Zagreb. Utrina. Neboder podno kojeg je cesta raskopana u ime zamjene šupljih vodovodnih cijevi, ali i kafić znakovita imena Friends.

Pava, mlada kantautorica čije pjesme svakim danom više ulaze pod kožu sve širem broju ljudi, voli tu doći popiti kavu. Vidi Pave novinar da će razgovor s Pavom kantautoricom morati započeti drukčije nego li je planirao.

– Evo nas na terasi kafića koji se zove isto kao i bezvremenska serija. A Pava kantautorica. Sva to mene vuče put junakinje iz serija zvane Phoebe. I on je bila kantautorica. Ima li kakvih dodirnih točaka između Pave i Phoebe – pitamo Pavu.

Smije se ona, kaže – zanimljivo je da ste baš to spomenuli. Jer….

– Imala sam dvije prijateljice s kojima sam jako bila bliska dok smo u Mostaru studirale i naša omiljen serija je bila »Prijatelji«.

I uvijek je bilo da je Marija Monica, da je Katarina Rachel, a da sam ja Phoebe – smije se Pava.

Foto: Davor Kovačević

Uoči pandemije

I ova crtica lijepo ilustrira kakva je Pava. Nije tu bilo potrebe od razgovora samo zbog zgodne igre riječi. Makar, Pava jest posebno ime, za koje je kriva Pavina baka.

– Pokojna baka je živjele dosta dugo i za svako unuče koje je dobila tvrdila je da joj je to zadnje koje će dobiti. A kako sam ja četvrto dijete u mog oca, inzistirala je da moram biti Pava jer neće doživjeti nijedno unuče da se zove k’o ona. Na kraju ih je doživjela još, a meni jako drago da nosim njezino ime, iako me dosta obilježilo kroz život. Neobično je i svi me barem tri puta pitaju kako se ono zovem – veli Pava.

Znala je baka što treba, koje ime da te izdvaja od drugih taman bilo i malo.

– Možda je jedino malo problem kako Pava deklinirati – primjećujemo.
– Sve funkcionira, i Pava, i Pave, i Pavo. Na sve se odazivam. Haha – smije se Pava.

Pava je rođena Mostarka. U Zagreb je došla taman malo prije pandemije. A onaj interes za glazbu u nje je odvajkada.

– U Zagrebu je došlo do vrhunca te moje zaljubljenosti u glazbu i nadam se da će tako i ostati.

Ovdje sam se baš profesionalno krenula baviti glazbom, ali ja sam u glazbi cijeli život što kroz glazbenu školu, što kroz raznorazne sastave, klape, dua i trija za sviranje gaža. Pjevala sam jedno vrijeme i na svadbama u Hercegovini i to je bilo baš zanimljivo iskustvo – priča Pava.

Foto: Davor Kovačević

Logopedija i glazba

Obje su joj sestre završile glazbenu školu, jedna je i profesorica klavira, ili kako kaže Pava, iz jedne neglazbene obitelji su evo njih tri glazbeno obrazovane.

– A moj put je završio na tome da želim raditi kantautorsku glazbu, autorsku, izdavati svoje albume. Uvijek sam težila pozornici, pa sam došla u Zagreb u potrazi za svojih pet minuta slave – jednostavno će Pava.

Čini se sad jednostavno, i jest bilo, makar Pava i nije baš oduvijek znala i mislila da će u profesionalne glazbene vode. Studirala je ona logopediju.

– Meni je glazba uvijek bila velika ljubav. Uvijek sam to ozbiljno shvaćala. Na početku tih naših svirki imala sam ogromnu tremu jer mi je bilo baš jako stalo do toga da budem dobra i da ja budem zadovoljna s tim što radim. Samo što u to vrijeme nisam uopće shvaćala da se to može raditi profesionalno. Jer, nitko oko mene se nije na taj način bavio isključivo glazbom – veli Pava.

Upisala je ona logopediju, završila preddiplomski studij, ali je već na drugoj godini shvatila da se mora okušati u glazbi.
– Okušati pošto-poto, taman da se kući vratim nakon godinu dana. Barem da znam da sam probala – kaže.

Imala je, veli, veliku sreću, makar je došla u Zagreb u posve nezgodno vrijeme. Nikog tu znala nije, nikakvu vezu nije imala. Pomoglo je i to što se Pava ne libi pisati mejlove.

– Uslijedilo je po dolasku višednevno slanje mejlova svim živim kafićima, restoranima, hotelima za koje sam znala da bi mogli imati svirku – kaže Pava.

Foto: Davor Kovačević

Paket za Đuru

I krenulo je. I pjevala je i svirala sama. I svidjela joj se ta igra između nje i publike, igra koju voli više od svega. I onda je došla karantena. Ma i štono bi se reklo, nije svako zlo za zlo.

– Ne znam ja ni bih li krenula s autorskom glazbom da nisam u karanteni na story, na Instagramu objavila jednu svoju pjesmu koju sam davno napisala – kaže Pava.

Pa je jedan njen prijatelj poslao pjesmu svom prijatelju znajući da radi u studiju, onako da pomogne talentiranoj djevojci.
– Ispostavilo se da je taj momak u Zagrebu moj današnju suprug Đuro. On je radio u studiju i on mi je pomogao da snimim prvu pjesmu i sve nakon nje – veli Pava.

Taman da se pita je li se to Đuro zaljubio u pjesmu, ili u Pavu, ili u cijeli paket!?

– Ja uvijek dolazim u kompletu – smije se na to Pava.

Da pak to što Pava radi itekako ima potencijala, dokaz je da ju je brzo u svoj tim doveo Croatia Records. Priznaje Pava da je to i njoj bilo veliko iznenađenje.

Pjesmu »Ponekad« sama je objavila na Youtubeu, digla na streaming servise. Učinila je to jedne subote, da bi se u ponedjeljak ujutro probudila i vidjela ogromni mejl potpisan s Domagoj Šiljeg, Croatia Records. Kaže Pava da je Domagoj imao veliku ulogu u svemu, da je on taj koji je vidio potencijal u njoj.

– Odmah je dogovorio sastanak, a kad sam došla tamo, dali su mi dobre uvjete za rad, dobar vjetar u leđa i nisam se htjela igrati sa srećom. Ja sam to prihvatila i ispostavilo se da sam dobar korak uradila – kaže Pava.

Zlatna sredina

Jedan album je iza njih, a sada rade i na drugom. Novinaru je sad vrijeme da prizna kako je malo prije razgovora slušao Pavu kako pjeva uživo dok iza nje svira njen prateći bend, pa poželio da mu sviraju češće na nekoj njegovoj priredbi, ne mora bit svadba.

Jer, Pava je iznimna interpretatorica, a izbor glazbe je takav da pokriva širok, svevremenski neki raspon. Zahvaljuje Pava, ne krije da joj godi to čuti, niti to koliko joj je drago da je i bend na pozornici.

– Htjeli smo napraviti repertoar koji neće biti takav da se samo nama sviđa, već da ljudi u njemu uživaju. Našli smo neku zlatnu sredinu, pjesme koje guštamo svirati i pjesme koje ljudi znaju i uz koje mogu plesti i uživati. Uz to smo ukomponirali i autorske pjesme da publika može odmah vidjeti s kojim žanrovima žongliramo – pojašnjava Pava.

Pava tako pjeva pop, u kojem je i soul, i funk, i blues.- Od domaćih izvođača to bi bili Jinxi, Dino Dvornik, Josipa Lisac, Zdenka Kovačiček…- nabraja Pava, prije nego smo je naprasno prekinuli i to s razlogom.

– To je ona Zdenka Kovačiček koja je, koliko sam čuo, rekla da je ona žena za sva vremena, a Pava žene za buduća vremena – pitamo.

Zacrvenila se na to Pava, kaže ona to još ni izgovoriti na glas ne može. A dogodilo se i to nedavno za Pavina koncerta u Tvornici gdje je i Zdenka uz Pavu zapjevala.

– Rekla je da joj se sviđa moja glazbe, da bi me htjele podržat’ i došla je i razvalila! Bila je fenomenalna – ističe Pava.

Ženski pokret

Nego ljeto je, a to u slučaju Pave i njena benda znači brojne nastupe baš posvuda. Nema koji dan da je bio Rab, pa su bili sudionici na Mostar Summer Festu, pa ih čeka i Karlovac, Petrinja, Knin….

– Idemo polako, ali sigurno. Jedva čekam da nastupi budu i mnogobrojniji i da gradimo publiku – poručuje Pava.

I publike je sve više. A na kakvoj glazbi je Pava odrasla?

– Odrasla sam na glazbi koju trenutno ne pjevam, ali je jako volim, a to su gospel i soul, Aretha Franklin i Etta James, Nina Simone, Ella Fitzgerald i ta sva garda američka. Kad sam to prvi put slušala onako svjesno, znam da sam se ježila i suze su mi išle koliko nisam mogla vjerovati da jedan žena proizvodi te zvukove. A od nove generacija Norah Jones, Alicia Keys, Beyonce… Cijeli taj ženski pokret u Americi na mene je jako utjecao – priče Pava.

Pava je, primjećujemo, »stara duša« u najboljem smislu riječi i kad pjeva na koncertima, i kad stvara nove pjesme i kad radi kao mentorica klavira i pjevanja u školi pjevanja Husar & Tomčić.

Sve to uz podršku obitelji, pogotovo onih sestara koje se ne libe sestrinske kritike i savjeta kako sve učiniti još boljim. Pa je poklonika svakim danom više, mladosti pogotovo, publike koja je onomad njenu pjesmu »Kraj mene« učinila četvrtom najemitiranijom pjesmom u Hrvatskoj.

– Ostaje još napisati uradak o tome kako pola Zagreba nema toplu vodu – šalimo se zbog onih cijevi okolo nebodera.
– Neku pjesmu posve hladnokrvnu – prihvaća Pava.

Pjesma o cijevima možda i bude, ali hladnokrvna teško. Ne može to naša Phoebe, ne zna da nije toplo Pava.