Mister Morgen bio je nadimak koji su njemački slušatelji nadjenuli našem sjajnom pjevaču, Opatijcu Ivi Robiću, a pod tim se nadimkom podrazumijevala nježna i romantična glazba izvođena u tradiciji ponajboljih svjetskih šlagera i evergreena.

Ništa od te ugode i nježnosti ne nudi Mister Morgen Igora Hofbauera, zagrebačkog strip crtača čiji je istoimeni strip album u proljeće ove godine objavljen najprije u Francuskoj, a potom zahvaljujujući »URK« klubu Močvara i UPI2M Books i u Hrvatskoj. Danas će u prostoru zagrebačke mini galerije Bravo s početkom u 17 sati biti otvorena izložba plakata i originalnih crteža, a bit će održana i promocija stripa »Mister Morgen«.

Povezane štorije

Kroz dvanaest različitih, a međusobno ipak povezanih strip štorija Hofbauer nam na 240 stranica nudi uvid u jedan mračni i zastrašujući svijet ne tako daleke budućnosti, svijet prepun očaja i osamljenosti, nasilja i mržnje. Hofbauerovi likovi (Olympia, Danilo, Mister Morgen, Desmond, Branko, Ramon…) žive u postapokaliptičnom svijetu zemalja bivše Jugoslavije i svakodnevno se bore da prežive u okruženju siromaštva, nasilja i krajnje bešćutnosti.

To je svijet jasnih i ogromnih socijalnih razlika u kojem bogate od siromašnih često dijeli prava žica, svijet prepun štakora, svijet u kojem su lica (Desmond, Olympia) i tijela (Ramon, Danilo) ljudi deformirana, a pojedini likovi imaju pasje glave (»Bend za koji niste čuli«) ili pak lica i nemaju, što dodatno pojačava notu dehumanizacije.

Priče koje nam iz tog grozomornog svijeta Hofbauer prenosi govore o sucidu zbog bolesti i starosti (»Branko«), ženi ubojici (»Olympia«), širenju smrtonosnog virusa (»Desmondova slina«), namještanju ubojstva (»Plastika«), životu u totalitarnom režimu (»Nepravda«), a uvijek završavaju pogubno i mračno, često i besmislenim i nelogičnim scenama što pojašava opći dojam košmara.

Iako su u Hofbauerovom izrazu česti elementi fatazmagorije (»Čavao«, »Bend za koji niste čuli«) i nadrealizma (»Ramon«), a ekspresionizam je naglašen činjenicom da je crno-bijeli crtež upotpunjen ponekim elementima crvene boje ili je pak glavni lik (»Čavao«, »Mister Morgen«) sav u crvenom, njegove su priče – bez obzira na sve otklone ili onaj uobičajeni odmak od stvarnosti koji nude priče s postapokaliptičnom podlogom – u svojoj osnovi realistične pa su, primjerice, »Oilympia« i »Plastika« u svojoj srži prave triler priče u kojima se nastoji riješiti (»Olympia«) ili počiniti (»Plastika«) zločin, »Danilo« je iznimno dojmljiva slika mračne budućnosti predočena kroz život običnog očitavača struje, »Nepravda« čista kritika totalitarizma kroz korištenje elemenata pornografskog stripa, a sjajna »Desmondova slina« čisti SF horror po uzoru na zombie ljudoždere kakve znamo iz TV serije »Živi mrtvaci« ili filmova kao što su »Zora mrtvaca« ili »Cell«.

Malo riječi

Filmovi su Hofbaueru inspiracija ne samo kroz teme, već i izraz pa je većina u ovoj knjizi objavljenih stripova obilježena malim brojem riječi, odnosno dominacijom crteža koji uspješno igraju ulogu filmskih kadrova i nižu se dovoljno dinamično i ritmično da nam se strip vrlo brzo u svijesti pretvori u film, mračan i jezovit.

Slika svijeta budućnosti koju nam nudi ovaj strip album Igora Hofbauera nije nimalo lijepa i ugodna i sigurno je da ne bi bilo dobro živjeti u tom i takvom svijetu. Nažalost, djelomično smo već dio svega toga pa je i u tome vrijednost ovog Hofbauerovog djela koje, iako opisuje budućnost, u mnogočemu govori i o našoj sadašnjosti.