RECENZIJA

Bryan Adams izdao je svoj 15. album: Dvanaest pozitivnih pjesama punih sreće, energije i radosti

Marinko Krmpotić

Foto: BRYAN ADAMS

Foto: BRYAN ADAMS

Pjesme s albuma koji poručuje kako je autor »sretan do boli« jer iznova može putovati, prepune su jakih ritmova, melodioznih refrena i ozračja idealnog za zborno pjevanje



Dojam je da nakon povratka iz pandemijskih okvira u normalu nitko od svjetskih rock glazbenika nije toliko »poludio« kao Bryan Adams. Naime, 63-godišnji kanadski rock junak ovog je proljeća objavio – tri studijska albuma!


Istina, jedini pravi novi rad samo je album »So Happy It Hurts«, ali tu su još i prvi put objavljen album njegove glazbe iz 2018. godine izvedenog mjuzikla »Pretty Woman« te album »Classic« na kojem je obradio devet svojih već znanih pjesama i ponudio ih u novoj verziji. Zaista puno.


I dok je »Classic« potpuno nepotreban potez jer nove verzije nisu ništa bitno drukčije, »Pretty Woman« je svakako koristan za upotpunjavanje diskografije i stjecanje novih fanova, a »So Happy It Hurts« je ne samo solidan povratak nakon tri godine prisilne koronašutnje, već i idealan album za ono što Adams najviše voli – koncertne turneje.


Foto: BRYAN ADAMS



Sreća i ljubav





Naime, dvanaest pjesama petnaestog studijskog albuma kanadskog Springsteena prepuno je sreće, energije i radosti zbog povratka nekadašnjeg načina života. Svjedoči o tome i naziv naslovne pjesme cijelog albuma koji nam u prijevodu poručuje kako je autor »sretan do boli« jer iznova može putovati, svirati i uživati. Toj su temi uz spomenutu naslovnu posvećene i »On the Road« i »Kick Ass« koje slave rock kao glazbu i način života, a potpuno je logično da su prepune jakih ritmova, melodioznih refrena i ozračja idealnog za zborno pjevanje na stadionima ili koncertnim arenama.



– Pandemija i lockdown zaista su nam pokazali kako spontanost može nestati u trenu. Odjednom su sve turneje stale i nisi više mogao ući u auto i krenuti na svirku, prisjetio se Adams mračnog doba pandemijskog zatvaranja nazvavši svoj petnaesti studijski rad »povratkom u život nakon pandemijskog mraka«.



Sreću zbog povratka njegovog veličanstva rocka Adams iskazuje i u najoptimističnijoj pjesmi albuma, temi »Never Gonna Rain« koja je himna optimizmu i sposobnosti čovjeka da ne klone duhom, odnosno da i u najtežim životnim trenucima pronađe snage za nastavak života.


Preostalih osam pjesama ovog albuma redom su ljubavne, pri čemu je najveći dio njih zahvala i pohvala ženi koju voli i kojoj je beskrajno zahvalan na svemu što mu je svojim postojanjem darivala. O tome govore »You Lift Me Up«, »I’ve Been Looking For You«, »Always Have, Always Will«, »I Ain’t Worth Shit Without You« te završna »These Are The Moments That Make Up My Life« koja je uz zahvalu ljubavi i himna obiteljskom životu i malim stvarima koje čine sreću.


Foto: BRYAN ADAMS



U prosincu u Ljubljani



Himnične posvete voljenoj iskazane su kroz različite glazbene izraze pa je, primjerice, »I’v Been Looking For You« odličan rockabilly, »Always Have, Always Will« vrlo dobro kombinira reggae s power pop izrazom, »These Are The Moments« je klasična stadionska rock balada…


Ovom nizu ljubavnih svakako treba dodati i blago erotsku i malo previše slatkastu »Let’s Do This«, vrlo dobru i na zvuk gitarističkih šezdesetih oslonjenu »Just Like Me, Just Like You« s temom isprike zbog ponašanja prema voljenoj, kao i »Just About Gone« koja po svojem ljubavno-svađalačkom tonu odudara od prevladavajućeg pozitivnog tona albuma, ali joj tu nužnu dozu optimizma i energije vraća rasplesani ritam te rockerska žestina i brzina.



Sve u svemu, sa »So Happy It Hurts« Adams je napravio još jedan svoj klasični album u karijeri koja traje više od četiri desetljeća – debitirao je eponimnim albumom davne 1980. godine. Dvanaest novih pjesama idealno je za koncertnu turneju koja trenutačno u Europi zahvaća Skandinaviju, a krajem ove godine dolazi i u nama bliske krajeve, gdje će nama najbliže Adamsovo gostovanje biti u Ljubljani, u dvorani Stožice, 4. prosinca. Pa, ako ste fan…


Počast grupi AC/DC

U zanimljivije trenutke albuma svakako spada pjesma »Kick Ass« kojom odaje počast grupi AC/DC i njihovoj čuvenoj pjesmi »Let There Be Rock«.


Poigravajući se, po uzoru na njih (slično su svojedobno učinili i ljubljanski Pankrti u pjesmi »Osmi dan«) tekstom iz Biblije, Adams govori o rađanju rock glazbe, a posebnost tog uvoda je da taj biblijski tekst izgovara, naravno na svoj suludo simpatičan način, čuveni britanski glumac John Cleese, član legendarne Monty Python ekipe.