Nakon Šokice na Trgu kralja Tomislava u središtu Županje, novi živopisni mural krasi grad na Savi. Uljepšao je zid stambene zgrade na Trgu Republike, a posvećen je Marijanu Matijeviću, koji je slovio za najjačeg čovjeka na svijetu.

Rođen je 1878. blizu Gračaca, u zaseoku Duboki Dol. Umro je 1951. i pokopan je u Županji, gdje se bio skrasio i zasnovao obitelj. Nikada ga nitko ni u čemu nije pobijedio, a na svakom je plakatu koji je najavljivao borbu ispod njegove slike na hrvatskom jeziku pisalo »Junak iz Like«.

Brojna priznanja i medalje svjedoče o njegovoj prepoznatljivosti i medijskoj slavi. Iako je u prvoj polovini prošlog stoljeća obišao cijeli svijet, gdje je vladao pozornicama i arenama i svojom snagom činio čuda, s vremenom je pao u zaborav.

Povijesna slikovnica

Zahvaljujući inicijativi Gradskog muzeja Županje, uz potporu Grada, i talentiranom umjetniku Mislavu Lešiću Đurakovom iz Bošnjaka, čiji street art radovi i murali, među ostalim gradovima, krase i Zagreb, Split, Rijeku, gdje je završio Akademiju primijenjenih umjetnosti, taj legendarni snagator, županjski Ličanin – kako će mnogi reći, konačno dobiva mjesto koje i zaslužuje.

Mislav Lešić Đurakov, autor murala / Foto Marija Lešić Omerović

Izradom murala dimenzija 18 x10 metara, tehnikom akrila na zidu, autor je u svom prepoznatljivom stilu oživio lik čovjeka čije ime zaslužuje trajnu vidljivost i divljenje. ⁠Izrada je bila podijeljena u nekoliko koraka.

Prvi je bio skica, a kako bi je prenio na zid, išarao ga je nasumičnim crtarijama (doodle grid tehnika) koje su mu, napominje, bile zapravo mreža s pomoću koje je to odradio, vrlo precizno zahvaljujući koordinatama skice.

Uslijedilo je bojenje, izvlačenje detalja i outlinea. Za izradu murala trebalo mu je tjedan dana. Najzahtjevniji mu je, dodaje, bio portret, jer trebalo je postići dobru sličnost s Marijanom.

U tome je itekako uspio i oduševio Županjce, koji su s velikim zanimanjem pratili njegov rad i nastajanje ovoga pravog umjetničkog djela, uz tehničku pomoć lokalnog DVD-a.

Foto Udruga ŽUKIS

– Odlična ideja, čestitam svima, a posebno autoru na krasnom uratku i pravom osvježenju. Već su nam i ove živopisne boje koje je odabrao dovoljne da nas oraspolože i izmame osmijeh, kazao nam je Luka.

Skupljanjem povijesne građe Gradski muzej Županja u ovoj je godini odlučio revitalizirati lik i djelo Marijana Matijevića, uz financijsku potporu Ministarstva kulture.

Županjci uskoro mogu očekivati dječju povijesnu slikovnicu o najjačem čovjeku na svijetu, kao i restauraciju povijesnog plakata Marijana Matijevića.

Cilj je sačuvati uspomene na njega i vrijednosti koje je za života zastupao, kao veliki čovjek, sportaš, altruist, patriot i dobrotvor. Zbog urođene tjelesne snage i dobrote prozvali su ga i Samsonom meka srca.

Dvostruko koštano tkivo

Marijan je bio visok samo 170 centimetara, golemih šaka, bačvastoga prsnog koša i neobično mišićava vrata. Nikada nije težio više od 100 kilograma i nitko ne bi rekao da je riječ o čovjeku nadljudske snage.

Bez problema je savijao željezo koje većina boraca nije mogla ni podići, golim je rukama lomio konjske potkove, zabijao čavle u hrastove daske, a potom ih čupao noktima, na prsima su mu maljem razbijali kamenje teško i do 150 kilograma.

Prstima je bez problema mogao poderati špil od 80 karata, a željezni je novac razvlačio pod zubima kao gumu za žvakanje. Zubima je držao bačvu piva od 50 litara, a u isto je vrijeme rukama dizao drugu.

Njome bi udarao po onoj prvoj dok obruči ne popuste i ne poteče pivo. Nakon jednog nastupa u Chicagu rendgenski su snimci pokazali da se tajna Marijanove snage krije u dvostrukom koštanom tkivu na rukama, prsnom košu i vratu.

Za osvojeno je Prvenstvo svijeta 1904. godine u Ankari dobio i orden posljednjeg turskog sultana Abdula Hamida II. Navodno je jednom nastupao i pred samim carem Franjom Josipom.

Donirao je novac i za svoga zemljaka i prijatelja Nikolu Teslu i njegove izume. U travnju 1927. u hotelu u New Yorku na večeri koju je Tesla priredio njemu u čast, Matijević je goste zabavljao trganjem željeznog lonca.

Marijan je, dodajmo, bio oženjen Irenom Kohn, kćerkom nekadašnjeg poznatog vlasnika hotela »Kej« u Orašju na Savi. Imali su čak jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u mladoj dobi. Svojoj i djeci susjeda obvezno je s turneja donosio čokolade, koje su u to vrijeme bile pravi luksuz.

Veliki dobrotvor

Za Marijana kažu da je bio najveći dobrotvor toga vremena jer veće od njegove snage bilo je njegovo srce. Zarađeni je novac redovito donirao u humanitarne svrhe, sebi je ostavljao samo onoliko koliko mu je trebalo za život.

Donirao je i za elektrifikaciju Županje, a sam je u kući imao petrolejku do kraja života. Pri povratku u Županju s turneja po svijetu odlazio je u lokalne dućane i podmirivao dugove za svoje susjede, koji su ga odmilja zvali »ćaća«.