To je podsjetnik na Karlovac koji pamtimo, na generacije koje su odrasle na germanizmima, a kasnije su razvile svoj sleng kao govor ulice – kaže autorica Morana Rožman
KARLOVAC Znate li što znači riječ gasica? Ili faf? Kako se može prevesti cima? Što čovjek čini kad se naceja, a što kad jamra? Na što se misli kad se kaže da ćete se naći kod Miloša?
Odgovori na ova i još mnoga pitanja mogu se dobiti u »Rječniku karlovačkog urbanog plemena«, koji je izdala Gradska knjižnica »Ivan Goran Kovačić«. Knjižica koja ogoljuje karlovački sleng donosi više od tri tisuće riječi i pojmova, što ih je u proteklih desetak mjeseci sakupila autorica Morana Rožman, vlasnica Paviljona Katzler.
– Sve je krenulo tako što sam lani susrela jednu rođenu Karlovčanku, koja već godinama živi u Australiji. Žena me pitala što se u međuvremenu dogodilo s Karlovčanima, jer ona više ne razumije pola od toga što govore. Odlučila sam onda krenuti sa skupljanjem tih riječi – priča nam Morana Rožman, dodajući da je isprva mislila zabilježiti samo nekoliko desetaka pojmova i poštapalica koje sama koristi od djetinjstva.
bajsati – tumarati okolo
ćaga – dokument kojim se dokazuje osposobljenost
faf – pijanstvo, pijančevanje
gasica – uska protupožarna uličica između kuća u starom dijelu grada
iberciberšpula – nepostojeći dio automobila, služi za zbunjivanje ljudi koji se ne razumiju u automehaničarski posao
nacejati se – piti tekućinu bez potrebe za pićem
frtalj – gradska četvrt
Kongo – zgrada na Drežniku, nekad naseljena sirotinjom
pank – radni stol
zač – zašto
No stvar je nadrasla prvu ideju, skupljanje pojmova iz karlovačkog slenga se produžilo na dulji rok, a u kreiranju knjige imali su pravo sudjelovati svi zainteresirani. Poseban obol je, prema riječima autorice, dalo Društvo Karlovčana u Zagrebu koje je na svojim redovitim tjednim kružocima sakupljalo pojmove i dostavljalo ih.
– Ovaj Rječnik nije profesionalna leksikografska građa, već više asocijativno – terapeutsko – nostalgični podsjetnik na Karlovac koji pamtimo, na generacije koje su odrasle na germanizmima, a kasnije su razvile svoj sleng kao govor ulice. Mnoge starinske riječi već polako briše zaborav, ali većinu još upotrebljavamo u govoru a da toga nismo ni svjesni – tumači Rožman i dodaje da specifičnost karlovačkog govora nije u tom da je drastično drukčiji ili vredniji od drugih, već da u sebi krije kolektivni duh starog Karlovca i filtrira cijelu jednu građansku povijest.
Autorica za kraj slikovito ističe kako je rječnik nastao potpuno spontano, »uz gemišt na šanku i škvadru iz frtalja«.
– Proširio se putem usmene predaje i doveo do masovne pojave dostave ceduljica s napisanim riječima iz sjećanja Karlovčana. Mjesecima se razglabalo u kojoj se kući govorilo forhange, a u kojoj firange, gdje se skrivala babaroga i trebamo li ići k automehaničaru ako nam se pokvari iberciberšpula – zaključuje autorica djela koje će prvenstveno zanimati Karlovčane, ali može biti zanimljivo i svima koji žele bolje upoznati grad na četiri rijeke.
