Za objavu »potpune, autorizirane i necenzurirane« biografije kultnog britanskog rock sastava Oasis gotovo da i nije bilo boljeg vremena od sredine ove godine. Naime, 4. srpnja Oasis je u Cardiffu održao prvi iznimno uspješni povratnički koncert, a dva mjeseca uoči toga, u svibnju ove godine, zagrebački izdavač Stilus u prijevodu Lade Furlan Zaborac (ne samo vrsne prevoditeljice, već i sjajne gitaristice grupa Bambi Molesters, The Sterane i L.H.D.) objavio je njihovu, u svijetu 2021. godine predstavljenu, biografiju pod nazivom »Supersonic«.

Četiri godine kasnije nisu u ovom slučaju minus. Naprotiv – trenutak je idealno odabran.

Originalan pristup

Fanovima grupe ne treba pojašnjavati kako je naziv knjige vezan uz jednu od čuvenih pjesama ovog mančesterskog sastava, a nedostatak imena autora biografije jasan postaje već nakon čitanja prvih stranica koje pokazuju kako je Simon Halfon, autor teksta, tom poslu pristupio na jednostavan i originalan način – čitateljima je isključivo kroz riječi članova grupe i niza ostalih ljudi vezanih uz njihovu karijeru prenio priču o meteorskom uspjehu sastava koji je u dvije i pol godine od siromašnih anonimusa stigao do statusa rock zvijezda teških stotine milijuna dolara.

Knjiga, dakle, ne nudi pripovijedanje i analizu, već je Halfon »složio« 55 cjelina vezanih uz povijest grupe te »dao riječ« akterima i onima koji su u to doba bili uz njih. Iako taj postupak na prvi pogled djeluje s literarne strane pomalo i siromašno, vrlo brzo pred čitateljem se počinju »rađati likovi« i stvarati konture priče o uspjehu jedne od ponajboljih rock grupa devedesetih godina prošlog stoljeća (mnogi će reći i općenito).

Halfon pri tome poštuje pravilo kronologije pa je tekst utemeljen na brojnim izjavama sudionika priče složio tako da povijest sastava pratimo od djetinjstva i rane mladosti braće Gallagher pa sve do veličanstvenog nastupa na Knebworth Festivalu koji je za njega, a još i više za članove grupe, svojevrsni vrhunac karijere ovog rock sastava. Razdoblje nakon te 1996. i tog trijumfalnog koncerta nije obrađeno, pa su u pravu oni koji kažu kako ovo nije kompletna biografija, jer su Oasis nakon Knebwortha objavili još četiri studijska albuma, održali niz turneja te službeno s radom stali tek 2009. godine.

No, s druge strane gledano, obraditi ove početne godine rada ovih britanskih rokera jedini je pravi izbor da bi se čitateljima istaknula temeljna srž uspjeha grupe koju je britanski tisak (drugi nisu imali takav stav!) uspoređivao s Beatlesima, tvrdeći kako idu u red najznačajnijih grupa u povijesti rocka.

Strelovit uspjeh

Formula njihovog uspjeha, uz nedvojbenu nadarenost svih glazbenika, posebno braće Noela i Liama Gallaghera koji su sinonim za Oasis, leži u ogromnoj količini energije, samopouzdanja i vjere u to da si najbolji na svijetu i da ćeš uspjeti.

Ponajviše je takav stav iskazivao mnogima pretjerano arogantan i bahat Liam, ali ni ostali nisu bili daleko, sudeći bar po njihovom ponašanju u bezbrojnim uništenim hotelskim sobama i sličnim agresivnim, skandaloznim i često nepristojnim istupima u javnosti. No, baš to, uz vrlo kvalitetnu glazbu koju su stvarali na prva dva abuma, bilo je dovoljno da ih britanski tisak prihvati kao novu veliku rock stvar s Otoka. Taj pozitivan stav medija bio je, pokazat će se, za njih iznimno koristan vjetar u leđa.

Istina, taj aspekt njihova strelovita uspjeha nije istaknut u ovoj knjizi. To je i normalno ima li se u vidu činjenica da o svemu progovaraju sami, a s obzirom na samouvjerenost koju su gajili, logično je da oni razloge meteorskog rock uspjeha vide ponajprije i isključivo u sebi. S obzirom na tu činjenicu posebno su u ovoj biografiji dragocjene stranice vezane uz djetinjstvo braće Gallagher, odnosno podatak da je obitelj ostavio otac pa je majka Peggy sama odgojila trojicu sinova – Paula, Noela i Liama.

Očev odlazak sinovi nikad nisu zaboravili i oprostili pa u njihovim izjavama u ovoj knjizi (a i inače) za njega postoje samo riječi kritike i negativni izrazi. Obrnuto je s majkom koja je prikazana kao žena koja je dala sve da bi odgojila djecu i koju i danas beskrajno vole i čuju se s njom svaki dan. Taj za braću Gallagher netipičan emocionalni element potvrđuje kako iza njihove agresivnosti, arogantnosti i bahatosti ipak postoji i nešto što je bitno drugačije i što, bar na određeni način, pojašnjava njihovu agresivnost.

Stvaran život rock zvijezda

Kroz njihove, ali i riječi njihove majke Peggy te brata Paula, progovoreno je o teškom i siromašnom djetinjstvu u radničkom dijelu Manchestera, o načinu života u kojem je već od rane tinejdžerske dobi bilo puno nasilja, alkohola i droge, o tome kako se voli City i mrzi United, ali i o trenutku kad je uz njihovu punu podršku Peggy otišla s njima od njihova oca nasilnika uzevši sve i ostavivši mu, doslovce – žlicu, vilicu i nož!

Naravno, progovoreno je i o prvim danima stvaranja benda, o prvim nastupima i koncertima, o legendarnom nastupu u Glasgowu kad ih je uočio menadžer Alan McGee i nakon koncerta im odmah ponudio potpisivanje ugovora, o snimanju prva tri albuma, medijskoj pažnji kojoj su bili izloženi, o naporima koje treba podnijeti kad praktično svaki dan sviraš u nekom drugom gradu, mukama vezanim uz podnošenje pritiska javnosti, ogromnim količinama alkohola i droge koje prate život rock zvijezda, psihološkim pritiscima koji dovode do odustajanja od takva načina života…

Ukratko, kroz izjave braće Gallagher i ostalih članova grupe pred čitatelja je iznesen realan život rock zvijezde, sve ono što je fantastično, ali i ono od čega se čovjeku smuči život.

Svi koji znaju priču o ovom sastavu, itekako su upoznati s netrpeljivošću koja je godinama vladala (i vlada) među braćom Gallagher. Stariji Noel oduvijek je povučeniji i znao je dane provoditi sam u sobi s gitarom.

Mlađi i agresivniji Liam osnovao je Oasis te, usprkos stalnim sukobima s bratom, pozvao ga da im se priključi. To je, ustvari, bio temelj uspjeha jer koliko god Liam bio upečatljiv frontman, najveći dio glazbe i tekstova stvorio je Noel. Uz potporu ostalih članova (Paul McGuigan, Tony McCarroll, Alan White, kasnije Paul Arthurs, Gem Archer i Andy Bell) to je bilo dovoljno za svjetski uspjeh koji, nažalost, nije promijenio przničku narav braće koja i u izjavama ove knjige svjedoče o tom stalnom stanju visokog svađalačkog intenziteta.

Primjerice, dovoljno je da se povede rasprava o tome koji je najbolji božićni singl svih vremena. Ako slučajno braća misle različito, rasprava završava žestokom svađom te vjerojatno i – tučom!

Nedorečeni tekstovi

Uz taj svađalački element koji je grupu vjerojatno omeo u još većem uspjehu (mada je zahvaljujući toj silnoj energiji braće i zaslužan za početni dio slave!), ova biografija vrlo vjerno svjedoči i o onome što dobri poznavatelji rada grupe Oasis jako dobro znaju, a to su nedorečeni tekstovi njihovih pjesama. Naime, za Noela Gallaghera glazba ima svu moguću prednost pred stihovima pa je zato uvijek najprije stvarao glazbu, a na nju je »nabacivao« razne stihove pri čemu bi u nekima od njih nebitna bila sama temeljna ideja pjesme.

»Znači, sviram na gitari nekoliko akorda koji mi glazbeno imaju smisla, ali u ranoj fazi ne znam što će od toga nastati. Zatim se pojavi melodija i ja cijelu pjesmu složim bez ikakvog teksta. Pjevam uz nju što god mi padne na pamet i zatim nakon nekog vremena počnu se pojavljivati komadići teksta. Prvi stih imam odmah, uz njega možda nekoliko sljedećih i zatim zapišem dijelove koji mi padnu s neba i popune praznine. Postupak je isti otkad sam počeo skladati, uvijek je na prvom mjestu melodija i glazba. Da budem iskren, ne pridajem veliku pozornost tekstovima«, kaže Noel Gallagher govoreći o stvaranju pjesme »Live Forever«, a sličan stav ima i Liam koji u jednom trenutku kaže:

»Bilo mi je svejedno što znače tekstovi, a tako je i danas. Svakome znače nešto drugo, tako da…«

Nastavak turneje

Zaključno, »Oasis – Supersonic« sjajan je prikaz prvog dijela karijere grupe Oasis i svakako može puno pomoći u svemu vezanom uz njihov povratak koji je uslijedio nakon 16 godina stanke, na tridesetu godišnjicu objave debialbuma »Definitly Maybe«. Trijumfalni povratnički koncert održan je 4. srpnja ove godine u Cardiffu na Principality Stadiumu.

Uslijedio je potom vrlo uspješan nastavak njihove ovogodišnje Oasis Live ‘25 Tour tijekom koje su, baš kao nekada, stadioni bili puni. Ako ste veliki fan, najbliža odredišta gdje ih još možete vidjeti još ove godine su Edinburgh (tri koncerta od 8.do 12. kolovoza) i Dublin (16. i 17. kolovoza). Potom turneja seli u u SAD, Kanadu i Meksiko da bi 27. i 28. rujna zasvirali u Londonu na Wembleyju nakon čega slijede Koreja, Japan, Australija, Argentina i Brazil. Već se priča i o turneji za 2026., a jedino što nije potvrđeno je – novi album. Bilo bi dobro da se pojavi, ali i bez njega Gallagheri i comp. pune stadione.