Sve je – updown

Nera Mamić je umjetnica koja opija toplinom u glasu – otkrila nam je što sve priprema u svom glazbenom laboratoriju

Dijana Ljubanović

U melodijama koje je svojim mekim, ali snažnim glasom otpjevala Nera krije se mješavina soula, funka, ali i jazza uz pop pitkost i slatkoću na tragu glasovnih igrarija Nore Jones



Nera Mamić jedna je od onih glazbenica koja nosi upečatljiv osobni potpis i hrabro ga utiskuje u sve što radi.  Zajedno sa sjajnom ekipom glazbenika iz Updown benda obojila je i osvježila hrvatsku glazbenu scenu melodijama koje inspiriraju i zovu na ples. Ljubavni, refleksivni i topli tekstovi bez imalo banalnosti uvlače se pod kožu, a cijeli album dokazuje koliko je oko nas sjajne glazbe koja se ne može usporediti s mainstream pop hitovima koje smo godinama navikli slušati na domaćim top ljestvicama. Čini se da je zapuhao vjetar promjene koji nosi prekrasne, kreativne umjetničke uratke i oplemenjuje scenu na tako nenametljiv, ali moćan način. U melodijama koje je svojim mekim, ali snažnim glasom otpjevala Nera krije se mješavina soula, funka, ali i jazza uz pop pitkost i slatkoću na tragu glasovnih igrarija Nore Jones. Upoznajte Neru koja ima puno toga za reći i otpjevati.



Tko je Nera? Kako bi voljela da te opišu oni koji slušaju tvoju glazbu?




Nera je konstantna promjena, umjetnica, predavačica, vještica, zračna sestra, studentica, djevojčica, soulerica. Život je igra uloga, a ja se u svom igram kao luda.


Ne priželjkujem nekakav univerzalni opis nad svojim imenom. I doživljaj umjetnosti je umjetnost za sebe pa široke ruke prepuštam svoju glazbu svakom da ga uzme i opiše me na njegovom jeziku.


Spomenula si kako je Updown bend, ali i životna filozofija. Koja se to života filozofija krije iza vas?


Zakon mi je kako je, zapravo, ime došlo s mjesta humora, bez da se promišljalo ili davalo dublji značaj. Ali i to mu je dalo značaj.


Sve je – updown. S kojeg god da mjesta krenem, odgovor je – updown. Sunce i mjesec, On i Ona, ritam, puls, zvučni val, hermetički principi, život kao takav.


Ako pažljivo poslušate naš debut single Mijenjam sve, sigurna sam da ćete čuti upove i downove. Čak sam i vaga, ne bih preživjela da smo samo up ili samo down.


Nedavno je izašao singl Mijenjam sve. Je li je publika shvatila na način koji si i očekivala ili se poruka prelila na tisuće načina i stvorila glazbenu priču koja je uvertira za još novih stvaranja?


Nisam imala očekivanja budući da su svi naši frendovi vajbali na stvar mjesecima prije nego je izašla pa se nekakav hajp muvao po zraku non stop. Tek na promociji singla, kad smo ju izvodili live, vidjela sam nepoznata lica u publici koja ju pjevaju i guštaju. Stvar je feel good, jednostavno po inerciji razvlači osmijeh na lice i izaziva te na mrdanje. Mene je jako ohrabrila dok sam ju pisala, a bila sam baš na dnu, izgubila doticaj sa svojom dubokom i instinktivnom psihom, nisam imala volju ustati iz kreveta i presvući se. I baš zato sam sigurna da je ljekovita.


Što se novo kuha u tvojoj glazbenoj kuhinji?


Jao, svašta! Upgradeamo live performance, spremamo jednu i nama neočekivanu suradnju, a ljeto slažemo kao najfinije vege lazanje, red bine pod nogama, red pijeska i mora.


Kako bi opisala glazbeni pravac iza kojeg stojiš?


 Keith Jarrett, meni jedan od dražih umjetnika, u fenomenalnom filmu „The Art of Improvisation“ rekao je kako je jedna od najvećih zabluda u artističkim krugovima da glazba proizlazi iz glazbe. Glazba je rezultat procesa kroz koji umjetnik prolazi. A svačiji put je jedinstven, samo njegov i svaka usporedba je potpuni promašaj. Naravno, utjecaji su tu i inspiracije postoje. Erykah Badu kao mama neo-soula, Jacob Collier, Moonchild,…


Zvone je klasičar i teški feelingaš, Toni i Hleb su beton ritam sekcija i demonstracija sile, a ja sam soulerica. Tako bih opisala naš pravac, koji nije pravac, nego val.


Imaš li neki lajt motiv koji provlačiš kroz pjesme ili uvijek nešto novo ispliva kao inspiracija koja te obuzme?


Neodvojiv mi je aspekt umjetnice od svih ostalih aspekata koji me odlikuju i onda mi je jako teško, gotovo nemoguće, pisati planski ili ciljano. Uvijek je lajt motiv ono što me obuzima u toj epohi u kojoj se nalazim, a čim me nagnalo da materijaliziram to iz glave na papir, nešto je intenzivno u pitanju. Obično ljubav i sve njene modifikacije. Baš se divim ekipi koja brije na konceptualne albume. Želim si takav jedan u budućnosti, ali sam se pomirila da debitantski neće biti takav. Još se upoznajem(o) ja i sve moje ličnosti (smijeh).


Kako bi voljela da izgleda glazbena scena u Hrvatskoj da imaš čarobni štapić?


Moram biti iskrena, sviđa mi se scena u Hrvatskoj. Ima stvarno fenomenalnih, kreativnih, posebnih umjetnica i umjetnika. Možda o njima ne čitate u naslovnicama, niti ih vidite na jumbo plakatima kako reklamiraju nešto, ali tu su, postoje, djeluju i stvaraju scenu.


Uvijek je stvar odabira. U što gledaš, što slušaš, kamo odlaziš, koga hraniš pažnjom? Obično je potrebno dobro zaprljati ruke dok ne iskopaš blago, ali onda u njemu stostruko više uživaš.