Romantična američka drama “Prljavi ples” filmski je klasik koji obožavaju gotovo sve generacije, a ove nedjelje broji točno 35 godina od svoje premijere.

Radnja filma svima je dobro poznata: sedamnaestogodišnja Frances (Jennifer Grey), zvana Baby, sa svojom imućnom obitelji odmara u ljetovalištu “Catskills” u planinama.

Vrlo brzo Frances se zaljubi u plesnog instruktora (Patrick Swayze) Johnnyja Castelea te dozna da se u ljetovalištu u tajnosti, u kasnim satima, pleše tzv. prljavi ples.

Premda su ovu plesno-ljubavnu priču svi vjerojatno gledali više puta nego što bi htjeli priznati, postoji veliki broj zanimljivih činjenica o tome što se događalo iza velikog platna.

Foto: REUTERS

Nastavak za dvije godine

No, prije nego što prijeđemo na to, jedna od aktualnih vijesti vezanih uz “Prljavi ples” vezana je upravo za nastavak romantične priče. Ranije ove godine studio Lionsgate je objavio kako slijedi nastavak filma u kojem se Baby, tojest Jennifer Grey, vraća natrag u resort Kellerman u kojem se odvijala i radnja originalnog dijela.

Ovog će puta Jennifer Gray također imati ulogu izvršne producentice, a premijera nastavka se očekuje za dvije godine.

Inače, nastavak je mogao stići i puno ranije. Naime, Patricku Swayzeu je 2004. godine ponuđeno 6 milijuna dolara da glumi Johnnyja u nastavku, no Swayze nije bio ljubitelj nastavaka i odbio ga je.

U svakom slučaju, cilj ovog nastavka je približiti ovu priču o ljetu, romansi i plesu novim generacijama, no činjenica jest da snimanje filma nije bilo tako bajno kao radnja samog filma.

Foto: REUTERS

Loš odnos glavnih glumaca

Pokojni Patrick Swayze i Jennifer Grey su već 1984. zajedno glumili u filmu “Crvena zora”, no nisu se najbolje slagali, zbog čega je Swayze morao nagovarati Grey da ne odbije ulogu Baby. Iako je pristala, svejedno se nisu dobro slagali na setu, naprimjer, scena u kojoj Johnny izgleda kao da se ljuti na Baby dok uvježbavaju njihov koreografirani ples nije bila gluma – stvarno je bio frustriran njome.

Producenti su postali zabrinuti kako bi njihov loš odnos mogao ugroziti film te su ih natjerali da ponovo pogledaju svoje početne ekranske testove koji su snimljeni dok su se vrlo dobro slagali. Time je postignut željeni učinak i glumci se više nisu svađali prije scena, a filmu su se vratili poprilično entuzijastični.

Također, ples koji Swayze i Gray plešu tijekom ljubavne scene bio je isti ples koji su plesali za ekranski test i izvorno nije trebao biti u filmu. Tijekom filma Johnny i Baby uvijek nose kontrastne boje: Baby nosi vrlo svijetle boje, a Johnny nosi crno ili nešto vrlo tamno.

Jedna od poznatijih činjenica o filmu jest ona da je inspiriran životom scenaristice Eleanor Bergstein. Naime, Bergstein je došla iz imućne obitelji koja je posjećivala odmaralište “Catskills”. Otac joj je bio liječnik, do svoje 22. godine je nosila nadimak “Baby”, a poput Johnnyja Castlea, Bergstein je bila vješta “prljava plesačica”.

Bergstein je također igrala epizodnu ulogu u filmu – kada Baby pronađe Johnnyja nakon što je vidjela Penny kako plače u kuhinji, Bergstein je žena u bijeloj haljini viđena kako pleše valcer s Johnnyjem prije nego što je Billy prekine.

Foto: REUTERS

Loš početak

Ni sama produkcija filma nema baš najsretniju priču, naime film je zamalo otišao ravno na VHS kazetu. Prva probna publika je mrzila film, zbog čega su producenti gotovo preskočili emitiranje kina i odlučili se za izravno emitiranje u kinima. Srećom, to se nije dogodilo.

Slavna rečenica “Nobody puts Baby in the corner” ili “Nitko ne tjera Baby u kut” također je jedva završila u filmu jer ju Swayze nije ni htio izgovoriti, no na kraju je ipak pristao kada je vidio kako se uklapa u ostatak filma. Zanimljiva je činjenica i da je Johnnyjev lik trebao biti Talijan, no to se promijenilo kada je Swayze dobio ulogu.

Brat Patricka Swayzea, Don, jednom je prilikom rekao da je Patrick mnogo bolji plesač nego što je prikazano u filmu, no budući da lik Johnnyja Castlea nije bio profesionalac, bilo je razumljivo zašto je Patrick morao ublažiti svoje poteze.

Sa svojih trideset i pet godina, Swayze je bio deset godina stariji od (uloge) Johnnyja, a samo osam godina mlađi od Kelly Bishop (Babyne majke), dok je Jennifer Grey sa svojih dvadeset sedam godina, bila osam godina starija od lika Baby.

Tijekom audicije je dobila pet minuta da dokaže da može igrati mlađu osobu i da ima pokrete za ulogu, što je i dokazala. Na audiciji za istu ulogu su bile još i Sarah Jessica Parker, Winona Ryder i Sharon Stone. Legendarna scena na kraju filma, kada Swayze podigne Gray, uopće nije bila uvježbana jer je Gray bila uplašena, tako da su je uspješno snimili iz prvog puta.

Foto: REUTERS

Nevjerojatan soundtrack

Film nije poznat samo po svojoj priči, već i po nevjerojatnom soundtracku. Prije nego što je glazba iz filma osvojila nagrade, ekipa se morala boriti kako bi si priuštila svu tu glazbu na kojoj je inzistirala Bergstein, no na kraju su sve pjesme ušle u film, uključujući originalne pjesme poput “She’s Like the Wind” Patricka Swayzea, “Hungry Eyes” Erica Carmena i “(I’ve Had) The Time of My Life” Billa Medleya i Jennifer Warnes.

Soundtrack je na kraju prodan u više od 30 milijuna primjeraka, a posljednja i najpoznatija pjesma odabrana je večer prije snimanja zadnje scene.

Ovaj kultni film je u puno aspekata oblikovao više generacija, no zato je remake iz 2017. godine uspio uništiti odličnu priču. Producirao ga je ABC, a smatra se potpuno nepotrebnim i inferiornim filmom u odnosu na original iz 1987. Također ima vrlo loše recenzije, na stranici Rotten Tomatoes je ocijenjen sa samo 19 % dok na iMDB-u stoji ocjena 3.1/10, stoga ga se ne preporuča, dok original pak nije na odmet pogledati još jednom.