Polako, ali sigurno Matija Cvek pretvara se u jednog od vrlo bitnih kantautora domaće pop scene. Dokaz tome je njegov drugi studijski album »Vile se ovdje igraju« koji nije ništa slabiji od debija »Izbirljivo i slučajno« (2021.) za koji je prošle godine zaslužio Porina.

Dapače, po mnogočemu je novi album korak naprijed što, naravno, ne jamči novi Porin kipić, ali nedvojbeno raduje sve koji žele da nam domaća glazba bude što bolja i što bliža svjetskim standardima. Na novom je albumu Cvek podigao razinu tekstova potvrdivši kako i tu ima što reći, a s glazbene strane je »prošarao« nizom mahom suvremenih glazbenih izraza uklopivši se u aktualne trendove pa »Vile se ovdje igraju« korespondiraju sa svjetskom produkcijom vezanom uz suvremene r’n’b, bjelački soul, funky i sve slične plesne okvire vezane mahom uz klupske prostore.

Dakle, svi koji vole takvu vrstu glazbe moći će uživati u ovom albumu, a isto vrijedi i za one koji žele da se kroz stihove osjeti autor, da sve skupa ne bude tek puko fraziranje o ljubavi. Cvek to ovog puta uspijeva zahvaljujući iskrenosti i uspješno realiziranom ispovjednom tonu vrlo uočljivom u jazz i elektronikom ukrašenoj »Na pola puta« koja nudi i rock rifove i funky ubode uz stihove »Fali mi malo svjetla da samog sebe nađem«, ili »Tu negdje ispod rebra nosim sve teži kalež«.

Slična joj je »Znat će kralj« u kojoj iznova kroz kombinaciju različitih izraza iznosi želju za promjenom (»Odvedi me jer posustajem i odustajem od sebe.«). Uz preispitivanja vlastitih osjećaja Cvek je dobar i kad iznosi osjećaje osamljenosti kroz u reagge okvire smještenu »Ne moram ni ja« ili pak zaista odličnu naslovnu »Vile se ovdje igraju«, koja nudi i ugodne latino okvire te nježno ambijentalno ozračje što je i logično s obzirom na to da se na dojmljiv način stihovima iznosi slika prirode.

Foto: Martina Movrić

No, ta pejzažna lirika praćena adekvatnim izborom glazbe još je bolja u dvije možda i ponajbolje pjesme albuma. To su prekrasni starinski soul »Kraj Save« koji pokazuje kako bi Cvek mogao biti čak i bolji u okvirima tradicionalnog soula, odnosno upečatljiva završna »Zalazak« s lirsko-glazbeno uspješnom epizodom mediteranskog pejzaža pri zalasku sunca. Naravno, jedna od bitnih tema ovog albuma je i ljubav pri čemu svakako treba istaknuti »D pjesmu« i »Golo tijelo« koje na dobar način iskazuju erotsku stranu ljubavi, dok su »Na jastuku« i »Hvala« pomalo klasične ljubavne.

Sve u svemu Matija Cvek vrlo uspješno i intenzivno nastavlja svoju karijeru koja početkom novog desetljeća donosi već treći njegov album. Podsjetimo, u suradnji s Brunom Bišćanom i Big Bandom Bjelovar on je krajem 2022. godine snimio jazz album »Izbirljivo i namjerno«. Dakle, tri godine – tri albuma, dva potpuno samostalna i jedan s prijateljima! I svaki je dovoljno dobar da privuče pažnju šireg kruga slušatelja.