»Naše udaljenosti« novi je singl kojim Linda Uran najavljuje svoj drugi album »Violetta Peppermint«.

Pjesma je nastala prema drami »Topografije naših udaljenosti« dramaturginje Doroteje Šušak, čiju glazbenu podlogu potpisuje upravo Linda.

»Osjećam vrhovima prstiju da će konačno zapuhati vjetar« prvi je stih u kojem se autorica nada pozitivnoj promjeni unutar društva, a opet slušatelju ostavlja slobodu da stvori svoj vlastiti dojam i značenje. Kroz burovito naslojavanje vokala osjeća se nemir unutar autorice izazvan okolinom i jedino rješenje za mir je zaroniti u vlastiti svemir.

Glazbu, tekst, aranžman i izvedbu potpisuje Linda Uran, a za mix i master zaslužan je Josip Šuker, odnosno Pop Studio.

– Ime Violetta posudila sam (bez pitanja) od lika iz Verdijeve Traviate – Violetta Valéry, opernu ulogu koju sam strašno željela pjevati, jer sam maturirala i solo pjevanje, ali neke ambicije su naprosto jače od drugih, a život je kratak. Peppermint sam dodala kako bi zvučalo osvježavajuće, neobično, čak i s natruhom drskosti, ali prvenstveno da iskače u masi raznih imena, umjetničkih ili scenskih.

U šali nekad volim reći kako ime zvuči kao kakva teta pričopričalica ili pak porno glumica, iako predstavlja nešto potpuno treće – objasnila je Linda, te dodala kako je Violetta Peppermint glas razuma koji uvijek donosi ispravne odluke, makar one drugima izgledale potpuno nelogične, smiješne ili čudne.

Kroz fiktivni lik Violette Peppermint koji se može shvatiti i kao kantautoričina intuicija, nadrealnim pjesničkim slikama vodi slušatelja kroz introspektivno putovanje vlastitih stajališta, misli o svijetu, (ne)moralnom društvu i svakodnevici u, blago rečeno, konceptualno-radiofoničnim alternativnim rock pjesmama.

– Stihovima bih voljela uliti neko zrno nade kod slušatelja. Konstantno smo bombardirani negativnim vijestima i besmislenim (dez)informacijama, stalno smo u nekoj žurbi i uzaludnoj utrci s vremenom, toliko smo se udaljili od svega prirodnog, a najviše od samih sebe. Gubimo se u kaosu trivijalnih stvari i sve smo manje prisutni u trenutku, a sve više u nekom umjetno kreiranom svijetu neke treće, nebitne osobe.

Albumom »Violetta Peppermint«, koja je tek djelić mene, želim pozvati sve koji više ne mogu trpjeti nevidljive ćelije oko sebe da krenu ka jedinom ispravnom putu – onom introspekcije. Nekad je korak unatrag korak naprijed, hoću reći, kad se malo udaljimo, bolje vidimo sliku u kojoj se nalazimo i tad sve postane nebitno, pa čak i smiješno. Ono što preostaje jest upravo prepustiti se vjetru ili valu da te nosi, kako kaže stih »uranjam sebe u more«, zaključuje Linda Uran.