Sinoć se u The Rock Pubu (ex Beertija) u Rijeci tražilo mjesto više. Krcati podrum bio je jasan znak da je koncertna promocija novog albuma “Savršena marinada” okupila, uz vjerne pratitelje benda, i širi krug znatiželjnika.

Već s ulice bilo je jasno da se u Rock Pubu događa nešto življe od standardnog koncertnog termina, glazba je curila van, a atmosfera je više podsjećala na tulum nego na klasičan nastup. Marinada se, uostalom, oduvijek najbolje snalazi upravo u toj zoni između svirke i zajedničkog druženja.

Sa naočalama na glavama koje su svijetlile u zelenoj, crvenoj i plavoj boji, koncert su otvorili pjesmom s novog albuma, „Čisto srce“, koja je odmah postavila ton. Minimalistička elektronika, synth-pop podloga i izražena uloga klavijatura nose većinu novog materijala. Nakon uvoda, vokalist i gitarist Marin Alvir, tu večer prepoznatljiv i po kaubojskom šeširu, kratko je dobacio: „Sad kad smo počistili srca, idemo dalje“, što se pokazalo kao dobar opis ostatka seta.

Novi album “Savršena marinada”, objavljen zajedničkim snagama PDV Recordsa, Kekere Aquariuma, samog benda i njihovih simpatizera, u koncertnoj se verziji pokazao kao vrlo koherentan materijal. Pjesme poput „Radim mislim“ i „Vikend“ jasno artikuliraju jednu od glavnih tematskih osi albuma – vrijeme kao roba u konzumerističkoj svakodnevnici, ubrzani gradski život i osjećaj da se „čitav svemir može kupiti na nevjerojatnoj akciji“.

Stih „Mi ne prodajemo ništa, samo kupujemo vrijeme“ iz „Radim mislim“ funkcionira gotovo kao sažetak albuma, ali i kao komentar šire društvene stvarnosti.

Marinada tu ne moralizira naročito puno, ali zato realnost bilježi precizno, pomalo ironično i uz jasan plesni impuls.

U setu nije nedostajalo ni starijih pjesama. „Poljubac za sutra“ dočekan je s vidljivim entuzijazmom, a atmosfera u publici bila je opuštena i prijateljska, puna poznatih lica, međusobnog dobacivanja i internih referenci. Dok Marinada pjeva “Čini”, netko u publici u šali priziva Morrisseyevu “We Hate It When Our Friends Become Successful”.

Glazbeno, koncert je bio snažno oslonjen na klavijature i sekvencere, uz ritam koji konstantno održava plesni momentum. Cijela večer priziva estetiku osamdesetih, ali bez nostalgije kao cilja samog po sebi, prije kao referencu koja služi sadašnjem trenutku.

Savršeno marinirano, bez viška začina.