Jedan od emocionalno najljepših događaja na svjetskoj rock sceni u prošloj godini svakako je bila pojava divnog albuma »Sad and Beautiful World« najstarije (86) pjevačica rocka, soula i gospela na svijetu, fantastične Mavis Staples.

U svijet glazbe krenula je kao tinejdžerka davne 1950. godine kao dio tada popularnog vokalnog sastava The Staple Singers koji su činili njene sestre, brat i otac. Do kraja šezdesetih oni postaju svojevrsni zaštitni znak borbe crnaca za njihova građanska prava (sudjelovali su 1965. godine na legendarnom maršu od Selme do Montgomeryja i pjesmom uveli u govor Martina Luthera Kinga), a krajem tog desetljeća u solokarijeru kreće Mavis kao najmlađa i najtalentiranija.

Petnaesti album

Iako debialbum objavljuje još 1969., ona će do 2025. i sjajnog »Sad and Beautiful World« objaviti tek petnaest soloalbuma, što je malo u odnosu na njene iznimne vokalne mogućnosti. No, ta je njena nadarenost najprije bila u sjeni nimalo lakih rasnih sukoba u SAD-u šezdesetih, a kad se tu stanje poboljšalo, Mavis iznova nije agresivnije krenula u osvajanje šireg tržišta, ponajprije zbog svoje urođene skromnosti i blagosti koja ju je tjerala da radije bude briljantna prateća, a ne vodeća pjevačica.

No, u svijetu glazbenika itekako se znalo što je, tko je i koliko može, pa je surađivala na brojnim značajnim albumima, a kad je prošle godine i sama, nakon šest godina stanke, odlučila snimiti novi album, svatko koga je pozvala, odgovorio je potvrdno. I tako smo dobili nježnu priču o tužnom, ali i prekrasnom svijetu.

Birajući pjesme za album Mavis Staples odlučila je uzeti one kroz koje će moći progovoriti o dijelu onoga što je proživjela u svojih osam i pol desetljeća, a toga je bilo puno i često je bilo jako bolno. Ne počinje slučajno album od deset pjesama temom »Chicago« (to je njen rodni grad), obradom pjesme legendarnog Toma Waitsa kroz koju na izniman način uz pratnju koja kombinira blues, rock, funky i soul (sjajni Buddy Guy na gitari!) progovara o mukotrpnom i siromaštva punom životu brojnih generacija crnaca, uključujući i vlastitu obitelj.

Bolne teme

No, to je samo blagi uvod u eksploziju ljepote koju čujemo u dvije sljedeće pjesme. »Beautiful Strangers« prekrasna je balada puna nježnosti realizirane kroz ugodno soul i country ozračje što je, u osnovi, u suprotnosti s temom i tekstom koji obrađuje problematiku rasnih mržnji i patnji crnaca i to u rasponu od mračnih dana južnjačkih KKK pohoda pa do suvremenog tragičnog policijskog nasilja pri čemu Staples spominje i imena nekih žrtava.

Slijedi također nezemaljski lijepa i anđeoska naslovna skladba u kojoj Staples na tekst Marka Linkousa progovara o svim tugama i ljepotama koje ljudski život nosi nudeći na kraju ipak poruku optimizma, vjere u dobrotu i čovjeka. Prekrasno, posebno s obzirom na sve što je u životu prošla.

Ta se vjera u čovjeka i njegovu pozitivnu stranu itekako osjeća i u odličnoj, bluesom ispunjenoj »Human Mind« čiji su autori Hozier i Allison Russell koji su je napisali baš za ovaj album imajući u vidu život Mavis Staples, pa kad ona zapjeva »I am the last, Daddy, the last of us.«, onda je jasno da misli na svoju obitelj i na The Staple Singers od kojih je jedina ona ostala. Vjera i samopouzdanje temelj su teme »Hard Times«, a na istom je tragu i »Godspeed« koja posebno ističe i naglašava nužnost podrške i ljubavi – roditeljske, bratske, sestrinske, prijateljske…

Mir i ljubav

U »We Got to Have Peace« (autor je čuveni Curtis Mayfield), kako naslov i kaže, poručuje kako je najbitnije što moramo imati, a pri tom misli na cjelokupnu svjetsku situaciju, mir.

Na ovu čisto mirotvornu idealno ide sljedeća, a to je zaista maestralna obrada Cohenove veličanstvene »Anthem« u kojoj slušamo kako će ratova i zla uvijek biti, ali nikad se ne treba prestati boriti za dobro i pravdu. »Satisfied Minds« povratak je soul/country nježnosti i užitku uz poruku kako zadovoljstvo nije u bogatstvu, već u načinu na koji prihvaćaš svijet i njegove ljepote pa je stoga i moguć zaključak kako je najbogatiji čovjek siromah u usporedbi s onim koji ima mirnu savjest i zadovoljan je (»The wealthiest person is a pauper at times compared to the man with a satisfied mind.«).

Za kraj ovog zadivljujuće nježnog i produhovljenog albuma (hvala soulu i slide country gitarama!) Staples čuva »Everybody Needs Love«, maestralnu country/soul završnicu s onom čuvenom biblijskom porukom kako je ljubav odgovor na sve. Tako zaista i jest. Samo – koliko treba mnogima da to shvate? Možda baš ovakav divan glazbeni dragulji poput albuma »Sad ad Beautiful World« može u tome pomoći.