Ovonedjeljno finale emisije Tvoje lice zvuči poznato, 25 godina Nove TV i 30 godina uspješne glazbene karijere. Jedinstveni tris povoda da u ovotjednom televizijskom prilogu ugostimo Renatu Končić – puno poznatiju pod umjetničkim imenom Minea!

O bivanju u TLZP-u kao natjecateljica i članica žirija, o voditeljskom angažmanu na Novoj TV, ali i o pjevačkoj karijeri koja će kulminirati velikim rujanskim koncertom, intervju s Mineom ispunjen je s pregršt tema.

Minea, gledamo vas kao članicu žirija emisije Tvoje lice zvuči poznato. Sezona se polako primiče kraju, stoga imate li svoje favorite za finale i kako opisujete ovu devetu sezonu?

Sezona samo što nije završila, a pred nama je još samo finale ove nedjelje. Veliko mi je zadovoljstvo što sam drugu godinu zaredom u žiriju i veselim se jednako svakoj epizodi.

Kandidati su sami po sebi zabavni i užitak mi je gledati kako napreduju kroz sezonu. Prošla sezona je visoko postavila letvicu za nove kandidate, ali oni su se jako dobro snašli.

Ne volim nikoga favorizirati jer smatram da svi jednako zaslužuju našu pažnju, kao i pažnju gledatelja. Svi se oni trude i maksimalno se pripremaju da bi zablistali baš ovako kako to čine svake nedjelje.

Zato favorita ne bih izdvajala, samo mogu reći da će mi nedostajati kada sezona završi i neka najbolji pobijedi!

Najteža transformacija

Ova vam je druga sezona kako žirirate u TLZP-u. Kako ste se snašli u toj ulozi i jeste li kada prije u karijeri imali ulogu procjenjivati sposobnosti izvođača?

Tako je, ovo mi je druga sezona i nekako sam se uklopila u cijelu ekipu. Moji dečki, ja ih zovem moja tri mušketira, su ti koji preuzimaju najteži dio komentara i kritika. Ja sam od svih nas najviše blagonaklona. Nisam stroga i sama po sebi ne donosim oštre kritike i sudove prije svega jer sam i sama bila ulozi kandidata.

Znam koliko je teško pripremati se za ulogu i koliko je teško uči u cipelice nekog drugog lika. Tako da ja sve ponaosob cijenim, veselim se svakoj njihovoj novoj transformaciji, kao i napretku kojeg pokazuju iz tjedna u tjedan, a koji je najviše vidljiv sada kad dođemo do samog kraja.

Bili ste i natjecateljica prve sezone šoua Tvoje lice zvuči poznato. Televizijski gledatelji snažnije memorije sjetit će se da ste upravo vi pobjednica prve emisije hrvatske inačice TLZP-a te 2014. Kako se prisjećate tog angažmana za kojeg mnogi vaši kolege kažu da je jedan od najtežih televizijskih emisija za sudjelovati? Koji nastup posebice pamtite?

Ja kad se sjetim te prve sezone, onda prvo što mi pada na pameti je to da nitko od nas prvih kandidata nije znao u što se opušta. Apsolutno nismo imali pojma.

Danas je našim kandidatima barem taj dio nešto laganiji jer znaju što ih očekuje i kakvi će izazovi biti pred njima. Međutim, mi to nismo znali, no kad sam se odlučila za sudjelovanje, dala sam apsolutno sve od sebe i otpustila sve kočnice i rekla – idemo, sad ćemo zaploviti u avanturu za koju vjerujem da će mi biti prekrasno sjećanje do kraja života.

I stvarno je tako bilo. Onog momenta kad se opustite i kad se predate cijeloj toj situaciji i ne kalkulirate, ne razmišljate, onda je sve puno lakše. Sjećam se te prve sezona, pa i prve emisije te moje prve pobjede ulozi Joleta. Bio je to automatski vjetar u leđa. Ja sam stvarno uživala od prve do zadnje epizode.

Možda najteža mi je bila transformacija u MC Hammera – on je sve ono što ja nisam i ja nisam ništa što je on, općenito od stila pjesama do njegovog senzibiliteta, do načina na koji interpretira sve svoje pjesme i tako dalje.

To mi je bilo teško, ali pripremala sam se dosta. Ne samo za ovu, nego i za druge uloge jer sam štreberica, pa je kod mene moralo sve biti tip-top. Pamtim i Ruslanu koja je koreografijom bila zahtjevna, a izazov mi je bila i Cher.

Jedna od najbližih transformacija mi je bila Nancy Sinatra. Sjećam se da sam taj tjedan uživala i opuštala se jer bila mi je nekako bliska. U svakom slučaju, prekrasne uspomene imam vezane za tu prvu sezonu i  za cijelu ekipu.

U vašoj prvoj sezoni kandidati su bili najšarolikiji i doimali ste se pravom klapom? Jeste li još uvijek u kontaktu s nekima od njih?

Ostala sam sa svima u vrlo dobrim odnosima, nerijetko se viđamo, doduše jako rijetko pijemo kave, idemo na ručkiće i družimo se, jer smo svi u svojim obavezama i poslovima.

Nekako sam najbliža ostala s Jasnom Palić Picukarić s kojom sam se vrlo intenzivno družila nakon završetka showa. Andrea Andrassy mi je također jako, jako draga i zaista ju volim, Marija Petrekovića kada vidim mi uvijek izazove osmijeh na lice, zatim je tu i Giuliano… Nije da se viđamo često, ali jako su mi svi dragi srcu.

Najveće bogatstvo

Nova TV obilježava 25 godina rada, a baš od te 2014. godine malo pomalo postali ste jedno od zaštitnih lica Nova TV pojavljujući se i vodeći brojne emisije. Kako biste opisali taj svoj televizijski staž na Novoj TV i kako vam se dopala voditeljska uloga koju ste imali u emisijama „InMagazin“ i „Radna akcija“? Tko vam je davao voditeljske savjete i kako su oni glasili?

Moram priznati otkad sam došla na Novu TV i postala dio ekipe IN magazina, život mi se nekako baš promijenio na pozitivno. Uklopila sam se od cijeli taj kolektiv i uživam dolaziti na televiziju. Teško mi je to uopće nazvati poslom jer obožavam raditi to što radim i nekako ne mogu zamisliti svoj život bez televizije.

Činjenica je da su mi se nakon showa ‘Tvoje lice zvuči poznato’ otvorila mnoga vrata. Evo spomenuli ste Dom iz snova, odnosno Radnu akciju – to su najljepši, humanitarni projekti koje sam radila i da mogu birati, uvijek bih ponovo odabrala raditi takav projekt.

Kad sudjelujete u nekoj takvoj priči, osjećate se nekako drugačije, sretno, i veseli vas svaka pomoć koju možete nekome dati. Iako mi ne rješavamo sudbine tih ljudi i nismo riješili puno njihovih drugih problema, barem smo im vratili osmjehe na lica i pomogli u nekim osnovnim stvarima.

To jest, da imaju krov nad glavom, da imaju vrata, prozore, krevete…

Svašta smo se znali nagledati i svašta smo znali proći. Ono što je meni bilo dosta upečatljivo je to da se ne možeš isključiti iz te emocije navečer kad dođeš doma.

Ujutro si na terenu, a onda navečer kad dođeš doma, suosjećaš s tim obiteljima i dan-danas se nekih znam sjetiti i nekako u sebi se uvijek nadam da su dobro, da su si riješili neke svoje životne probleme.

To vam je nešto što vam ostaje u srcu i u duši i uvijek bih objeručke prihvatila takav projekt jer zaista, to je nešto što mene kao sobu ispunjava.

Danas sudjelujem ponovo u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’, koja je također humanitarnog karaktera, samo sam sada u ulozi člana žirija, a tu su i drugi projekti na Novoj TV koje volim raditi poput recimo humanitarnog koncerta u suradnji sa Zakladom Ana Rukavina.

Kad se svi nekako zbližimo, kad imamo zajedničke interese, kad sudjelujemo u nekakvim dobrim pričama… televizija mnoštvo stvari pruža i mnoštvo mogućnosti, samo pitanje koliko će to čovjek iskoristiti na najbolji mogući način, odnosno uživati u svemu tome.

Ja moram priznati da sam jako, jako zahvala na prilici i zahvala što sam danas gdje jesam i naravno da cijenim svaku mogućnost koja mi je pružena. Nadam se da ću uživati još godinama.

Što se tiče voditeljskih savjeta, sva sreća da imam kraj sebe zaista divne kolege koji uvijek uskoče kad god je to potrebno. Vezano za televiziju ili van televizije, najveće bogatstvo je kada imate ljude koji su vam prijatelji i koji vam pomognu i kada su uz vas – bilo savjetom, bilo nečim drugim. To je najveće bogatstvo koji čovjek može imati.

Govoreći o glazbenoj karijeri, ovog rujna organizirate koncert u KD Vatroslav Lisinski povodom 30 godina karijere. Što pripremate za koncert „Minea i prijatelji“ te tko će biti ti prijatelji koji će vam se pridružiti?

Teško mi je uopće zamisliti brojku 30 (smijeh) i nekako, kad se osvrnem, ne idu mi te godine uz mene, kao što ni meni moje godine ne idu uz mene. Jednostavno, to vrijeme toliko brzo leti.

Kad samo pomislim da je 30 godina prošlo od mog prvog pojavljivanja na pozornici s pjesmom Good Boy, nekako se naježim.

Moram priznati da sam zaista sretna i ponosna na cijelu svoju karijeru i kako je ona tekla. Osjećam ponos zbog svega što sam postigla.

Naravno da čovjek uvijek može više i bolje u životu, ali ja sam nekako našla sebi neku svoju sredinu i svih ovih 30 godina opstala sam u cijeloj toj priči na način da sam prije svega mirna i zadovoljna.

Zahvalna sam svim svojim fanovima, ljudima koji me podržavaju od samih početaka, pa i onima koji su došli kasnije u moj život i kroz moje pjesme.

Taj Lisinski bit će jedna prekrasna večer tijekom koje ću kroz emociju, smijeh, zabavu i puno ljubavi obilježiti 30 godina karijere. Nadam se da će ljudima koji dođu ta večer ostati u prekrasnom sjećanju jer to je jedino što mi je važno.

Želim da svi oni koji budu tamo sa mnom taj dan i tu večer, odu okući veseli i sretni te kažu da im je zaista bilo lijepo.

Veselim se tom 17.9.  i nadam se da će ljudi isto tako poželjeti biti sa mom tu večer i ako bude tako ja ću biti najsretnija.

Uživanje u cijeloj priči

Tri desetljeća karijere je iza vas. Kako danas, tri desetljeća mudrija, čujete uspješnice iz svojih početaka?  Jesu li „Vrapci i komarci“, „Sija sunce“ i ostali hitovi dobro ostarili?

Ponekad mi zaista teško pjevati te pjesme (smijeh). Sad sam nekako to prihvatila jer sam shvatila da ljudi zaista vole te 90-e, zaista vole te pjesme i nevjerojatno kako su ponovno zadnjih godina isplivale i postale opet, ‘ajmo reći, hitovi koje pjevaju i mladi i oni stariji, a i oni koji se nisu ni rodili kada su te pjesme izašle.

To je zaista fenomen. Teško mi je uopće opisat kako je došlo do toga jer imali smo te 90-e kada je to sve bilo u jeku popularnosti. Onda je bilo neko malo zatišje, a iz nekog razloga u jednom periodu, prije 6-7 godina, jednostavno su počele isplivavati pjesma po pjesmu.

Ja već nekoliko godina radim i koncerte, odnosno nastupe s mojim kolegicama Ivanom Banfić i Ellom, pod nazivom Lude 90-e i jednostavno to su koncerti koji su konstantno posjećeni i gdje ljudi uživaju od početka do kraja i mi isto tako s njima. Vrlo je čudnovato sve to skupa, ali moram priznati da sam sretna i ponosna.

Naravno, nekad mi već te pjesme idu na uši i teško mi se uopće poistovjetiti s njima jer sam sada starija, pa je možda nekada to malo i smiješno, ali evo, zaista kad vidim koliko to ljudi vole, koliko se tome vesele, onda ne preostaje ni meni ništa drugo nego uživati u toj cijeloj priči.

Dan-danas to traje i srce mi je zbog toga veliko kao kuća.

Koja je najpopularnija pjesma na vašim koncertima i zašto baš „Rano“ (smijeh)?

Mogu reći da uz Rano, Vrapce i Komarce i još nekoliko pjesama ljudi jednako pozitivno polude. Međutim, Rano je definitivno pjesma koja se pjeva na početku i kraju koncerta, ali nerijetko i u sredini.

Bez nje ništa ne bi malo smisla, to je jednostavno pjesma koja je hit do neba. I sto puta znam reći da sam zahvalna Tončiju i Vjekoslavi Huljić da su poklonili meni to povjerenje i dali tu pjesmu u moje ruke.

To je jedna od rijetkih pjesama koje mogu pjevati bezbroj puta, a da mi ne dosadi i s jednakim guštom je izvodim od početka do kraja.

“Žena ratnik”

Nakon toliko godina karijere, Minea, tko vas još uvijek zove Renata?

Još uvijek u nekom privatnom okruženju mi ljudi govori Renata, jer to je ipak nešto što mene povezuje s apsolutnom privatnošću, pa sam pogotovo za ljude koji su mi bliski i za obitelj bila i uvijek ću ostati Renata.

Iako, ja sam se već toliko naviknula na ime Minea da jednostavno nemam više razlike. Možda mi je na početku bilo čudno kako mi netko moj može reći Minea, ali danas mi je to apsolutno normalno.

Toliko sam se poistovjetila s tim imenom da ga i volim i prihvaćam i uopće više ni ne primjećujem kada mi neko kaže Minea ili Renata, jednostavno nema mi tu sad nekakve razlike.

Internet kaže da ime Minea znači „žena ratnik“. Po čemu ste prava žena ratnica?

Ustvari, Minea, koliko ja znam, samo za sebe ne znači ništa. Možda se sad negdje pojavilo objašnjenje tog imena Minea, ali u principu to ime samo za sebe nije postojalo. Ja sam to ime izvukla iz grčke enciklopedije, međutim nije stajalo samo za sebe, nego kao srednji dio jednog imena. Ja sam to izvukla jer mi se jako svidjelo samo to “Minea” i tako je ostalo.

Cijelo ime u kompletu značilo je božica ljubavi i mira, ako se ne varam, pa mi je značenje ‘žena ratnica’ sada nova informacija. Međutim, mislim da su većinom žene ratnice i da smo rođene s tim kodom.

Život nas puno puta navede da to tako mora biti. Ja sam prolazila razno razne situacije i čim izađeš kao pobjednik iz bilo koje situacije, onda znači da si ratnik i da si se borila i da je to baš trebalo biti tako. Tako da sviđa mi se žena ratnica i zapamtit ću to za ubuduće. Mogu se poistovjetiti s time.

I za kraj, što činite s velikim entuzijazmom i čuvate li dijete u sebi?

Mislim da ću zauvijek čuvati to dijete u sebi i osjećam taj neki djetinji duh koji je u meni uvijek prisutan i jednostavno volim taj dio sebe. Što se tiče svih ovih silnih godina, kao što sam već i rekla, proletjele su u trenu i ja jednostavno ne mogu sebe niti povezati sa svojim realnim godinama.

Valjda me to dijete u meni drži duhovno mlađom i voljela bih da tako i ostane.

Općenito kad pričam s ljudima, oni mi kažu kako sam uvijek pozitivna, nasmijana i uvijek dobre volje.

Bogu hvala da sam takva jer kad dođu i neki teški trenuci, ja to sve nekako pokušam okrenuti na pozitivu i gledati da će u budućnosti biti bolje i s nekim osmijehom i pozitivnim stavom dolaziti do boljih rješenja.