Recenzija

Novi album riječke rock grupe Jonathan: Glazba za zahtjevnije slušatelje i ljetno feštanje na otvorenom

Marinko Krmpotić

Foto: Ivana Bartulović Resch

Foto: Ivana Bartulović Resch

Novo izdanje riječkih rock čarobnjaka



Kad kažeš da su svi ostali dobro, nije istina – pjeva Zoran Badurina u temi »One Minute«, najmelodioznijem rock trenutku novog albuma riječkih rock čarobnjaka što se zovu Jonathan.


Ovo opovrgavanje naziva albuma koji se spominje baš u ovoj pjesmi nije jedini zanimljiv i neobičan trenutak albuma »Everyone Else is OK« koji se pojavio nakon predugih šest godina koliko je proteklo od prethodnog studijskog rada Jonathana, sjajnog dvostrukog albuma«To Love/To Hold«.



Imamo sve




Mračna, ali tako opojna dark rock vibra uočljiva u ovoj sjajnoj pjesmi osjeti se i u nizu drugih trenutaka ovog po svim mjerilima izvrsnog rock albuma koji otvara sjetna, tiha i prigušena minijatura »We Don’t Need« u kojoj minimalistička pratnja klavijatura i tekst o narušenoj komunikaciji nagovještavaju mračniji opći ton kojem ćemo svjedočiti čak i kad pjesme budu brže i ritmičnije. Prva od njih je »Darling«, synth pop vrlo plesnog i ugodnog ozračja i stila davnih osamdesetih s posebno disco melodioznim završetkom što idealno odgovara ovoj jednostavnoj ljubavnoj pjesmi.


No, zato je već sljedeća, a to je »Falling«, brža i bliža rock izrazu. Štoviše, ritmom i himiničnošću bit će idealna za open air rock druženja, tim više što i u tekstu nudi tu rock oporost tvrdnjom kako živimo u dobu kad se nitko više u nikoga ne zaljubljuje. Još korak dalje k tom čvrstom rock izrazu je iznimna »Have It All« čiji je uvod mračan i tih, ali je zato sve ostalo žestoko i brzo pri čemu ulogu podizanja agresivnosti ima i temeljni stil koji glasi kako smo svi mi božja djeca i imamo dušu, dakle imamo sve – ali je pitanje koristimo li to kako treba!


Manično brzom »Have It All« dosegnut je prvi klimaks albuma nakon kojeg slijedi, logično, smirenje kroz baladičnu i nježnu ljubavnu »Be Right Here« da bi odmah potom uslijedilo ne ritmom već vrijednošću novo uzdizanje jer jer mračna i potpuno a la Nick Cave odrađena »Sometimes« dark princeza albuma.


S više od šest minuta dužine uz sjajnu vokalnu predstavu, stihove koji sjajno oslikavaju dramatiku i pritajeno ozračje pjesme (Sometimes I feel nothing is real, sometimes I find no peace of mind) te, posebno u završnom dijelu odlične gitare i solaže, ova je pjesma emocionalno najdojmljiviji trenutak i inače snažnog albuma.


Slijedi potom, slično kao i u prvom dijelu albuma, bitno podizanje ritma za što je idealna »Comig On Hard« u kojoj po uzoru na Editorse svjedočimo uspješnoj izmjeni brzih i sporijih trenutaka u skladbi koja nudi i elemente sinematičnosti kojih je još i više u, na David Bowie zvuk i poetiku, naslonjenu »Million« kojom kroz vodviljsko-filmsko ozračje progovaraju o tome kako živimo u infantiliziranoj civilizaciji stvorenoj po načelu »daj mi ovo, daj mi ono«.


Za kraj, nakon već spomenute rockerske »One Minute«, Jonathani nude dobro uhvaćen trenutak kaotičnosti, nervoze i nesigurnosti u pjesmi »Oh My God« te za finale mali poetsko-glazbeni disco-psihodelični i flojdovski eksperimentalni biser, skladbu »Mirror«, odnosno baražnu vatru stihova koje, nazovimo ih robotiziranim turističkim vodičima kroz život, nude muški i ženski glas praćeni u drugom dijelu pjesme lagano plesnom pulsirajućom glazbom koji tvrde kako svatko od nas ima mogućnost punog prisustva u životu, kako nismo sami u toj avanturi, kako je tu društvo koje je uvijek uz tebe… No, tren kasnije tvrdi se ono što smo čuli i u »One Minute« – sve to može nestati u minuti!


Zatvoren krug


Time je, na jedan način, zatvoren krug odličnog albuma koji istodobno nudi glazbu za zahtjevnije slušatelje, ali i za dobro ljetno rock feštanje na otvorenom. Govoreći u press-materijalu o ovom albumu pjevač Zoran Badurina, između ostalog, rekao je i ovo:


– Svašta se događalo posljednjih nekoliko godina, bilo je to jako intenzivno razdoblje, a negdje krajem 2019. nakon turneje Amerikom i balkanskim dijelom Europe, nekako smo se umorili i odlučili napraviti pauzu od mjesec dana nakon čega je došla i korona. Godine su bile dosta kaotične, tako da je i sam koncept dosta kaotičan, ali obično uvijek kada radimo album, sve to bude nekako raspršeno, svaka pjesma na svoju stranu. Kako se album bliži kraju, to se sve stopi u jednu priču. Naslov »Everyone Else Is OK« u biti sumira pjesme na albumu tekstualno, i po feelingu.


Kažimo i to da je album sniman, miksan i masteriran u kastavskom studiju GIS i u prostoru za probe benda pod dirigentskom palicom prijatelja i producenta Mateja Zeca. Cover albuma je osmislio i realizirao bend Jonathan uz Mladena Stipanovića (Studio SMART 69).


O grupi

Grupu Jonathan 2011. godine osnivaju članovi nekadašnjih riječkih rock grupa Let 3, Salion, Mlat, Pasi i Mandrili. Debitiraju izuzetno zapaženim singlom “Maggie” nakon kojeg 2014. godine slijedi uspješan album prvijenac “Bliss”, potom godinu kasnije EP “Getting closer is keeping us apart” da bi 2017. i 2018. godine objavili, dio po dio, dvostruki album “To Love or To Hold”.


Ostvarili su, djelomično i stoga što pjevaju na engleskom, i pažnje vrijedne iskorake izvan Hrvatske, nastupili na najznačajnijim rock festivalima ovog dijela Europe, gostovali i u SAD-u na dvotjednoj turneji, bili predgrupe legendama kao što su Editors i The Killers… Njihovu glazbu kritika smatra vrhunskom, ravnoj svjetskim standardima, a sličnosti pronalaze s grupama kao što su Franz Ferdinand, Editors, Interpol, Placebo, The Strokes…