»Blaž među ženama«. Eto kako se zove dramska serija ili, bolje rečeno, humoristična serija koju HRT drži ponajvećim svojim adutom u jesenskoj bitci za gledatelje. Da nije tako, ne bi za večeras u Kaptol boutique cinema bila zakazana svečana premijera dviju epizoda serije koja je, da si ne lažemo i da u startu otvorimo karte, dobra.

Od 29. rujna

Nije ovo progovaranje naslijepo, već plod činjenice da smo imali prigodu pogledati nekoliko epizoda i prije nego će, počevši od 29. rujna, one u prime time HRT-a. Netko je tu posve solidno promislio sve, počevši od špice u kojoj se papirnati brodić topi pod teretom glavnih junaka, do vispreno odabranog naziva serijala.

Jer biti blažen među ženama često zna biti posve nalik tome da ste »Blaž među ženama«, ako se već tu ne radi od dvije strane jednog te istog novčića, odnosno blaženstva. I nije to nego plov pučinom u papirnatom brodiću.

Sama premisa od koje su autori Goran Kulenović i Branko Ružić krenuli u pisanje scenarija čini se jednostavna, a bome nije ni da je posve nova i netom izmišljena. Da imamo humora, bitno je samo bilo dovesti nekako u vezu čovjeka iz Zagreba, purgera pravog – a to je ovdje glavni lik Blaž Živković-Živac kojeg posve lijepo igra Marko Makovičić – sa Splitom kojeg ovdje glumi čitava plejada sjajnih glumaca u Splitu stasalih.

Odavno je, naime, netko mudar kazao kako u nas humor na malim ekranima i ne prolazi kod publike ako u njemu nije dijalekta bilo koje vrste. Pa ga ima, onog splitskog u većoj mjeri i zagrebačkog u manjoj mjeri. I to nikog dobronamjernog ne bi smjelo smetati gdje god u Hrvatskoj bio, već baš naprotiv.

Foto: HRT

Frcaju replike

Ne bi, a to često zna biti problem, smjelo smetati ništa ni Splićanima, jer sve da i jest štogod mrvu prenaglašeno, to što glumci govore posve je blizu onog što se u Splitu govori(lo) i to zahvaljujući sjajnom odabiru glumaca. Slavko Sobin, Marija Škaričić, Lana Barić…. Nema tu greške.

No, ono što su odradile kćeri glavnog junaka, posebice Luna Pilić koju je domaća publika mogla upoznati po sjajnoj ulozi u filmu »Sveta obitelj« Vlatke Vorkapić, posebice je moćno. Cure oca kinje svojski kako to današnja mladež i čini.

Glumci, rad s glumcima, lakoća s kojom se glumci kreću kroz zadano, zavidna je i oku ugodna. A Split se, mudrom odlukom autora, preselio s Rive na Split 3, nebodere s dušom kakvi se više ne grade što je također dobro makar tek tu i tamo bljesnula neke scena snimana izvan studija.

Što se pak radnje tiče, nije ni ona dosad neviđena. Blaž je čovjek na pragu pedesetih koji je iz Zagreba u Split došao da bi bio šef Lučke kapetanije.

Sa suprugom se razišao odavno i to tako što je ona naglo otišla i ostavila mu da sam podiže dvije kćeri. I uradi on to, i odrastoše one taman toliko da jedna završi psihologiju i uda se za Beograđanina, a druga krene studirati.

Obje odoše od kuće taman da otac konačno počne brinuti mrvu i o sebi. Ali, avaj i kuku! Vraćaju se na naglo kući obje, a tu je i treća kći, osnovnoškolka, za koju ni znao nije.

Da ih se samo sve strpa u 60 kvadrata stana, bilo bi veselo, a kako ne bi bilo kad im se pridruži mnogokoga, ponajprije Ankicu što radi u kvartovskom dućanu dok uzdiše za glavnim junakom, a onda i susjeda Špire koji je, sumnje nema, lik inspiriran Kramerom iz »Seinfelda«. Frcaju tu replike da je milina, nekad smješnije, nekad manje smiješne, ali nikad plitke.

Pri tom tu i tamo bljesne i spomen neke od naših aktualnosti, bilo da se spomene HDZ, bilo da Špiro iliti Sobin svako malo digne majicu da mu se bolje vide njegovani trbušni mišići.

Četrnaest epizoda

A sve to vodi do redatelja, do Kulenovića i do činjenice da se radi o onom tko je radio i »Bitange i princeze« i »Crno-bijeli svijet«. Da je u nas kontinuiteta od ičega, »tjeralo« bi ga se da radi slične serije stalno, makar da uz to i filmove snima onako kako je on snimio »Djevojčicu sa žigicama«.

Ovako se čekalo koju godinu da se vrati režiranju onog što ga možda i najbolje ide, a to je humor sa zrnom soli, da ne ide ispod pojasa i da ga konzumirati mogu sve generacije, ako se ona mladost uopće više da natjerat’ pred male ekrane.

Elem, Kulenović i Ružić napravili su posve pristojnu seriju koja će se rado gledati pa makar radila snimalica. Pri tom je mudra odluka da sezona ima 14 epizoda, a ne da se u startu ide na stopedesetosam epizoda s mogućim nastavcima, pa da se razvodni ama sve.

Ono što se da zamjeriti, jest nedostatak hrabrosti da humor bude nekorektniji, da se takne ama svakoga, da se ima Kramer, ali ima i Jerry, ma to odavno u nas nitko na malim ekranima ne radi ako se uopće smije. HRT-u se dade zamjeriti činjenica da mu je »Blaž među ženama«, koliko god bio dobar, ono najvrjednije dramsko ako ne i programsko, ono čime se hvali.

Nekada bi BMŽ bio tek dio svekolike ponude, a redakcija dramskog programa izbacila bi van neko ozbiljno uprizorenje k’o što je onomad davno i radila. Generacija 50 plus, odgojena na klasicima poput »Gruntovčana«, i Smojinih majstorija, konačno mora priznati poraz.

Priznati poraz i voljeti otvorena srca sve što će im osmijeh barem na trenutke izmamiti. Blažu bi to moglo uspjeti.

Gdje će ti duša?

Za kraj evo i dvije tri usputne, ali ne manje važne, opaske onog tko je imao zadovoljstvo popratiti i prvi dan snimanja serijala »Blaž među ženama«. Vjerovali ili ne, taj prvi dan svi su na setu osim redatelja bili smrtno ozbiljni.

Valjda se tako humoristične serije snimaju. Drugo, ako Kulenoviću išta treba ozbiljno zamjeriti, to je nevjerojatna istina da kraj svih znanih lica angažiranih za one cameo uloge, one kad se samo prošetaš ekranom i eventualno progovoriš rečenicu, nije angažirao gore potpisanog.

A treba mu čovjek koji priča splitski i ima zagrebačko iskustvo, da ljubav prema Kvarneru i ne spominjemo!? Gdje će ti duša, Kulenoviću!?