, divnu pjesmu smirenja, još jedno putovanje u nematerijalno, astralno i eterično. Sve u svemu grupa Mizar je iznova na razini zadatka i u 41. godini postojanja i dalje je iznimno zanimljiva, provokativna te, kad je o glazbi riječ, opojno privlačna i originalna.

Kroz dosadašnja četiri desetljeća kroz grupu su prošli brojni glazbenici, a sadašnja postava s ponosom može reći kako je nastavila kvalitetu ranijih albuma ove velike grupe. Zato ih valja i spomenuti: uz Gorazda Čapovskog, utemeljitelja i jedinog člana koji grupu nikad nije napustio, Mizar su danas: Zoran Tortevski (vokal), Pece Kitanovski (bas), Aleksandar Ristovski Princ (električna gitara) i Georgi Božikov (bubnjevi).