Nagrađena na Ohrid festu Ohridski trubaduri

Mlada riječka pjevačica Medea: ‘Bio je veliki izazov snimiti pjesmu na makedonskom’

Marko Dobrecović

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Nagrada za najbolju interpretaciju mi je najdraža nagrada koju mogu osvojiti, jer se trudim dati emociju koju pjesma zahtijeva. Pjesma »Volšepstva« uskoro će dobiti i hrvatsku verziju i spot, što me jako veseli. Tekst je u izradi i svi se trudimo da pjesma zadrži početnu emociju i smisao



Mlada riječka pjevačica Medea Market Sindik niže uspjeh za uspjehom. Na nedavno održanom Ohrid festu Ohridski trubaduri Medea predstavila se pjesmom »Volšepstva«.


Makedonci su prepoznali hrabrost i znali cijeniti to što se predstavila pjesmom na makedonskom jeziku. Naime, Medea se u Hrvatsku vratila s nagradom za najbolju interpretaciju, a balada će uskoro dobiti i svoju hrvatsku verziju. U razgovoru za naš list progovorila je o svim aktualnostima u svojoj karijeri.


Kako je došlo do sudjelovanja na Ohrid festu Ohridski trubaduri? S kakvim ste se dojmovima vratili iz Ohrida?


– Bila mi je velika čast sudjelovati na Ohrid Festu prije svega zato što je to jedan od cjenjenijih festivala u Europi. Upoznala sam jako puno ljudi, što iz Makedonije, što iz raznih europskih zemalja. Osim što je lijepo biti dio cijele te dobro organizirane manifestacije, najljepša su druženja mimo festivala.




Neki od domaćih pjevača koji su nastupali su Vlado Kalember i Tedi Grubica, a od regionalnih Ines Erbus i Davida Amara. Iako sam prvi put nastupala na Ohrid Festu, osjećala sam se kao da sam već prije sudjelovala jer su organizatori bili jako gostoljubivi i trudili se da se svi osjećamo kao kod kuće.


U Makedoniji sam bila tri dana i žao mi je što nisam mogla ostati duže. Na prvu me kupilo to što je Ohrid predivan grad pristupačnih ljudi. Uz Makedoniju me veže jedna posebna veza jer je to rodna zemlja Toše Proeskog, čovjeka čiju glazbu slušam svakodnevno. Situacija koja je meni bila nevjerojatna je ta da mi se javio Grigor Koprov, bivši Tošin producent i jedan od najkvalitetnijih autora i producenata na ovim prostorima, i ponudio mi pjesmu za Ohrid Fest. Ovo je bio moj prvi put u Makedoniju, ali sigurna sam da nije posljednji. Jedva čekam ponovnu priliku da se vratim.


medea

Foto: Privatna arhiva


Izlazak iz »comfort zone«


Iz Makedonije ste se vratili s nagradom za najbolju interpretaciju. O kakvoj vrsti pjesme se radi? Jeste li očekivali tu nagradu?


– Na Ohrid Festu dobila sam nagradu za najbolju interpretaciju pjesme »Volšepstva«. Velik mi je izazov bio snimiti pjesmu na makedonskom jeziku s obzirom na to da se nikad prije nisam okušala u tome. Zahvalna sam što se žiri odlučio da bi ta nagrada trebala doći u moje ruke. Na svakom nastupu trudim se dati svoj maksimum i pružiti ljudima tih nekoliko minuta prepuštanja glazbi baš kao što to i ja činim na pozornici. Drago mi je što je i ovaj put žiri to prepoznao i osjetio.


Pjesma »Volšepstva« je balada, žanr u kojem se najbolje osjećam i u kojem najviše uživam. Drago mi je da su autori, iako me nikad nisu upoznali prije festivala, znali kakva bi pjesma najviše pristajala meni i mom glasu.


Nisam od osoba koje žude za nagradom ili od onih što ih očekuju, naravno da se nadaš, jer ako vjeruješ u pjesmu i ako si na kraju zadovoljan svojom izvedbom, lijepo je dobiti priznanje za svoj rad. Nagrada za najbolju interpretaciju meni je najdraža nagrada koju mogu osvojiti, baš iz razloga jer se trudim dati emociju koju pjesma zahtjeva.


Biti najbolji interpretator na takvom festivalu je zaista ogroman vjetar u leđa i pokazatelj da to što radim ljudi cijene. Pjesma će uskoro dobiti i hrvatsku verziju i spot, što me jako veseli. Tekst je u izradi i svi se trudimo da pjesma zadrži početnu emociju i smisao kad je predstavim domaćoj publici.


U ljetu koje odlazi snimili ste pjesmu i spot »Zamijenimo strane«. Možete li opisati to iskustvo?


– Ljeto je bilo radno. Iako je cijela ova situacija bila neizvjesna i nismo znali što nas čeka, ljeto je bilo i više nego uspješno. Imala sam priliku nastupati pred ljudima, što mi je najviše nedostajalo. Na samom početku ljeta objavila sam pjesmu »Zamijenimo strane«, za koju su zaslužni Ivan i Miroslav Zečić. Prvi put sam snimila pjesmu koja je izvan moje »comfort zone«, ali ljudi su super reagirali, pogotovo mlađa publika. Iako su ljudi navikli na balade koje sam do sada snimala, ovo je bio skok u nešto što je trenutno u trendu, žanr koji se najviše sluša. Drago mi je da imam i takvih stvari na repertoaru i da će se naći na mom prvom albumu koji bi trebao izaći sljedeće godine.


Foto: Privatna arhiva


Pripreme za akademiju


Sudjelovali ste na Dori 2020. godine kao dio tima Damira Kedže. Uskoro kreću prijave za Doru 2022. Imate li želju kao samostalni izvođač predstaviti se na Dori?


– Dora 2020. zauvijek će mi ostati u divnom sjećanju. Od priprema i druženja do samog nastupa. Svi smo bili napeti iako smo vjerovali u Damira i u pjesmu, znali smo da smo mogući predstavnici Hrvatske na Eurosongu. Kad smo pobijedili, bila sam presretna zbog Damira koji je to priželjkivao cijeli život, zbog cijelog tima koji je bio dio pjesme i nastupa.


Nisam mogla vjerovati da ću sa samo 18 godina stati na veliku pozornicu Eurosonga. Nažalost, na neke stvari nismo mogli utjecati. Zadesila nas je pandemija i cijeli svijet se zaustavio. Nismo to očekivali i svima nam je bilo jako žao što nas je ta životna prilika zaobišla, no vjerujem da se sve događa s razlogom. Mislim da je svakom izvođaču želja stati na pozornicu Dore, tako i meni.


Trenutačno, smatram da nisam spremna na tako velik zalogaj kao što su Dora i Eurosong. Ako se dogodi pjesma za koju budem smatrala da je dostojna takvog događaja i s kojom bih bila dobar predstavnik Hrvatske na Eurosongu, bila bih počašćena.


Iako ste srednjoškolsko školovanje završili, još uvijek se školujete u glazbenoj školi. Koliko je teško uskladiti obveze u dvije škole i još postavljati temelje samostalne karijere?


– Ove sam godine položila državnu maturu, no još sam učenica Srednje glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci i pripremam se za prijemni za Muzičku akademiju u Zagrebu.


Od osnovne škole paralelno pohađam dvije škole, tako da sam po cijele dane u pokretu. To iziskuje jako puno vremena, odricanja, dobru organizaciju, ali prije svega ljubav prema onome što radiš. Bilo je trenutaka slabosti, kad želiš sve ostaviti, ali budući da gajim ogromnu ljubav prema glazbi i mislim da ne bih mogla bez nje, to me brzo prošlo.


Roditelji su tu uvijek bili oslonac i podrška, kad god je bilo teško i naporno, bez njih ne bih sve ovo izdržala i postigla. Naravno, tu je bila i podrška profesora i ljudi koji su radili s mnom. Svima sam im neizmjerno zahvalna i sretna što su dio mog glazbenog puta.