U organizaciji Udruge Unisono u Mostaru je od 22. do 25. kolovoza održan 3. Mostar Jazz Fest. Koncerti su se odvijali na platou ispred Hrvatskog doma »Herceg Stjepan Kosača«, uz velik posjet publike koja je sa zanimanjem pratila i zdušno pozdravljala izvođače. Mostarci su pokazali da žele ovaj festival, da ga smatraju svojim.

Mostar Jazz Fest je festival koji ima misiju. Ona se očituje na nekoliko razina: okupljanju zajednice u pomaganju djeci, glazbenom obrazovanju, pridavanju važnosti volonterskom radu, usmjeravanju mladih prema gotovo zaboravljenim vrijednostima kao što su znanje i humanost.

Naime, svjesni smo da većina djece danas voli šund. No zašto je to tako? Možda je to samo odabir puta manjeg otpora, povlačenje pred mentalitetom agresivnijih, dakle primitivnijih, strah od iznošenja vlastitih stavova…?

Poznato je da jazz glazba pruža odgovore na ta pitanja, da vrijednosti koje promovira korespondiraju s humanim društvom, da može biti putokaz prema ostvarenju viših ciljeva. Kad već obrazovanje nije prioritet u našem društvu, zašto se to ne bi poticalo i provodilo izvaninstitucionalno?!

Organizatori ovog festivala posvećeni su stvaranju pozitivnih promjena kroz glazbu jačanjem kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine te pozicioniranjem Mostara kao ključnog kulturnog centra regije.

Elvir Bandić Banda i BDB Trio, Foto: Davor Hrvoj

Tolja za djecu

Dobar primjer takve prakse bio je nastup sastava Djeca iz podruma na otvorenju koncertnog dijela festivala. Umjetnički direktor Festa Marko Jakovljević najavio ih je kao zvijezde festivala. Djeca su to, uglavnom iz Ljubuškog, koja pohađaju tamošnju osnovnu i srednju glazbenu školu, no mnogi od njih već sad su kompetentni glazbenici, improvizatori, vični sviranju u raznim žanrovima.

Mnogi u publici ostali su osupnuti njihovom zrelošću, koja svakako premašuje njihov uzrast. Zapravo, taj je koncert bio rezultat partnerskog odnosa Mostar Jazz Festa, koji je više, ali ne isključivo, orijentiran na koncertni program, s Ljubuški Jazz Festivalom koji je više, ali ne isključivo, orijentiran na jazz radionice, a ostvaruju se i razmjene.

Radionice, koje u Ljubuškom još traju, vode pjevačica Jelena Jovović, trubač Branko Sterpin, saksofonist Vojkan Jocić, klavirist Vasil Hadžimanov, gitarist Bruno Mičetić, basist Miha Koren i bubnjar Vladimir Kostadinović.

Djeca iz podruma su u prve redove privukla mnogobrojne mališane koji su sjajno reagirali, korespondirali s glazbom, pjevali, plesali ili pak puzali, jurišali na romobilima – »unplugged« – ispred pozornice. Bio je to drugi pokazatelj da je misija dala rezultate.

Bila je to sjajna priprema za nastup Marka Tolje koji je pjevao uz sjajnu pratnju gitarista Ivana Pešuta, klavijaturista Ivana Popeskića, bas gitarista Nina Krznara i bubnjara Branimira Gazdika, glazbenike koji su se istaknuli i kao solisti.

Odjednom, pred binom pojavilo se još više djece s kojom je Tolja uspostavio prisan, prijateljski odnos i kojima je na jednostavan način približio glazbenu raznolikost. Poznat kao sinatrijanac, Tolja je izvodio pjesme iz repertoara Franka Sinatre, primjerice »Fly Me to the Moon«, »New York, New York«, »That’s Life« i »My Way«, ali i druge hitove raznih stilova kao što su »I Feel Good«, »The Girl From Ipanema«, »Bad Bad Leroy Brown«, »Superstition« ili »Save the Last Dance for Me«.

Nije propustio priliku podsjetiti na Nata Kinga Colea, ali i na Ivu Robića, Olivera Dragojevića i Davora Tolju te na suradnju s Mijom Dimšić. Naravno, bile su tu i njegove pjesme: »Putujem«... Za razliku od mnogih pjevača na današnjoj sceni, Tolja se, u skladu sa svojim glazbenim svjetonazorom, opredijelio za mekši pristup, neagresivnost.

Zrelo, muzikalno, uvjerljivo, s osjećajem za ritam i melodiju, ali i primjerenu estetiku! Postigao je jednostavnost, za čime teže svi umjetnici, a mnogi to ne uspiju tijekom cijele karijere.

Marko Tolja bend, Foto: Davor Hrvoj

Ekspert za Mingusa

Pjevač Elvir Bandić Banda svoj je osebujan pristup vokalnom jazzu predstavio uz DBD Trio čiji članovi su gitarist Eddie Beho, bas gitarist Dinko Šimunović i bubnjar Boris Šikuljak. Trio je u uvodu odsvirao skladbu »Epistrophy« Theloniousa Monka, koju je snimio za svoj aktualni album »No Discount«. U nastavku im se pridružio Banda, no nije to bio klasičan odnos pjevač-ritam sekcija u kojem je često sve podređeno pjevaču.

Naime, članovi trija su imali puno prostora za iskazivanje vlastitog umijeća, vlastitih afiniteta u solima, ali uvijek u kontekstu pjesme. Te su trenutke umješno iskoristili pokazavši velik potencijal BDB Trija, ali kad su bili u ulozi pratnje vokalistu, od njih je dobio potpunu podršku i poticaj.

Banda je odabrao neuobičajen i zahtjevan program, većinom sastavljen od skladbi koje su izvorno pisane za instrumentalne izvedbe, a tek kasnije, ponekad puno kasnije, razni su glazbenici pisali tekstove prema tim predlošcima.

Neke od odabranih bile su »All Blues«, »Freedom Jazz Dance«, »Stollen Moments« i »Footprints«. Oduševio je scat improvizacijama, a ponekad to nisu bila uobičajena scat sola, tekstove je donosio kao da scata. Skladbu »Hottentot« Johna Scofielda izveo je na instrumentalistički način, bez teksta, kroz vokalize, ali opet se upustivši u scat.

Osim s Makarska Jazz Festivalom, Mostar Jazz Fest pokrenuo je i partnerski odnos s Rab Jazz Festivalom. Ove godine ta se suradnja očitovala kroz nastup riječkog gitarista Bruna Mičetića koji je na završnom koncertu nastupio kao član sastava trubača Alexa Sipiagina, zvijezde festivala.

Uz njih dvojicu, u završnom koncertu Mostar Jazz Festa, svirali su slovenski klavijaturist Marko Črnčec, u ovoj situaciji orguljaš koji je odigrao i ulogu basista, i srpski bubnjar Vladimir Kostadinović, od reda vrhunski improvizatori.

Potkovani su to glazbenici koji već duže vrijeme sviraju zajedno i ostvarili su zavidnu uigranost, koji podržavaju i pažljivo osluškuju jedan drugoga, spremni su na međuigre i maštoviti u solima. Izvodili su Sipiaginova djela, ali i skladbe Charlesa Mingusa. Naime Sipiagin je ekspert za Mingusovu glazbu i, osim što je svirao s velikanima jazza kao što su Gil Evans, Michael Brecker i Dave Holland, dugogodišnji je stalni član Mingus Big Banda.

Uzbudljivo!

Alex Sipiagin Quartet, Foto: Davor Hrvoj

Jazz za bolnicu

Osim u Ljubuškom, gdje su uz radionice održani i koncerti Djece iz podruma i Homage Collectivea, i tijekom mostarskog festivala održavane su, osim izložbe fotografija i promocija knjige Davora Hrvoja, edukativne radionice i znanstvena predavanja, uključujući Masterclass Science Workshops, na kojima se raspravljalo o upotrebi digitalnih alata u suvremenoj glazbenoj produkciji.

Među predavačima bili su istaknuti glazbenici i stručnjaci poput Marka Črnčeca, Eddieja Behe, Marka Jakovljevića i Dinka Šimunovića. U skladu sa spomenutom misijom, jedan od primarnih ciljeva festivala je, kroz koncertne aktivnosti, omogućiti pružanje podrške djeci s Down sindromom.

Iako se za koncerte ne naplaćuju ulaznice, kroz prikupljanje sredstava donacijama posjetitelja planirana je kupovina glazbala: udaraljki i klavijatura, te organizacija posebnih radionica koje potiču razvoj i integraciju djece kroz bavljenje glazbom.

Primjerice, zahvaljujući sredstvima prikupljenima na prošlogodišnjem izdanju festivala, realiziran je sličan projekt postavljanjem perkusivnog zida na Klinici za dječje bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.

Također, u planu je, uz suradnju s Gradom Mostarom, vizualna preobrazba grada na lokacijama koje dozvoljavaju takve akcije. Glazbenim simbolima i posvetama određenim umjetnicima žele mijenjati naličje grada izravno utječući na više segmenata kao što su turistička atrakcija ili kvaliteta života lokalnog stanovništva.

Uz to, ovogodišnji je Mostar Jazz Fest, baš kao i na prethodnim izdanjima, popularizirao ekološku osviještenost tako što se, umjesto klasičnih promotivnih materijala kao što su plakati i flajeri, promovira putem LED bilboarda, društvenih mreža i personaliziranih majica s programom i motivima festivala koje će nositi osoblje partnerskih klubova u gradu.

Cilj je smanjiti upotrebu papira i plastike, a istovremeno osigurati maksimalnu vidljivost festivala.