»Što ga dalje slušam, što ga češće slušam, on je poput starog vina, što stariji, to bolji!« »Svaki dan, kada se pogledam u ogledalo, vidim da je sve gore!« Jedan u kope, odnosno legendarni glazbeni producent Siniša Škarica u kope, a drugi u špade. Drugi je Oliver Dragojević, nesumnjiva glazbena legenda, čovjek koji slijedeće godine slavi 70 godina života. A kako je jučer najavljeno, proslavit će ih i 11. ožujka 2017. godine velikim koncertnim spektaklom kada će u zagrebačkoj Areni zasvirati i zapjevati uz Zagrebačku filharmoniju. Zagrebački koncert najavljen je onako oliverski ležerno. Za razgovora se ovlaš dotaklo svašta. Podsjetilo se na Vela Luku i momka koji em pjeva, em svira mnoštvo instrumenata: klavir, klarinet, harmoniku, gitaru…. Sjetilo na Splitske batale i daleku 1966. godinu, na Dubrovačke trubadure i grupu More. Pričalo se i o Oliverovoj nelagodi kad sam sebe sluša.

Publici – hvala

Priznao je Oliver kako je sebe kao pjevača pronašao 1975. godine u pjesmi »Galeb i ja«. Danas mu je, kako reče, glas drugačiji, od tenora je stigao do baritona, a nekad je, kao mali u zboru, pjevao ni manje ni više do sopran!

– Kako vam zvuči brojka 70? – pitali su novinari.

– Zvuči mi stravično – nasmijao se Oliver.

Puno je, kaže. Pri tom je, ilustracije radi, podsjetio kako je u doba kada je snimio »Cesaricu« imao 46 godina. Ne da Oliver da ga se zove zvijezdom. Ne vjeruje on baš da zvijezda uopće ima.

– Ali publici koja prati ono što radim, mogu samo reći veliko hvala. Da ne vjerujem u ovo što radim, ne bi to ni radio. Još uvijek uživam u sviranju, u pjevanju. Dok me to drži, dobro je – kaže Oliver.

Prisjetio na čas i on dragih nekih pjesama, pa Zdenka Runjića, Stipice Kalogjere, Jakše Fiamenga i drugih s kojima je stvarao dio naše glazbene povijesti. Što se tiče današnje mladosti i savjete kako trajati ovoliko dugo, tu savjeta nema. Jer, kako kaže, danas je teško, danas nema ni vremena ni strpljenja da se jednog te istog pjevača sluša toliko dugo. Danas mediji brzo traže i pronađu neka nova lica.

Ispunjenje sna

Pitala je sedma sila Olivera i ima li koja neostvarena želja, bilo pjevačka, bilo ribička u ovog strastvenog ribolovca.

– Ribičkih nema. Sve mi je teže ići na ribe, jer mi je ribe žaj. Kako starim, sve više mi je žaj ribu. A pjevački mi je žaj šta starim! – priznaje Oliver.

Možda su 70-te nove 50-te!?

– Evo Kirk Douglas će skoro slaviti 100 godina, Tony Bennett ima 90. I što sad? Nadati se? – na to će Oliver.

– Ja bih – veli novinar.

– I ja bih! – kaže Oliver, čovjek koji uživa u dobroj pjesmi, moru, unucima.

A što se tiče Oliverovih 70, zagrebačkog velikog koncerta, a i onog splitskog koji bi se, kako se doznaje, trebao dogoditi dogodine 7. prosinca na sam 70. rođendan, i tu je on posve jasan dok govori: »Kada se čovjek bavi pjevanjem, glazbom, onaj tren kada 80 ljudi stane iza njega i ispunjava njegove želje, to je sreća, to je ispunjenje sna«.