Promišljanja o ljubavi i prolaznosti temelj su novog, dvanaestog studijskog albuma britansko-američkog sastava Pretenders, grupe kojoj je od početka karijere i eponimnog debitanskog albuma objavljenog 1980. godine, zaštitni znak Chrissie Hynde, pjevačica, gitaristica i autorica gotovo svih tekstova.

Naslov njihovog novog rada vezan je ponajprije uz nemilosrdno, nepopustljivo i krajnje iskreno iznošenje vlastitih osjećaja, pri čemu u vidu itekako treba imati da Hynde broji već 71 godinu pa je logično da najčešće u stihovima sažima određena osobna životna iskustva.

Ljubavne teme

O njezinom sadašnjem trenutku ponajbolje možda govori iznimno moćna uvodna »Losing My Sense of Taste«, briljantna pjesma o prolaznosti i starosti u kojoj priznaje kako je raduje sve manje stvari, više ne mari ni za rock and roll, a svi njezini nekadašnji uzori čine joj se starima i umornima.

Taj pesimistični tekst prati i glazba mračnim i žestokim tonovima, a svojevrsni antipod ovoj pjesmi je puno veselija, razigranija i vedrija »Let the Sun Come In« koja samo naizged širi valove optimizma.

Naime, u osnovi je riječ o ironičnom osvrtu na ljudsku želju za dugovječnošću i besmrtnošću, pri čemu se ti stavovi o životu iznose kroz a la Pretenders zvuk osamdesetih, a to znači svu silu praštavih i razigranih gitara s dobrom ritam-sekcijom i energičnim vokalom Chrissie Hynde.

Sličan refleksivan pristup Hynde ima i u nizu pjesama o ljubavi. Tako u »A Love« govori o tome što voli, a što ne i koliko su se te ljubavi i sklonosti vremenom promijenile.

U baladičnoj »Promise of Love« prisjeća se davnašnje ljubavi koja je svijet i život činila boljim, ljepšim i smislenijim. No, kad se na kraju pita »kad ću te vidjeti, kad ću te opet vidjeti« jasno je da ljubavi više nema.

Nema je ni u »Merry Widow«, opet mračnim rock izrazom i uočljivim psihodeličnim završetkom moćnoj pjesmi o rastavljenoj ženi koja se osjeća kao udovica jer je njezina ljubav umrla.

Upozoravajuće teme

No, još je gore junakinji iz pjesme »Domestic Silence« koja dojmljivo govori o obiteljskom nasilju koje se najčešće taji i prikriva, a tekst prati čvrsta rock glazba s dobrim gitarističkim udarima, mračnim tonovima, prijetećim ozračjem i bitnom ulogom bubnjeva.

Tematski je ovom uočljivo feminističkom pristupu slična i »Just Let It Go«, još jedna tužna priča o ženi kojoj je uloga žrtve određena ulogom majke, domaćice, odgajateljice…

Chrissie Hynde ljuti se ne samo na muškarce, već i na čovječanstvo općenito, pa tako u akustičnoj »Look Away« pjeva o tome kako bi možda bilo bolje da je rođena slijepa jer joj onda u svijesti ne bi ostale slike patnji, bola, tuge, bijesa, mržnje, nasilja i nesreće kojima svi svjedočimo.

Pokušajmo se drukčije ponašati, ideja je i poruka ove pjesme koja je upozoravajuća, baš kao i ekološka »Your House Is on Fire«, ili pak najbrži trenutak albuma, new wave i punk žestica »Vainglorious« koja je slika ljudske razmetljivosti i oholosti koja vodi u propast.

Iznimna je i potpuno drukčija od cijelog albuma »The Copa« koja opisom neke romantične morske destinacije jasno ukazuje na želju za bijegom, a dojam ugode pojačavaju slide i gitare koje kao da su stigle ravno iz dana Shadowsa davnih šezdesetih.

Šest i pol minuta

Za kraj Hynde i Pretendersi ostavljaju šest i pol minuta dugu prekrasnu baladu »I Think About You Daily«, divnu pjesmu isprike nekome čiju vrijednost, ljubav i značaj nije prepoznala kad je to trebala.

Pjesmu su svakako obogatili gudački aranžmani koje potpisuje Jonny Greenwood iz grupe Radiohead.

Moćni završetak kojim se iskazuje ranjivost u skladu s nazivom albuma maestralan je zaključak iznimno dobrog albuma koji je korak naprijed u odnosu na prethodni album »Hate for Sale« (2020.) koji je kritika ocijenila jako dobrim, točnije među ponajboljima u karijeri grupe. Već i to dovoljno govori o vrijednosti ovog rada.