Britanska miniserija “Opsesija, ljubav, ljubomora”, u originalu “Obsession”, klasičan je primjer kako u suvremenom svijetu medija treba izreklamirati loš sadržaj i prodati ga pod dobar.

Naime, najave su govorile o eksplozivnom erotskom sadržaju, zabranjenoj ljubavi između starijeg muškarca koji se zaljubi u djevojku kojom se planira oženiti njegov sin, a sve skupa nakon “eksplicitnih erotskih scena”, kako se najavljivalo, završava tragedijom i, naravno, skandalom.

To su bile najave, a stvarnost je takva da je ova kratka TV serija (s pravom se uz nju veže pojam limitirana, ali u onom negativnom kontekstu) od četiri epizode od četrdesetak minuta gotovo pa čisti promašaj.

Mnogo problema

Problema je puno i u priči, i u glumi, i u režiji, pa i nije čudno da je na IMDB-u ukupna ocjena vrlo niska (tek 5,1 od mogućih 10), a kritika uglavnom ismijava bezbroj nemuštih trenutaka serije i priče čiji su se autori valjda nadali da će za uspjeh dovoljno biti poigrati se motivima davnašnjeg seksi skandala literarnog hita, knjige “Damage”, koju je 1991. godine objavila Josephine Hart. Očigledno to nije bilo dovoljno.

Jer proces fatalne privlačnosti između Williama (igra ga Richard Armitage) i Anne (Charlotte Charlie Murphy) gotovo da i nije prikazan, pa je gledateljima nejasno kako to da se kod njih javlja ta silna erotska snaga koja ih goni da prije ili kasnije nanesu bol sinu, odnosno zaručniku. Već sam početak upućuje na to da nešto nije dobro napravljeno.

Gledatelji svjedoče njihovom upoznavanju na jednoj zabavi visokog društva gdje su tek izmijenili poglede. Nema u tim pogledima i tom njihovom prvom kontaktu baš ništa što bi najavilo oluju emocija koja jednostavno mora pratiti toliku tjelesnu žudnju i ovisnost o kojoj govori ova serija.

To u slučaju ove priče jednostavno ne postoji, a isto su tako mlaka šećerna vodica tako pompozno najavljivane “eksplicitne erotske scene”.

Slabo i bezlično

U pet sekundi pogleda koje u briljantnoj američkoj seriji “Preljub” (2014.) izmijene Ruth Wilson kao Alison Lockart i Dominic West kao Noah Solloway više je erotike no u svim “eksplicitnim” scenama slabašne “Opsesije”.

Da Marlona Branda i Mariju Schneider u klasiku “Posljednji tango u Parizu” i ne spominjemo. Ili Kim Basinger i Mickeyja Rourkea u “Devet i pol tjedana”.

Murphy i Armitage jednostavno nemaju tu magiju putenosti i seksualne ovisnosti koju svi spomenuti glumci u navedenim filmovima i TV seriji imaju.

U svojim su ulogama, posebno baš tim dijelom vezanim uz požudu, slabi i bezlični, a i inače im nedostaje emocija koje bi u ovako provokativnoj i skandaloznoj priči trebale frcati na sve strane.

Nažalost, zbog sadržaja priče oni su uzeli prostor svim drugim glumcima koji su čak ostvarili i bolje uloge, posebno Rish Shah kao Williamov sin Jay, te još i više Indira Varma, koja glumi Ingrid Farrow, Williamovu suprugu i Jayevu majku.

Dobra promidžba

No, sve te minuse pametno može pokriti dobra promidžba. A kako to PR treba raditi, vidi se i iz niza pojedinosti nakon početka prikazivanja ove TV serije.

Tako su, nakon što su se navodno neki gledatelji bunili zbog skandaloznog zapleta u kojem otac nevjestu preotima sinu, iz Netflixa na društvene mreže uputili priopćenje i upozorenje kako ne bi bilo dobro seriju gledati u društvu roditelja! Naravno da to odmah privuče većinu da gleda.

Potom se koji dan kasnije u medijima pojavi izjava glavne glumice Charlie Murphy da su ona i njezin glumački partner Richard Armitage nakon snimanja nekih scena seksa bili puni modrica. Pa tko to onda ne bi htio pogledati?

Pogledajte i vi jer sve skupa traje tek oko dva i pol sata pa nećete izgubiti puno vremena, a steći ćete vlastiti stav. No, čisto radi usporedbe možda bi bolje bilo pogledati ekranizaciju knjige Josephine Hart, film “Damage” (“Požuda”), koji je 1992. godine režirao Louis Malle i u kojem ulogu mlade smrtonosne opasne zavodnice igra Juliette Binoche, Jeremy Irons glumi Williama Farrowa, a od njih je bolja Miranda Richardson, koja glumi Williamovu suprugu.