U najzanimljivije i najneobičnije albume objavljene tijekom prošle, 2021. godine bez imalo sumnje treba ubrojiti “Burning the Bigtop Down”, peti studijski album vrsnog američkog rockera Mikea Youngera. Uz nedvojbenu glazbenu kvalitetu vezanu uz zvuk americane, ovom albumu posebnu aureolu daju i pojedinosti vezane uz njegovo snimanje. Priča ide ovako: još 2001. godine Younger je započeo snimanje ovog, tada svojeg drugog studijskog albuma. Bez imalo je poteškoća za snimanje okupio već tada legendarna imena kao što su bili Levon Helm, bubnjar iz grupe The Band, te čuveni studijski glazbenici Spooner Oldham (klavijature), David Hood (bas) i Luther Dickinson (gitara), a sve ih je “nadzirao” sjajni producent Jim Dickinson.

Malo remek-djelo

Ekipa je, dakle, bila izvrsna pa su snimljene skladbe također bile odlične. Nažalost, nakon što je sav materijal snimljen, Youngerova tadašnja diskografska kuća propada, potpisani ugovori upadaju u ralje birokracije, Younger nema živaca boriti se sa svom tom papirologijom pa odustaje od objavljivanja albuma! Šesnaest godina kasnije, dakle 2017. godine, dovoljno se “odljutio” da se počne baviti mišlju o objavljivanju tog izgubljenog i zametnuog albuma. U međuvremenu su neki od kultnih glazbenika koji su na njemu svirali umrli (Dickinson 2009. godine, Helms 2012.), a i snimke su već bile pomalo zastarjele. Zato Younger odlučuje uzeti nekoliko novih vrsnih glazbenika (gitarist Bob Britt koji je radio s Bobom Dylanom, sjajne prateće pjevačice Regina McCrary i Lisa Oliver-Gray, Jeanne Peterson…), osvježava snimljeni materijal i – stvara malo remek-djelo spojivši rock, southern rock, blues, soul, folk i country.

Stara glazba, novi stihovi

Već je uvodna “Together” sa sjajnim uvodom (akustična gitara pa piano na koje se dodaje sjajan soul vokal Youngera koji pjesmu usmjerava k rock gospel slavlju) toliko dobra da će stari rokeri htjeti još jednom čuti ovu pjesmu o tragičnom požaru kad je 1944. godine u gradiću Hartfordu u cirkusu poginulo nekoliko ljudi, a tu priču Younger koristi kako bi progovorio o potrebi zajedništva ljudi u velikim tragedijama. A što tek reći za sljedeću, razigiranu i raspjevanu “Soulsearching” u kojoj se “traži duša” kroz sjajni southern rock prepun ritma i melodioznosti… U tom su stilu i ostale skladbe ovog albuma koji će starim rockerima biti prava glazbena poslastica. Tako je, primjerice, po nazivu čuvenog romana Williama Goldinga (“Gospodar muha”) Younger složio pjesmu (jedina kojoj je u novoj verziji dodao nove stihove) o nizu suvremenih negativnosti – korupciji, nasilju, izbjegličkom valu, općoj nesigurnosti i strahu… I sve to kroz lagano laid back swing ozračje prepuno duha i daha New Orleansa zastupljenog zvukovima tipičnog a la Delta puhačkog orkestra. Na tom tragu uživanja u bogatom glazbenom nasljeđu svakako je i “Ragtime Angel” koja kroz klasične country folk obrasce i srednji ritam govori o nekadašnjim zaljubljenjicima u glazbu (naziva ih Easy Rollin’ Man) koji su s gitarom na leđima lutali od grada do grada uživajući u glazbi i životu bez klasičnih obveza. Predivna soul rock balada “Killing Time” posveta je baš jednom takvom glazbeniku, Youngerovom prijatelju kojeg je takav način života, koji je uključivao i drogu, koštao života u njihovim davnim mladenačkim danima.

Ljubavne teme

Pjesmom “Baby What Can I Say?” Younger se prvi put direktno posvećuje ljubavnoj tematici i to u pjesmi koja se sva njiše u starinskom doo wap plesnom stilu srednje brzog ritma i prekrasnih ženskih pratećih glasova upotpunjenih božantvenom usnom harmonikom koja svemu daje dodatnu patinu zlatne prašine davnih pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. “Devil’s On The Rise” opet je posveta New Orleansu, gradu koji očigledno najviše voli i o čijim stanovnicima, u ovom slučaju iz čuvene French Quarter, govori u ovoj oporoj, ali plesnoj i melodiznoj blues funky impregniranoj skladbi. Za kraj tu je opet očaravajući koktel soula, country i gospel doticaja u pjesmi koja već nazivom “Desdemona”, a potom i tekstom, potvrđuje ideje o vjernosti i nježnosti koje se i inače vežu uz lik Desdemone, Othellove supruge iz čuvene Shakespearove tragedije.
Sve u svemu, “Burning The Bigtop Down” divan je album koji je po načinu nastanka i objavljivanja pravi trijumf upornosti i ljubavi prema glazbi, a po ponuđenoj glazbi vrhunska poslastica za tradicionaliste, album bez ijedne slabe pjesme, ploča koja potvrđuje da je glazba, ako se odsvira kako treba i s dovoljnom količinom ljubavi, neprolazna vrijednost.