Životi, djela i riječi javnih političkih osoba pod posebnim su povećalom, pa se iz sačega može izroditi neki politički skandal. Usput, u svijetu opterećenom cancel kulturom i cjepidlačenju po pitanju političke korektnosti čak i majica opće poznatog rock benda može postati sredstvo (politikanskog) napada na političkog protivnika.

U našem slučaju bend je legendarni kratkog života, ali velikog utjecaja na pop kulturu Joy Division, meta napada australski premijer Anthony Albanese, koji se prije desetak dana izlazeći iz vladinog aviona, ukazao skroz u crno obučen, između ostalog i u majicu s naslovnicom albuma Joy Division „Unknown Pleasure“, modni detalj uobičajen za mnoge rock „alternativce“ i „darkere“ širom svijeta. „Tužitelj“ u ovom slučaju je šefica australske oporbe Sussan Ley koja je jedan modni detalj uobičajen za mnoge rock „alternativce“ i „darkere“ širom svijeta odlučila prvom prilikom u parlamentu dignuti na razinu političkog skandala.

Nazvala je njegovu odluku da obuče majicu jednog rock benda nazvala je duboko krivom prosudbom, ne zbog nedostatka modnog ukusa ili rock and rolla samog po sebi, već zbog implikacija koje ime Joy Division nosi.

Fikcija, a ne stvarnost

Naime, legendarni proto-darkerski bend iz Manchestera koji se inicijalno zvao Warsaw, pa promijenio ime po priči o židovskoj djevojci iz knjige „Kuća lutaka“ koju je napisao Yehiel De-Nur pod pseudonimom Ka-Tzetnik 135633. Iako je autor i sam bio zatvorenik nacističkog logora, knjiga o mladoj Židovski koja je bila prisiljena na prostituciju u posebnom odjelu logora zvanom Joy Division, je ipak fikcija.

Povijesna istraživanja pokazala su da je u Auschwitzu zaista postojao u knjizi spomenuti Block24, (ne pod imenom Joy Division), s bordelom, zapisi i svjedočenja kazuju da su u njega dovođene zatvorenice uhapšene kao prostitutke, nijedna od njih nije bila Židovka, većinom je bila riječ o Njemicama i Poljakinjama. Taj bordel bio je na usluzi povlaštenim zatvorenicima, njemački vojnici imali su svoj izvan logora, ali u njemu su „služile“ isključivo Njemice.

Usput, nikad pojam Joy Division u kontekstu imenovanja benda nije osporavan, niti prohibiran na bilo koji način, čak i u vrijeme današnje cancel kulture. Pa, ipak  Sussan Ley je optužila premijera Australije da nosi majicu benda koji je po njoj antisemitski  jer se nazvao po „krilu nacističkog koncentracijskog logora gdje su židovske žene bile prisiljene na seksualno ropstvo“.

Obično bi ovakve optužbe u zapadnim demokracijama bile upućene s lijevog spektra na desno, ovdje je pak obrnut slučaj. Albanse je lider lijeve Laburističke stranke, dok je Sussan Ley na umjereno desnim pozicijama iako vodi partiju koja se zove liberalnom.

Engleski The Guardian krenuo je istražiti slučaj, između ostalog i tako da dobije izjavu neutralne strane, službeni stav muzeja Auschwitz-Birkenau.

Podrška Izraelu

Glasnogovornik je potvrdio da ne postoje povijesni zapisi o bilo kojem krilu koncentracijskog logora gdje su židovske žene bile prisiljene na seksualno ropstvo.

Na optužbe su reagirali i iz ureda premijera Albansea riječima da je „to majica benda čiji je obožavatelj, čija glazba je tu već desetljećima.  Postoje veliki problemi u svijetu, ne mislimo da su majice mainstream bendova jedan od njih.“

Možda šefica australske oporbe samo podgrijava tezu o Albaneseovom navodnom antisemitizmu, iako ne postoji trag koji bi upućivao na to. Dapače, Albanese je prozivan zbog podrške Izraelu, omogućavanju vojne pomoći pa i zbog dozvole Australcima da se bore na strani izraelske vojske za vrijeme intervencije u Gazi. U tom kontekstu grupa australskih odvjetnika potpisala je peticiju da se Albanesea prijavi Međunarodnom kaznenom sudu zbog suučesništva u genocidu.

S druge strane, Australija pod vodstvom Alabansea priznala je Palestinu kao neovisnu državu, uz još njih 156 koje su to učinile nekad prije ili u recentnim vremenima.

View this post on Instagram

A post shared by Stereogum (@stereogum)

Možda je u pitanju samo činjenica da je 62-godišnji Anthony Albanese između ostalog i zagriženi fan rock glazbe. To je mnogo puta i sam ponovio, a o njegovom glazbenom ukusu Australci su mogli više saznati prije desetak godina kad je bio sudomaćin glazbene emisije Rage na ABC televiziji. Tada je birao glazbu Pixiesa, Poguesa, The Smithsa, PJ Harvey, Nirvane i Joy Divisiona, između ostalih. I kasnije je u stilu Obame objavljivao na društvenim mrežama svoje Spotify playliste i otkrio da voli glazbu Lane Del Rey, Taylor Swift, Lily Allen, lokalnih rockera Hilltop Hoods, kao i stvaralaštvo Brucea Springsteena.