Recenzija

Peti studijski album američkog kantautora Chrisa Stapletona jedan od ponajboljih albuma 2023. godine

Marinko Krmpotić

»Higher« je prije svega i ponajviše odličan album divnih ljubavnih pjesama koje izviru kako iz Stapletonova sretnog bračnog života, tako i iz, za njega, tipičnih izmišljenih priča o životima izmaštanih likova



U press-materijalu za »Higher«, peti album američkog kantautora Chrisa Stapletona, tvrdi se kako album donosi različite glazbene izraze i teško ga je kategorizirati. Netočno. Vrlo ga je lako kategorizirati jednom jedinom rječju – odličan!


Na procjene o raznolikosti stilova, autori press-materijala bili su prisiljeni ponajprije stoga što ovo nije, kao prethodni Stapletonovi radovi, pretežno čisti alt country ili country album. Dapače, »Higher« nije country album, ali nije ni daleko od tog pravca. Kao ni od soula, a ima tu i tragova suvremenog r’n’b i neosoul izraza, western dodira, country i blues rocka… No, sva ta raznolikost nimalo ne smeta u konačnoj ocjeni po kojoj »Higher« ide u red ponajboljih albuma 2023. godine.



Posveta supruzi




Dakle, Stapleton je, gledano s glazbene strane, zakoračio izvan utabanih puteva, ali je to učinio izuzetno kvalitetno vezavši sve te raznolikosti svojim već čuvenim i mnogima dragim »rašpa« glasom prepunim mirisa viskija, duhanskog dima i sitnih noćnih sati, ali i iznova sjajnim tekstovima koji su ovog puta daleko više okrenuti osobnim promišljanjima i temama, odnosno puno manje brinu o društvenoj problematici. Štoviše, »Higher« je prije svega i ponajviše odličan album divnih ljubavnih pjesama koje izviru kako iz Stapletonova sretnog bračnog života, tako i iz, za njega, tipičnih izmišljenih priča o životima izmaštanih likova.


Ipak, u prvom su planu pozitivna ljubavna iskustva vezana uz brak s Morganom (imaju petero djece, žive udaljeni od gradske vreve) koja je sudjelovala u produkciji i svirci, a itekako je zaslužna za niz divnih tekstova ovog albuma. Točnije njih sedam (pola albuma!) u kojima je, na različite načine, iskazana sreća zbog blagodati ljubavi u kojoj uživaju. Naslovna »Higher« divna je rock/soul balada o tome kao ga njezina ljubav uvijek uzdiže i čini boljim, pri čemu Stapleton sjajno koristi svoj moćan glas koji u četiri minute prolazi raspone od nježnog šaptanja do urlika. Još je bolja, možda i najbolja na albumu »It Takes a Woman«, jedna od najvećih pohvala ženama koju je napisao jedan muškarac.


Stapletonov lik zna da nije dobar i da ima puno mana, ali priznaje voljenoj kako ona iz njega uspijeva izvući ono najbolje. Da bi se to učinilo, kaže i naslov, treba biti itekako jaka žena. I sve to kroz divnu kombinacija countryja i soula. Soul podlogu, upotpunjenu suvremenim r’n’b i neosoul izrazima, pogotovo kroz gotovo disco bas, čujemo i u vrlo modernoj »Think I’m in Love with You«, a »Loving You On My Mind« nastavak je tog maznog, ugodnog i nježnog zvuka s nizom dodira country gitara na podlogu klavijatura okrenutih srcu soul zvukovlja. Da je pokojni Marvin Gaye pjevao country, to bi zvučalo baš ovako. Drugim riječima, ove su pjesme baš idealne za trenutke nježnosti.


Radijski hitovi


»Weight of Your World« himna je potpunoj predanosti, vjernosti i ljubavi s puno divnih akustičnih trenutaka i sjajno pogođenom nježnošću u glasu, a »Trust« je klasična starinska ljubavna pjesma o povjerenju, podršci između ljudi koji se vole. Po svemu je iznimna i »The Day I Die« u kojoj voljenoj pjeva kako će dan kad on umre biti onaj kad mu srce prestane biti slomljeno zbog nje, kad zbog nje ne bude više plakao, kad se dogodi dan da on bez nje ne može… E, tog će dana on biti mrtav. I kad sve to Stapleton otpjeva svojim glasom iz kojeg ječi životno iskustvo i uz sjajnu kominaciju steel gitara i soul ozračja, onda je to jednostavno – divna pjesma.


Naravno, okrenuo se Stapleton i nizu pjesama sa stvorenim likovima pa u »The Fire« svjedočimo maštanju o nedostižnoj djevojci uz vrlo dobro korištenje nekoliko akustičnih gitara i diskretne udaraljke. Odlična je po svim odrednicama »White Horse« čije čvrste gitare, agresivni vokal i pojačani ritam idealno odgovaraju pjesmi u kojoj glavni lik djevojci priznaje da, koliko god ona to željela, ne može biti lik romantičnog kauboja koji jaše na bijelom konju u suton.


I dok se u toj pjesmi razlaz sluti jer ta veza nema budućnosti, u iznimnoj uvodnoj »What Am I Gonna Do« Stapleton je uz Mirandu Lambert napravio divnu ljubavno-gubitničku alt country baladu u kojoj se pita kako preživjeti sad kad je ona samo sjećanje. Naravno, jedan od odgovora je poluproživljavanje uz alkohol, o čemu se priča nastavlja u hitoidnoj »The Bottom« s dojmljivim stihovima »boca drži viski, viski drži čovjeka, a čovjek drži bocu kad mu više ništa nije preostalo«. Sve to izvedeno je uz vrlo radiofoničan srednje brzi country rock ritam, odličan i melodiozan refren pa pjesma već jest i radijski hit i jedan od najiščekivanih trenutaka na njegovim koncertima.


Refleksivna lirika


Izan ljubavnih okvira Stapleton na ovom albumu izlazi u svega tri pjesme. »South Dakota« opori je blues rock s pričom o vremenski surovom području i sličnim tome ljudima, »Crosswind« je dojmljiva slika iz života vozača teških kamiona, onih s 18 kotača, a izvrsna završna »Mountains of My Mind« potvrđuje kako uz odličnu društvenu i ljubavnu poeziju, Stapleton itekako ima dara i za refleksivnu liriku odlično pogođenu u ovoj ispovjednoj prozračnoj minijaturi u kojoj uz njegov vokal čujemo samo još tihe gitare.


I kad se sve sabere, ostaje žal samo za time što Stapleton, kojemu je 45, nije ranije krenuo u solističku karijeru. U posljednjih osam godina, od briljantnog albuma »Traveller« (2015.) ovo mu je peti nosač zvuka. Prije toga svirao je u nekim manje poznatim grupama i pisao hitove za druge pjevače. Godine 2015. odlučio je pokušati sam. I obogatio svijet suvremene glazbe nizom divnih skladbi i stihova. »Higher« je itekako značajan doprinos tome.


Potpuna posvećenost glazbi

Christopher Alvin Stapleton rođen je 15. travnja 1978. godine u Lexingtonu, u Kentuckyju, u obitelji rudarskog inženjera i medicinske sestre. Godine 2001. kao stipendist Sveučilišta Vanderbilt dolazi raditi u Nashville, ali vrlo brzo ostavlja posao, prekida školovanje i potpuno se posvećuje glazbi. Solističkih nastupa se boji pa svira u dvije grupe te istodobno piše vrlo kvalitetne tekstove koje će u izvedbi drugih autora biti vrlo popularne, a neke će doći do broja 1 (Kenny Chesney, Josh Turner, George Strait i Luke Bryan).


Između ostalih, njegove pjesme pjevaju i Adele, Kelly Clarkson, Brad Paisley, Dierks Bentley i Taylor Swift, a tekstove i glazbu stvarao je s autorima kao što su Vince Gill, Peter Frampton, Sheryl Crow i Ed Sheeran. Godine 2015. odlučio je krenuti sam i napravio album »Traveller« koji je iste godine došao do broja jedan Bilboardove ljestvice. Ostalo je povijest.