Po završetku predstave “Sloboština Barbie”, brojni su se ljudi večeras okupili ispred Exportdrva gdje se uživalo u koncertu Marinade, a sve u sklopu Zoom in present past Festivala. Ovaj se bend koji je po kvaliteti istaknut, a po popularnosti nešto manje, najbolje može opisati kao eksperimentiranje s raznim žanrovima, poput popa i elektronike.

Imaju više od 30 studijskih albuma, većinom objavljenih za nezavisnu etiketu Slušaj najglasnije!, a večeras su se predstavili brojnim pjesmama koje su se pokazale idealnima za predljetni petak navečer.

Koncert su otvorili stihovima “Ne ljubi me danas više, potrošit ćeš sve poljupce. Sačuvaj mi jedan poljubac za sutra…” spretno skovanih i iskombiniranih u zaraznom ritmu, praćenih električnom gitarom, synthom i raznim manjim udaraljkama.

U svim se izvedenim pjesmama istakla dobra doza delay efekta kao i odlična kombinacija vokala, podsjećajući ritmom i melodijama na sastave poput Kineskog Zida, a vokalima na niški dark wave Dobri Isak.

Specifičnom se pokazala i njihova slojevita, pretežito egzistencijalna poetika koja govori o svakodnevici, i ljubavi i prijateljstvu, i općenito svijetu u kojem živimo: “Mi ne prodajemo ništa sve dok prodajemo vrijeme, mi ne kupujemo ništa”.

Slojeviti su bili i glavni i prateći vokali koji su zajednički stvarali istančanu nit priča i života koje vode: “Ljude koje volim vezao bih oko sebe”, pjevalo se.

Premda je publika u početku bila povučena i uvučena u razgovore o ranije pogledanoj predstavi, rasplesala se nakon nekoliko pjesama i upustila u zvuk ovog nadasve intrigirajućeg benda koji je važno poslušati, kako zbog njihovog vještog izvođenja glazbe, tako i zbog naizgled hladnog, no zapravo vrlo emotivnog momenta koji govori o univerzalnim ljudskim iskustvima.