Kroničar riječkog rocka Velid Đekić smatra da bi se obilježjima poput skulptura ili spomen-ploča mogla predstaviti mnoga mjesta značajna za povijest, sadašnjost i budućnost riječke i hrvatske rock scene
Moglo bi se učiniti štošta. Samo da je financijskih sredstava, Rijeka, grad u kojem je rođen prvi rock bend u bivšoj Jugoslaviji, najdugovječniji demo festival u Hrvatskoj, te neki od najpoznatijih i najnagrađivanijih domaćih pop i rock pjevača, grupa i instrumentalista, sve bi to mogao iskoristiti i u kulturne i turističke svrhe.
S obzirom na utjecaj riječkog rocka, riječka glazbena scena zaslužuje nešto poput Muzeja rocka nedavno otvorenog u prostoru nekadašnjih arena za borbe s bikovima u Barceloni.
Lokacija i objekata, odnosno »rock znamenitosti« koje bi mogle biti iskorištene u svrhu kulturnog turizma u Rijeci ne nedostaje. Štoviše, ima ih sasvim dovoljno da bi se po uzoru na Turističku, moglo uvesti i riječku Rock magistralu.
U tome bismo se mogli ugledati na Liverpool koji je zahvaljujući legendarnim »Beatlesima« postao jedan od najposjećenijih britanskih gradova.
Publicist, književni kritičar, novinar i vrsni stručnjak za pitanja riječkog rocka Velid Đekić kaže da bi se obilježjima poput skulptura ili spomen-ploča, u Rijeci mogla predstaviti mnoga mjesta značajna za povijest, sadašnjost i budućnost riječke i hrvatske rock scene.
– Bilo bi dobro kada bi se na tom planu mogle objediniti gradske i privatne inicijative. Grad je taj koji daje odobrenje, a privatnici mogu financirati realizaciju. U memoriji riječke rock scene svakako bi trebalo sačuvati dvoranu Husar u Dežmanovoj ulici, gdje je 1957. pokrenut program »ples s ploča«, preteča diskokluba.
To je prvi diskoklub u ondašnjoj državi i jedan od najranijih u Europi. Lokaciju bi se moglo obilježiti spomen-pločom ili nečim sličnim, zanimljiva je i s kulturološkog i turističkog aspekta, smatra Đekić.
Skulptura pankerice Dejzi
Zanimljivo je mjesto i bivši Park Vladimira Nazora, danas Nikole Hosta, u neposrednoj blizini tadašnjeg Doma milicije, gdje su Parafi održali prvu javnu svirku, jedne nedjelje u ljeto 1977. godine.
– Pankrte se uvijek spominje kao prve pankere na prostorima bivše Jugoslavije, a oni u trenutku pojave Parafa u tom parku nisu ni postojali. U spomen na tu svirku može se postaviti neku simboličnu skulpturu, možda u obliku policijske kape probodene zihericom.
Izdvojio bih i ulicu Račkog, odnosno ulaz u dvorište zgrade u kojoj je djelovalo Amatersko kazalište Viktora Cara Emina, gdje je 1961. godine održan prvi javni nastup prvog yu-rock benda, riječkih Uragana.
Značajno je također mjesto most ispred Hotela Continental. Tu bi se, npr., nasuprot skulpture Janka Polića Kamova, mogla postaviti skulptura izrađena prema liku pankerice Dejzi, prema predlošku s njezine poznate fotografije snimljene na Kontovoj ogradi krajem 70-tih objektivom Damira Krizmanića, dodaje Đekić.
Kao još jednu iznimno značajnu referentnu točku za razvoj i održanje riječkog rocka, podjednako važnu i za hrvatske i ex-jugoslavenske okvire, Đekić izdvaja legendarni Palach.
Zgrada u Dežmanovoj ulici u kojoj se nalazila dvorana Husar, gdje je 1957. pokrenut program »ples s ploča«, možda i prvi diskoklub na svijetu…
Klub, koji više od četiri desetljeća okuplja riječke alternativce, jedino je mjesto s njegova popisa na kojem već postoji spomen-ploča koja podsjeća na njegovu dugu i bogatu povijest i češkog studenta po kojem je dobio ime.
Sandro Bastiančić, frontmen grupe »En face«, popisu »lokacija« značajnih za domaći rock i popularnu glazbu općenito dodao bi još neke relevantne točke.
Trg Rolling Stonesa
– Pored svega navedenog, dodao bih još i igralište Nafta, Palach bi proširio na Kružnu ulicu, a svakako bi se trebalo razmišljati i o novovjekovnoj Harteri.
Moglo bi se i spojiti dvije »religije« – nogomet i rock i, primjerice, izolirati neki djelić negdje u blizini stadiona Kantrida, kaže Bastiančić koji je prije, sada već skoro deset godina, bio jednim od sudionika inicijative da se Titov trg preimenuje u Trg Rolling Stonesa.
Iako zanimljiva i neobična, ideja koja bi Rijeci zasigurno donijela medijsku pozornost, a možda i neku konkretnu korist, na kraju je ostala – samo inicijativa. – Inicijativa je pokrenuta 2002. i bio bih presretan da je urodila plodom.
Da je ideja bila ozbiljna, dokazuje i to da je njezin idejni začetnik Mrle iz Leta 3, vjerojatno u suradnji s Dallas Recordsom, licencnim partnerom diskografskom divu EMI-ju, ovlaštenom za prodaju Rolling Stones diskografije.
Ja sam imao ulogu glasnogovornika inicijative, a udaljio sam se od projekta kad sam vidio i neke negativne reakcije na tu ideju. Između ostalih, zgranuta tom idejom bila je i Katolička udruga mladih Istre.
Ljudi iz te udruge su krasni i nije mi padalo na pamet polemizirati s njima, prisjeća se Bastiančić. Iako je ovaj »projekt« odavno zaboravljen, mogućnost da neki trg ili ulica u Rijeci dobiju ime po nekom domaćem ili stranom bendu ili glazbeniku, ne bi trebalo zanemariti.
Možda bi i menadžment Rolling Stonesa bio zainteresiran posjetiti grad čiji im čelnici pridaju toliko pažnje, a u takvim se prilikama obično pojavljuje i poslovni interes
– Treba iskoristiti mandat Vojka Obersnela kao gradonačelnika i njegov eventualni utjecaj koji bi mogao imati na odbore za imenovanja i preimenovanja ulica i trgova. Ako kaže da mu je »K…em po čelu« omiljena pjesma, onda će i u ovoj inicijativi vidjeti priliku za asimilaciju s rokerima grada na Rječini, smatra Bastiančić.
Ulica Ri rocka
– Sigurno bi svjetske agencije prenijele tu vijest pa bi se Rijeka našla na svjetskoj informativnoj karti, barem jedan dan.
Za turizam bi sigurno nešto značilo jer, primjerice, fanovi Rolling Stonesa ne štede na svojim »fakultativnim« hodočašćima. Možda bi i menadžment Rolling Stonesa bio zainteresiran posjetiti grad čiji im čelnici pridaju toliko pažnje, a u takvim se prilikama obično pojavljuje i poslovni interes.
Zasigurno bi na europskoj koncertnoj turneji Rijeka opasno konkurirala kao jedan grad-domaćin, zaključuje Bastiančić.
Sa svim se navedenim idejama slaže i Jadranka Čubrić. Tajnica riječke podružnice Hrvatske glazbene unije tvrdi da od prvih dana osnivanja te udruge, postoje slične ideje.
Dio oko ex Tvornice papira trebao bi biti grad umjetnika u kojem ne bi djelovali isključivo glazbenici, već umjetnici različitih opredijeljenja, kaže Čubrić
– U više navrata smo imali razgovore i ideju da Rijeka po uzoru na Liverpool postane prepoznatljiva destinacija. Tu je krenula i priča o kulturnom turizmu. Postavili smo tezu »brendiranja« riječke rock-scene.
Dio oko »ex« Tvornice papira trebao bi biti grad umjetnika u kojem ne bi djelovali isključivo glazbenici, već umjetnici različitih opredijeljenja, kaže Čubrić te podsjeća kako ni Liverpool nije preko noći postao to što je postao. Zahvaljujući dugotrajnim ulaganjima preokrenuta je cijela industrija tog grada, a »Beatlesi« su pretvoreni u kult.
– Da bismo se tomu približili treba zasukati rukave, a za sada je to dosta teško. Tvrdim da bi se osmišljenom politikom i idejama koje tinjaju desetak godina moglo nešto napraviti. Riječka scena zaista jest drugačija i posebna.
Zašto to ne iskoristiti, pita se tajnica riječke podružnice HGU-a. Da bi se učinio korak više, smatra ona, za isti stol trebali bi sjesti stručnjaci, gradske strukture i turistički djelatnici.
– Palach bi mogao biti muzej riječke rock-scene koja je doista drugačija, jedna bi ulica nosila ime Ri Rocka… Ideja ima, ali za njihovu realizaciju trebaju postojati i ekonomski uvjeti, zaključno će Jadranka Čubrić otkrivši usput i jednu zanimljivost. Za sada neimenovana ulica u Opatiji uskoro bi mogla dobiti ime po legendarnom Ivi Robiću.
Riječki rock muzej, kao i obilježavanje bitnih mjesta rock prošlosti, sigurno je dobra ideja kao element stvaranja gradskog i regionalnog kulturnog identiteta, a djelomično i kao turistička atrakcija. Uvijek sam za onu »misliti veliko«, ali tražiti bilo kakvu komparaciju s The Beatlesima, najvećim pop bandom ikada, nije idealna početna točka.
Poznato je da je u popularnoj glazbi jezična barijera presudan faktor, stoga je možda dobro, ako govorimo o muzeju, da se on promišlja kroz suodnos riječkih i globalnih glazbenih tokova, ako želimo da bude zaista relevantan izvan lokalnih okvira.
Tako bi, na primjer, Riječki muzej punka, budući da je kroz punk Rijeka glazbeno vjerojatno najviše bila u svjetskim tokovima, mogao staviti u suodnos riječku i svjetsku produkciju, ali i društvenu podlogu. Podržao bih razvoj i ozbiljno elaboriranje svake dobre i stručne ideje iz ovog područja, smatra Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke
