Matko Basara, riječki glazbenik koji djeluje na više područja glazbene scene, prošlog je tjedna objavio album instrumentalne glazbe jednostavnog, ali snažnog naziva: »10 Years«. Njegov naslov označava deset godina puta koji je započeo iznenadnim gubitkom oca – trenutkom koji je prekinuo jedno poglavlje, ali otvorio prostor za novo.

Put stvaranja

– Taj je gubitak bio početna točka tog razdoblja, ali ne i njegova definicija. Ono što je uslijedilo bilo je desetljeće koraka koji su me natjerali da se osamostalim, da preuzmem odgovornost za vlastiti put i da pronađem svoj glas kao čovjek i kao glazbenik.

Tih deset godina oblikovalo je moj karakter, moje vrijednosti i moj odnos prema glazbi. Bile su to godine učenja, rada, pogrešaka, upornosti i rasta, ali i godine u kojima sam izgradio svoju obitelj, temelj koji me dodatno učvrstio, usmjerio i dao mi novu vrstu snage.

U tom razdoblju formirao sam se kao osoba i kao glazbenik, kroz iskustva koja su me vodila prema onome što danas radim i tko danas jesam. Put koji je počeo gubitkom pretvorio se u put stvaranja, objasnio je Basara.

Skladbe na albumu poredane su kronološki, redoslijedom kojim su i nastajale, čime album ne predstavlja samo zbirku kompozicija, već i svojevrsni glazbeni dnevnik.

– »10 Years« je moj prvi instrumentalni album, ali i osobna bilješka: glazbeni zapis desetljeća koje me naučilo da se iz težine može roditi snaga, a iz praznine prostor za nešto novo. Ovaj album nije posveta tuzi, nego putovanju. Putovanju koje je započelo jednim teškim trenutkom, a završava ovim albumom, dodao je je.

Na albumu »10 Years« sudjelovali su: bubnjari Leonard Berisha, Branimir Gazdik i Tonči Grabušić; basisti Dino Ivelja, Vedran Ružić i Henry Radanović; gitaristi Damjan Brnić, Ivan Pešut i Zvonimir Radišić; saksofonist Lenart Krečič; gudači Vivijana Rogina Njegovan, Petar Njegovan, Dajana Marelja Pašalić i Giovanni Genovese.

– Za snimanje su zaslužni tonski majstori Mario Juničić i Matko Margan koji su zajedno sa mnom sudjelovali u postprodukciji albuma, a dizajn albuma potpisuje Maja Sadiković. Svima od srca hvala – ovaj album nosi i vaš trag, rekao je Basara.

Matko Basara, riječki je glazbenik koji djeluje na više područja glazbene scene, Foto: Matko Margan

Snažna podrška obitelji

Album »10 Years« je dostupan na svim streaming servisima, a koncertnu će promociju doživjeti ove srijede El Rio Baru u Rijeci, s početkom u 20 sati, i uz slobodan ulaz.

Tim povodom razgovarali smo s Matkom Basarom.

Album »10 Years« glazbena je uspomena na proteklih 10 godina vašeg života. Koliko vam je bilo teško, ili lako, snimati ga?

– Sam proces snimanja smatram najlakšim dijelom priče budući da se u studiju i za instrumentom osjećam najprirodnije. Proces stvaranja skladbi trajao je otprilike posljednje 3 godine kada sam počeo osjećati da dolazi vrijeme da se otvorim ljudima kao autor, a ne samo kao instrumentalist.

Naslov albuma ustvari predstavlja početnu točku u kojoj sam donio odluku da je glazba ono čime se želim profesionalno baviti.

Kažete da je album posveta putovanju koje je započelo jednim teškim trenutkom. U kojem ste trenutku odlučili da ćete se upustiti na to putovanje, i kako je ono teklo?

– Ta početna točka definitivno je iznenadni gubitak oca. Čovjeka koji je predstavljao sigurnu luku u našoj obitelji i na kojega smo se svi mogli osloniti. Nakon toga uslijedilo je razdoblje i puno koraka koji su me natjerali da se osamostalim i preuzmem odgovornost za vlastiti put.

Bilo je tu puno učenja, rada, pogrešaka, upornosti, ali smatram da sam se u tom razdoblju formirao kao osoba i kao glazbenik, kroz iskustva koja su me vodila prema onome što danas radim i tko danas jesam.

I vaš pokojni otac se bavio glazbom. Kako bi on reagirao na ovu vašu posvetu njemu?

– Cijela moja obitelj je oduvijek davala snažnu podršku svemu što radim, a tako je bilo i s njim.

Siguran sam da bi i ovu posvetu doživio s istim onim ponosom koji je uvijek pokazivao. Poznavajući njegov pankerski duh, vjerujem da se potajno nada da ću mu u nekom od sljedećih projekata posvetiti i neko malo žešće izdanje. To je baš bio njegov stil – uvijek ponosan, ali uvijek i s jasnim stavom o tome što mu »svira« u srcu.

Foto: Press

Glazbena obitelj

Glazba ima terapeutski učinak. Kako je vama pomogla?

– Glazba mi je pomogla na način koji je teško svesti samo na riječ »terapija« jer je za mene oduvijek bila i prostor, i jezik, i identitet. Odrastao sam u obitelji u kojoj je glazba bila prirodni dio svakodnevice. Moji roditelji, a i moj ujak Olja Dešić, potekli su iz najvećeg riječkog glazbenog bazena Putokaza.

Posebno mi je značilo to što sam od malena imao priliku upijati zanat tako što sam bio okružen vrhunskim glazbenicima. Danas, kad su mnogi od njih sudjelovali na ovom albumu, osjećam kao da se zatvorio jedan krug. Ljudi koji su mi bili i ostali uzor, danas su mi podrška.

To je za mene najveća nagrada: da su ljudi koji su oblikovali moju strast prema glazbi, sada dio glazbe koja je nastala iz mog najosobnijeg iskustva. Zato mogu reći da mi je glazba pomogla ne samo da prebrodim teško razdoblje, nego i da ga pretvorim u nešto smisleno.

Album donosi osam pjesama. Koju biste izdvojili kao najdražu, najtežu, najosobniju?

– Tu bih svakako istaknuo naslovnu skladbu »Ten Years (Memories of You)«. Unatoč tome što se ta skladba malo izdvaja konceptualno, jako mi je drago da su ljudi na prvo slušanje prepoznali emociju koju nosi i da ju je mnogo ljudi istaknulo kao svoju omiljenu.

Kako biste onima koji još nisu poslušali vaš album opisali glazbu koja se na njemu nalazi, i što biste im rekli, zašto bi ga trebali poslušati?

– Ovo je možda najteže pitanje od svih.

Glazbu na ovom albumu opisao bih kao intimnu, atmosferičnu i izrazito vizualnu – takvu da lako može postati dio neke druge umjetnosti, bilo da je riječ o filmu, kazalištu, plesu ili nekoj osobnoj priči slušatelja. Svaka skladba nosi svoju emociju i svoj trenutak, ali zajedno čine cjelinu koja se sluša kao putovanje, a ne kao niz nepovezanih kompozicija.

Rekao bih da bi ga ljudi trebali poslušati ako traže glazbu koja ih neće samo zabaviti, nego i smiriti, potaknuti na razmišljanje ili im jednostavno pružiti trenutak mira. To je glazba koja ne nameće emociju, nego otvara prostor da svatko pronađe nešto svoje. Nema žanrovskih ograničenja ni potrebe da se uklopi u određeni format. Ona je nastala iz iskrene potrebe da zabilježim ono što osjećam.

Večer zahvale u El Riju

Novih skladbi vam zasigurno ne nedostaje. Razmišljate li već o sljedećem albumu i u kojem bi smjeru on išao?

– Imam koncept za sljedeći album koji je još uvijek u fazi razrade, ali zasad ću otkriti da je dijametralno suprotan u odnosu na ovaj album. Ne žurim s njim jer oduvijek funkcioniram na način da želim da se ideja prirodno razvije.

Trenutačno mi je plan koncertno promovirati materijal snimljen na ovom albumu i tome se jako veselim.

Promocija albuma bit će u srijedu u El Riju. Što pripremate za tu prigodu?

– Bit će to opušteno druženje i slavlje, bez velike distance između publike i glazbenika. Bit će to večer u kojoj želim zahvaliti svima koji su bili dio ovog procesa, onima koji su sudjelovali na albumu, ali i onima koji će tek prvi put čuti ove skladbe uživo.

Najveća pozivnica je upravo to što će sve skladbe izvesti instrumentalisti koji su sudjelovali na albumu. To mi je iznimno važno, jer ovaj projekt nije samo moj – on nosi trag svakog od njih. Publika će imati priliku čuti glazbu onakvu kakva je i snimljena, u rukama ljudi koji su joj dali zvuk, energiju i emociju.