RECENZIJA

Prvi nosač zvuka crnogorske rock grupe Petrikor 1858. je kolekcija od deset dojmljivih pjesama

Marinko Krmpotić

Foto: Promo

Foto: Promo

Album »Treći kolosek« otvaraju i zatvaraju dvije pjesme čija se radnja odvija na željezničkom kolodvoru, a između tih pjesama o odlasku smjestilo se osam trenutaka koje karakterizira raznovrsnost u glazbenom izrazu te tematska raznolikost



Raznovrsnost u glazbenom izrazu te tematska raznolikost stvorenih pjesama temeljne su odrednice vrlo dobrog debitantskog istupa mlade indie/alt rock i post punk crnogorske (Podgorica) rock grupe Petrikor 1858. koja je početkom ovog ljeta objavila prvi album »Treći kolosek«.



Foto: Promo

Simbolika kolodvora


Kolekciju od deset dojmljivih pjesama otvaraju i zatvaraju dvije pjesme čija se radnja odvija na željezničkom kolodvoru.




Uvodna »Hodnik belog svetla« donosi nam glasove i zvukove sa željezničke postaje s koje kreće »brzi voz 432« čiji putnici uz brzi ritam novog vala »plivaju ka suncu« i njihov je »odraz savršeno siv«, da bismo potom u završnoj – možda i ponajboljoj na albumu – »Voz 293« uz zvukove vlaka u pokretu slušali stihove odlične pjesme o odlasku, strahu od tog koraka te upitanosti pred budućnošću, a ova divna balada obogaćena je dojmljivim nježnim i tihim zvukovima gitare.


Između ovih pjesama o odlasku smjestilo se osam zanimljivih trenutaka od kojih će one sklonije žestini i kritici svakako privući odlična mračna »Tihi tamni huktaj« s jasno izraženom prijetnjom ekološkog uništenja Zemlje, a isto je tako mračna i upozoravajuća orijentalnim gitarama određena »Arabljanin« koja kroz mračnu i prijeteću atmosferu post punk izraza progovara o izbjeglištvu.


Slična joj je po raspoloženju, agresivnosti i mračnim slikama nasilja »U zoru puštaju pse«, a u ovaj krug mračnih dalo bi se svrstati i temu »Ponor«.


Nježniji i tiši dio albuma otvara »Noćni život u Kartagini« koji donosi prozračni gitaristički uvod koji kasnije prerasta u brži ritam i žešće rifove, dok »Projekcija neba« nosi i trunčice psihodelije, a »Sa prvim vetrom« uz iznova jako dobre gitarističke dijelove donosi kombinaciju shoegaze utjecaja i psihodelija, čemu je slična i »Suncokret« s bogatom orkestracijom gitara i svake pažnje vrijednim instrumentalnim dijelom cijele ove skladbe.



Foto: Promo

Velika očekivanja


Petrikor 1898. definitivno je dobar rock bend koji je već prvim diskografskim istupom rekao i pokazao puno pa se od njih, nadamo se, i u budućnosti može očekivati puno. Sadašnji sastav grupe čine Strahinja Laković (gitara, vokal, tekstovi), Matija Mikulić (gitara), Rastko Laković (bubnjevi), Andrija Milonjić (bas) i Ognjen Burić (klavijatura).


Predanijim ljubiteljima rocka znani su po nastupima na nekoliko lokalnih i regionalnih festivala kao što su Rockstrikcija (Podgorica), Superval+ (Zagreb), Festival mladih umetnika (u Podgorici i Beogradu) te Mudri brk (Hvar), a ne treba sumnjati da će nakon debitantskog albuma broj njihovih fanova, kao i nastupa na značajnim rock festivalima, porasti.


Znakovito ime benda

Pojašnjavajući neobičan naziv ovog sastava Strahinja Laković kaže: »Petrikor na latinskom znači miris kiše.


Godine 1858. u Prokletijama su pale velike kiše, preplavile su rijeku Drim koja je razbila tok i trajno digla visinu Skadarskog jezera na ovu koju imamo danas.


Naše ime predstavlja jedva primjetan, ali svugdje prisutan osjećaj nečeg velikog što predstoji.« Laković dodaje da su među bendovima koje cijene imena kao što su Joy Division, EKV, The Doors, Haustor, Fugazzi, The Cure, Sonic Youth, Block out, Talking Heads….


Foto: Promo