Nakon što se Hladno pivo velikom turnejom »35 za 35« oprostilo od hrvatske publike, Mile Kekin vraća se live svirci solističkom turnejom kojom će promovirati novoobjavljeni album »Nježno đonom«.

Riječku publiku poznati glazbenik počastit će koncertom u sklopu Zvečka festivala ovog četvrtka. Nikada jači i inspiriraniji, poznati i prepoznati vokalist i vrsni tekstopisac izvesti će repertoar iz svih svojih glazbenih faza uz dodatak novijih materijala. S Kekinom smo stoga popričali malo o svemu – novom albumu i ekipi, inspiraciji i kritici, glazbi i koncertima.

Paradoks i oksimoron

Nakon gotovo godinu dana od oproštajnog koncerta Hladnog piva nastupit ćete pred riječkom publikom na Zvečka festivalu. Kako se osjećate, jeste li uzbuđeni?

– Osjećam se odlično, hvala na pitanju. Svirao sam na Zvečki poslije prošlog solo albuma i taj mi je koncert ostao u baš lijepom sjećanju. Sada je malo ipak drukčija situacija. Imam novi bend s kojim uz novi album sviram i svoj neki best of koji uključuje i one pjesme koje sam napisao dok sam bio u Pivu. Teško je to sve strpati u jedan koncert pa nam svirke zato ponekad i traju dulje od dva sata.

Ovom prilikom promovirati ćete materijale s novoobjavljenog solo albuma »Nježno đonom«. Otkud naziv, možete li nam objasniti?

– Teško je đonom biti nježan, ali iz te potrebe da jednostavnim riječima objasnim što mi leži na duši nastaju moje pjesme. Zato mi se paradoks »Nježno đonom« učinio baš prigodnim. Zvuči kao oksimoron sastavljen od đonovske tehnike i nježne namjere.

Album je nastajao u razdoblju između 2020. i 2023., godina koje su obilježene nemilim događajima, od pandemije, gotovo dvogodišnje sviračke pauze i potresa, »privatnih, poslovnih i doslovnih«, no, svejedno ga opisujete kao poletniji i optimističniji u odnosu na vrijeme u kojemu je nastao. Otkuda ste crpili tu pozitivnu energiju?

– Iz glazbe. Uvijek se kad mi je svega dosta uhvatim gitare i negativnu energiju pretvaram u kreativnu. Bez muzike bih vjerojatno bio na teškim antidepresivima. Nema ništa ljepše nego kad od praznog papira napraviš pjesmu s riječima i melodijom i ona rezonira s nepoznatim čovjekom. Zvuči malo newageovski, ali stvarno. To je kao da si pogodio zajednički nazivnik publike pa se na trenutak osjetiš uzvišeno. Onda siđeš s bine i spustiš se doslovno na zemlju.

Foto: VALERIO BARANOVIĆ

Uvažavanje benda

Kako se snalazite u solo vodama, smatrate li da imate više prostora za ispunjavanje vlastitih ideja ili ste i u Hladnom pivu imali manje-više konsenzus oko vizije u kojemu smjeru će ići glazba?

– Ispunjavao sam vlastite ideja i u Pivu i izvan njega. Naprosto bih snimio solo album kad sam osjetio da bi to pjesmi više odgovaralo. Problem je bio što sam se više pronalazio u tim solo pjesmama nego u novim pjesmama Piva. To je bio znak da je došlo vrijeme da krenemo različitim stazama. Rekao bih, imali smo konsenzus sve dok ga više nismo imali. A onda smo povukli najpošteniji potez prema sebi i fanovima i stali.

Kad smo već kod toga, kako vam je surađivati s novom ekipom? Jesu li i ostali članovi imali prostora za izražavanje i unošenje svojih ideja u album?

– Naravno, to je i poanta kad radiš s bendom. Da uvažiš ili barem isprobaš i ideje članova koje se tiču aranžmana i glazbe. Kod teksta je već drukčije. Pazim na svaku riječ i zarez. Tu sam dosta tvrd. Zanimljivo je da smo ovaj album manje-više aranžirali Mark Mrakovčić i ja. Proveli smo stotine sati u studiju dok nismo složili dvanaest pjesama koje smo prezentirali bendu koji ih je oživio live svirkom. Ali da se vratim na pitanje, da, mislim da svi imaju kreativnog prostora pa je zbog toga lijepo raditi. U studiju i kombiju vlada opuštena atmosfera, što je meni osnovni preduvjet da uopće imam bend.

Kraj prošle godine obilježen je i eskapadama u nepoznato – naime, objavljena je vaša prva (pjesmo)slikovnica »Mala« koja se osvrće na nerealne standarde ljepote. Što mislite, postoji li način da unatoč izloženosti društvenim mrežama mladi izbjegnu osjećaj manje vrijednosti?

– Bez obzira na dokazani štetni utjecaj društvenih mreža, mislim da je za osjećaj samopouzdanja djece ipak najodgovorniji roditelj. Ne možemo baš za sve optuživati internet. Često kad hoćemo malo mira, uvalimo im ekran u ruke pa se poslije ne možemo žaliti na loš utjecaj interneta. »Mala« je neki moj pokušaj da prenesem poruku kako je savršenstvo ne samo iluzija, nego i dosadna. Moram tu spomenuti i ilustratora Tomislava Torjanca koji je najzaslužniji što je ta poruka uspjela doći do malih i velikih.

Ništa ne mora

Moglo bi se reći da ste beskompromisni kada je u pitanju kritika društva. Je li u tom pogledu važna uloga glazbenika, umjetnika – mora li umjetnost stajati kao svojevrsni komentar ili kritika u odnosu na stvarnost koja nas okružuje?

– Ništa ne mora. Glupo je baviti se komentiranjem ako nemaš intrinzičnu potrebu za tim, nego to radiš onak’, jer se očekuje od tebe ili zato što želiš ispasti zajeban. Ja to radim otkad za sebe znam.

Meni je to sve dio iste borbe. Pjesma je dio mene, nije ju napisao netko drugi, neki Mile hermetični umjetnik, iza svake pjesme se kriju moji stavovi.

Na primjer: ako vidim da naša vlada našim novcima plin kupuje skupo, a prodaje jeftino, onda to komentiram u intervjuu, pjesmama, po mrežama, i kad me ne pitaju i boli me briga kako će to utjecati na tiražu ili hoće li mi predbaciti da se bavim politikom. Ukratko, meni je pjesma odraz mojih emotivnih stanja, ali i svega što vidim oko sebe. Ne dijelim ta dva svijeta.

Osvrnimo se na glazbu danas. Što mislite o novijem načinu stvaranja glazbe – korištenju računala i programa za stvaranje zvuka, ali i o činjenici da je danas relativno lako objaviti album, i to praktički iz svoja četiri zida?

– Nemam problem s tim da umjetna inteligencija proizvodi pjesme jer ionako već većina pjesama na radiju zvuči potpuno umjetno i unificirano, kao da ih je napisao jedan te isti algoritam.

Ako se pojavi neki program koji će moje pjesme pisati bolje od mene, bit ću prvi koji će gosponu algoritmu stisnut’ tu umjetnu ruku. Mislim da je Arsen jednom rekao da je danas lakše napraviti CD nego CT. Pa neka. Neka je u tome sve zlo da ima previše muzike.

Radno ljeto

Često čujemo i da se rock scena gasi zbog publike koja ne želi dati šansu novijim bendovima – slažete li se da je tako ili je ipak problem u manjku kvalitete, originalnosti kod novijih izvođača?

– Gitaristički rock više ne dominira mainstreamom. To vrijeme je prošlo, a to je bilo i za očekivati. Ne može jedan žanr biti vječno aktualan. Ipak, na festivalima i dalje nastupaju bendovi s gitarama.

Pojavili su se novi bendovi koji privlače mladu publiku i nemam osjećaj da je scena u regiji u kreativnim problemima osim ako misliš samo na jedan žanr koji više nije na vrhuncu popularnosti.

Na Zvečki nastupate u povodu turneje kojom promovirate novi album. Gdje sve još nastupate tijekom ljeta, imate li u planu obići i regiju s obzirom da obožavatelja imate posvuda?

– Na društvenim sam mrežama pa da ne nabrajam sada, upratite me za više informacija, kao što se ono kaže. Do kraja ljeta nastupit ću na dosta festivala, a ujesen ću u svim većim gradovima u regiji i predstaviti novi album i pjesme iz svih faza mojih prvih trideset godina.