
Foto: Facebook
Jedanaest pjesama snimljeno je 2019. godine u pokretnom studiju Montrose Recording u gradu Richmondu.
Uspon mladog američkog indie alt rock benda The Heavy Hours pokazuje koliko je ponekad za značajan iskorak bitan producent. Naime, usprkos neospornoj kvaliteti, šireg uspjeha za ovu indie četvorku iz Cincinnatija nije bilo sve do trenutka dok za njih nije čuo Dan Auerbach, pjevač grupe Black Keys, ujedno i vrlo kvalitetan producent. Nakon što su prošle godine objavili odličan EP »Wildfire«, pjevač Michael Marcagi i društvo nisu baš znali što i kako dalje, a onda im se osmjehnula sreća.
Značaj producenta
Spomenuti Auerbach nekako je došao do prvih snimki sastava, točnije do 11 pjesama koje su, uzevši neplaćenih sedam dana na poslu i uloživši vlastite novce, snimili 2019. godine u pokretnom studiju Montrose Recording u gradu Richmondu. Cilj im nije bio objaviti ih, već se uvježbati za zajednički rad, a te su pjesme svirali na koncertima te njima punili program, posebno nakon što je zanimanje za njih ojačalo nakon pojave EP-ja »Wildfire«. No, objaviti ih nisu planirali sve dok ih Auerbach nije uvjerio rekavši im kako bi bila velika greška ostaviti to malo blago sastrane. Naravno, savjet čovjeka koji se diči s nekoliko Grammy kipića i koji itekako zna svoj posao, nisu mogli odbiti, pa su odlučili da njihov debitantski album ne bude nešto posve novo – kako je bilo planirano – već baš ono čime su i krenuli u svijet glazbe. I tako je nastao njihov sjajni debitantski album »Gardens«.
Ako Auerbachu dodamo još i Simonea Felicea koji je producent grupe The Lumineers i koji je producirao njihov debitantski EP, onda smo već na tragu vrste glazbe koju Hours sviraju. To je odličan melodiozni folk rock poletnih i pamtljivih melodija, jakih refrena te naglašenih uloga gitara koje svojim poletnim zvukom i brojnim solažama u svakoj pjesmi stvaraju pozitivno i ugodno ozračje idealno za ples. Alt country, southern rock, heartland rock, americana… Sve to od prve se uočava na ovom sjajnom albumu, a uzora u povijesti američkog rocka je puno – The Byrds, The Jayhawks, The Wallflowers, Tom Petty…

Foto: Facebook
Koncertni favoriti
Jedina baladičnija i tek donekle sporija pjesma na albumu je divna završna, pretežno akustična balada »When I Fall in Love« koja je dušu dala za ljetne svirke uz obalu mora. Većina ostalih pjesama srednje brzog je tempa, temama uvijek vezana uz ljubav, melodiozna i pitka s dobrim i poletnim refrenima, ugodna za sušanje i lagani ples. Takve su »Take My Heart (I’ll Take Yours Too)«, »Back Porch«, »Spend My Money« te »The Runaway«.
Kombinaciju nježnosti i čvrstine uz lagano oslanjanje na elemente prog rocka i psihodelije nude »To Scare To Know« i »To My End«, a pravi plesni koncertni favoriti bit će poletne, poskočne, plesne i hitoidne »Wasting All Our Time«, »Distant State«, »Waste Away« i »Skinny Heart« kroz koje se sjajnim gitarističkim solažama ističe gitarist AY Yorio koji uspijeva opće pozitivno ozračje glazbe svog benda podići na još višu, ponekad baš himničnu razinu koja upućuje na to da bi The Heavy Hours lako mogli biti i pravi stadionski rock bend.
U svakom slučaju, i prošle godine objavljen EP »Wildfire« i ove godine objavljen debitantski album »Gardens« primjer su odličnog početka karijere jedne mlade grupe koja jako puno obećava. Svakako je dobro i to da je ova četvorka iz Ohija zajedno od srednjoškolskih dana, beskrajno voli glazbu i posvećena joj je, pogotovo nakon što je 2018. godine osnovala grupu kojoj su ime dali po stihu iz knjige »Autobiographies« čuvenog irskog pjesnika Williama Butlera Yeatsa.

Foto: Facebook