Čučić je četiri godine kamerom pratio život Mitcha – svestrano talentiranog pacijenta psihijatrijske bolnice koji je naveden i kao ko-autor filma, no odvjetnik rapske bolnice u ponedjeljak je producentu zaprijetio tužbom ukoliko se film pokaže
ZAGREB Režiser Damir Čučić radio je četiri godine na dokumentarcu »Mitch – dnevnik jednog shizofreničara«, u kojemu je pratio život osebujnog, svestrano talentiranog pacijenta psihijatrijske bolnice Rab – i sve je bilo u redu dok uprava bolnice nije vidjela završnu verziju filma i pod prijetnjom sudske tužbe zabranila njegovo javno prikazivanje.
Film je preksinoć trebao biti premijerno prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa, međunarodnog festivala dokumentarnog filma, čije deseto izdanje traje ovog tjedna u Cineplexxu Kaptol. No, naslov je uklonjen s programa nakon što je producent Siniša Juričić u ponedjeljak uvečer primio dopis kojim ga odvjetnik rapske bolnice upozorava da mu, ukoliko se dokumentarac prikaže, prijeti zatvorska kazna u trajanju između tri i pet godina. Povlačenje filma s programa bila je jučer tema dana na festivalu, a Čučićevi kolege govore da je riječ o nedopustivoj cenzuri.
Kako ravnateljica nije bila dostupna za razgovor, njezina nam je tajnica mejlom poslala šturo priopćenje u kojemu se pozivaju na načela zaštite prava pacijenata koja su »neovlaštenim snimanjem filma« prekršena.
– U cilju zaštite prava pacijenata kao i zaposlenika koji se u filmu prikazuju, budući da isti nisu dali osobnu ni pisanu ni usmenu suglasnost na sudjelovanje u snimanju istoga (neki pacijenti nisu ni mogli dati jer bi temeljem pozitivnih zakonskih propisa za njih to trebali učiniti njihovi zakonski zastupnici), držimo da bi javno prikazivanje neovlašteno snimljenog materijala značilo ne samo grubo kršenja prava pacijenata, već i njihovu jasnu diskriminaciju i sprječavanje promicanja jednakosti, stoji u tom dopisu.
Čučić je u filmu, u kojemu je četrdesetogodišnji naslovni lik izgradio vlastiti autobiografski portret, zapravo bio Mitchov filmski terapeut: uz usmeno dopuštenje ravnateljice bolnice, Mitch je uz Čučića kao mentora stvorio umjetničko djelo, jedino koje je uspio dovršiti otkako je prije dvadeset godina prvi put hospitaliziran u psihijatrijskoj ustanovi. Čučić, hvaljeni redatelj koji na Zagrebdoxu ove godine ima vlastitu autorsku večer, malu retrospektivu, naveo je Mitcha – s kojim prijateljuje od mladosti i čiji je identitet u filmu zaštićen animacijom – kao koautora filma.
Bolnica je, dakle, dala pristanak za snimanje. No, nakon odgledane finalne verzije, uhvatila ih je panika i promijenili su mišljenje. Tako kaže producent Siniša Juričić koji nam je ispričao kronologiju slučaja.
– Upravi bolnice poslali smo film na uvid, nisu nam se javljali mjesec dana, a onda je, tjedan prije premijere, stigla prijetnja tužbom. Prijetnja zatvorom od tri do pet godina. Pokušavali smo se izboriti da se film ipak može prikazati, ali nismo uspjeli ostvariti dijalog, kaže Juričić iz producentske kuće Nukleus film, koji je začuđen optužbom ravnateljice da je film nastajao nelegalno, mimo njezina dopuštenja.
– Da su nas u ove četiri godine sprječavali da radimo film, pomirili bismo se s tim. Nije mi jasno zašto sad naknadno upisuju te objede, zašto izmišljaju, kaže Juričić koji se jučer doimao prilično potresenim zbog ovog razvoja događaja.
Ni Damir Čučić ne razumije što to točno smeta bolnici.
– Film nije mijenjan od inicijalne ideje koja je dobila zeleno svjetlo od Hrvatskog audiovizualnog centra još 2010. godine, napravili smo upravo ono što smo rekli da ćemo napraviti, ja sam zadovoljan filmom i mislim da bi ga javnost trebala vidjeti, da to prije svega zaslužuje i Mitch, kojemu je ovo iskustvo bilo dragocjen dio terapije, rekao je Čučić.
– Moj jezik je filmski, a ne odvjetnički. Kao autor, mislim da sve strane trebaju sjesti za stol i razgovarati, rekao je.
Čučić kaže da javnost treba vidjeti ovaj film i da on nije opasan ni za koga. Tako misli i Kristijan Grđan, koordinator Sjaja – udruge za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama koji napominje da od javnog prikazivanja filma koji govori o životu u ustanovi imaju koristi svi – i javnost i sami pacijenti.
– Većina ljudi s kojima sam radio imali su iznimno loše reakcije na prvi susret s bolnicama. Mlade ljude koji se prvi put susreću s duševnom bolešću takav tretman odvraća od liječenja i često padaju u puno teža stanja, kaže Grđan i navodi da je, primjerice, prema članku 10 Europske konvencije, u nekim slučajevima potencijalnog razotkrivanja lošeg odnosa liječnika prema pacijentima, javni interes je jači od prava na privatnost i zaštitu od sramote.
