Mnogi poštovatelji europske književnosti i kinematografije bit će upoznati s likom i djelom fantastičnog Laszla Krasznahorkaija.

Debitantskim romanom »Sotonski tango« poznati mađarski romanopisac ne samo da se upisao u vrh suvremene mađarske književnosti, nego je ostavio i duboke utjecaje na mađarskog redatelja Belu Tara koji je veliki broj svojih filmova bazirao na scenarijima inspiriranima stvaralaštvom mađarskog književnika.

Nedavno je Krasznahorkai inspirirao i jedan hrvatski – preciznije, riječki projekt – koji je u maniri njegovih izrazito tjeskobnih, distopijskih, postmodernih literarnih atmosfera nazvan »Mizantrop«, a čiji je autor Zvonko Bumber.

Inače nastavnik geografije u Medicinskoj školi u Rijeci, Bumber se ujedno bavi i pisanjem, a iza sebe ima nekoliko znanstvenih, ali i literarnih uradaka – monografiju »Gradovi duhova Primorsko-goranske županije« (2019.), roman »Uhljeb« (2022.) te zbirku pjesama i kratkih priča »Crni toranj« (2023.).

Nešto najmračnije ikad

Od početnog teksta finalnu inkarnaciju »Mizantrop« je doživio u obliku konceptualnog videospota u čijoj su realizaciji pomogli skladatelj glazbe i vlasnik produkcijske kuće VerAudio Sandi Bratonja, autori videa Mateo Levak i Oretta Bressan te narator teksta i voditelj na varaždinskoj televiziji Kristijan Petrović. Glumci u videu su Zvonko Bumber i njegov sin Matija, dok je autor ujedno doprinio i originalnim dizajnom fonta naslova.

U »beskrajnoj« rečenici (figuri po kojoj je Krasznahorkai poznat) koja se proteže na dvije i pol stranice, »Mizantrop« prenosi egzistencijalna pitanja čovjeka koji je odustao od života, pritom kontemplirajući o smislu svega oko sebe pa i sebe samoga.

Oslanjajući se na motive »morske« šetnje sa suprugom uz opatijski Lungomare, Bumber je stvorio jedinstvenu i izokrenutu, kriptičnu atmosferu svojstvenu tekstovima Krasznahorkaija.

– Kad smo se supruga i ja navečer vratili iz šetnje, ostao sam malo dulje jer uvijek pišem iza ponoći. Kako smo sjedili na klupi uz Lungomare, u glavi mi je bila ta slika kako buljim u more i odmaram se, i kako mi je dosta svih, i želim biti jedno s prirodom. I sad od pozitivnog osjećaja – kako sam čitao Laszla Krasznahorkaija tu večer, a on je jako mračan i kod njega nema pozitivnih tonova – tu sliku sam izokrenuo crno-bijelo u nekom drugom smjeru tako da me lijepa šetnja inspirirala u nešto najmračnije što sam napisao i mogao napisati, istaknuo je Bumber.

Glazba iz jednog »takea«

Bilo je u trenutku jasno da je nastalo nešto s izvanrednim potencijalom i stoga je Bumber došao na ideju da s Mizantropom napravi širu priču. Prijašnje poznanstvo s Damirom Urbanom dovelo ga je do suradnje sa Sandijem Bratonjom koji je projekt objeručke prihvatio.

Sljedeći logični korak bio je, dakako, pronaći odgovarajućeg naratora koji se ukazao u liku, odnosno glasu Kristijana Petrovića, voditelja na Varaždinskoj televiziji koji je Bumbera intervjuirao povodom objavljivanja romana prvijenca »Uhljeb« i čija se boja glasa i bavljenje dark storytellingom savršeno uklopilo u koncept.

Isprepletenost apokaliptičnog stanja svijesti protagonista s mračnom simbolikom mora, riba i suza tražila je moćnu vizualnu priču koja se ukazala u sablasnoj vizuri isušenog Lokvarskog jezera, a koja je naposljetku zaokružila cjelokupni ambijent proširujući je za još jednu žanrovsku dimenziju koja je priči dala dodatnu dubinu. Vodeći se atmosferom kulise Sandi Bratonja dopustio je da ga inspiracija odvede u još jedan glazbeni eksperiment u nepoznato.

– Imajući sve to na umu, uključujući atmosferu filma »Torinski konj« Bele Tara o kojemu smo mnogo raspravljali u našem umjetničkom timu, počeo sam komponirati iz jednog »takea« glazbu na zvuku inspiriranom mističnim temama poput one iz serije »Twin Peaks«, ili ambijentalnim kompozitorima kao što je Max Richter.

Doslovno sam si pustio naraciju, sklopio oči i odsvirao preko toga cijelu temu u trajanju od 8 minute iz jednog »takea«. Da me danas pitaš da to ponovim, ne bih to uspio. Kopirao sam taj zvuk u četiri nova različita zvuka i onda kombinirao događanja u tekstu s dinamikom glazbe, objasnio je Bratonja koji je u vizualnom dijelu priče angažirao Matea Levaka i Orettu Bressan.

Punjenje jezera

Slučajno saznanje o planiranom punjenju Lokvarskog jezera planove oko snimanja je ubrzalo, no ne i poremetilo – jer na kraju je iz scenarija improviziranog na licu mjesta iznesena snažna priča s glumačkom izvedbom koju su iznijeli otac i sin Bumber.

– Planirali smo snimati početkom rujna, no Zvonko nas je jedan dan iznenada nazvao i rekao: »Sutra se puni jezero.« Dogovorili smo se za ranojutarnje snimanje sljedećeg dana i iskoristili zadnje trenutke potpuno suhog i ispucanog korita, a Zvonko i Matija su se savršeno uklopili u kadrove u kojima, nadamo se, svaki gledatelj i slušatelj može ponešto pronaći, zaključio je Mateo Levak.