Jedva čekam da opet sviram u Hrvatskoj. Uvijek sam volio nastupati u zagrebačkom Boogaloou tako da sam znatiželjan posjetiti druge gradove, kaže nam Marky Ramone, koji će se u utorak pojaviti u klubu Uljanik s bendom Blitzkrieg. Bit će to drugi Ramoneov nastup u Puli, nakon onog iz 1998. kada je svirao s grupom Intruders. Pravim imenom Marc Steven Bell, postao je poznat i prije no što se priključio slavnim Ramonesima 1978., ali upravo je ova grupa, s kojom je snimio većinu albuma, obilježila njegovu karijeru te ćemo u Puli čuti i njihove pjesme. Kaže da trenutno nije uključen ni u što drugo, ali voli sve vrste glazbe – jazz, blues, rock i, naravno, punk.

    Kad se osvrnete na svoj život, na što ste najponosniji?

    – Ponosan sam na sve što sam napravio i to ne samo s Ramonesima nego i s grupom Dust, mojim prvim bendom, kada sam imao 17 godina, a bili su jedan od prvih metal bendova u Americi, ali isto tako sam ponosan i na album »Blank generation« koji sam snimio s Richardom Hellom. Naravno da sam ponosan i na Ramonese, sve te Grammyje, Kuću slavnih, MTV nagrade…

   Klinci vole izvorno

Kako objašnjavate veliki utjecaj koji su Ramonesi imali na rock scenu?

    – Teško je reći, ali mislim da je to zbog toga što smo bili iskreni i originalni, a ne korporacijski bend koji bi imao veliku podršku medija. Sve što smo napravili učinili smo zbog nas samih i koncerata i to je ono što vas učini jedinstvenim. 

    Koliko je bilo zahtjevno svirati pjesme Ramonesa kada ste bili s njima, je li bilo teško pratiti taj tempo?

    – Kada sam im se pridružio, 1978., nije bilo lako, ali s vremenom se naviknete i na kraju je bilo lako, no morao sam puno vježbati kako bih izdržao 80 minuta svirke bez prestanka, u kožnoj jakni… 

    Je li vas strah da ćete jednog dana vi, i glazbenici poput vas, biti zamijenjeni ritam mašinama i synthesizerima?

    – Nije, klinci vole izvorne stvari, vole vidjeti da iza svega stoje ljudi. Ne kažem da je elektronika loša, ali ono što rock čini rockom jest to što je ljudski. 

    Kad ste počinjali svirati bubnjeve, nastup Ringa Starra na televiziji najviše je utjecao na vaše bavljenje glazbom?

    – Da, Ringo je moj omiljeni bubnjar. Također volim Keitha Moona i Johna Bonhama, ali Ringo je najbolji. Većina bubnjarskog stila kod Ramonesa dolazi od njega. 

    Kakvo je bilo raspoloženje na zadnjoj turneji Ramonesa?

    – Ne tako loše kao što ljudi misle. Bilo je tu i puno dobre zabave kao što se može vidjeti na DVD-u »Raw«. Bilo je svađa kao i u svakoj drugoj obitelji, ali ja sam uživao.   

Pogled naprijed

Gledajući kako vaši kolege iz benda postaju pokojni… kako je to utjecalo na vas?

    – Utjecalo je, itekako, sve se događalo prebrzo. Volio bih da su ovdje s nama… Ali morate gledati prema naprijed. 

    Kako ste sastavili grupu Blitzkrieg, gdje ste našli te glazbenike?

    – Gitarista i basista znam iz Argentine kada sam bio tamo s Ramonesima. Dali su mi CD te mi se svidjelo to što sam čuo. Osim toga, oni znaju svirati te pjesme, što baš i nije lako iako tako izgleda. 

    Prodajete li vaš umak za paštu na koncertima? I kako ste uopće došli na ideju da ga napravite?

    – Ne, ne prodajem ga na koncertima jer mi nije dozvoljeno da putujem po Europi s tim. Moj djed je bio glavni kuhar u restoranu Copacabana, a ja sam se običavao muvati po kuhinji, ali volio sam i kuhati pa sam jednog dana odlučio napraviti taj umak, a zarada od njegove prodaje ide u dobrotvorne svrhe za pomoć oboljelima od autizma. 

    Je li vam itko rekao da se ošišate, uozbiljite i »odrastete«?

    – Ne, Ramone je Ramone do kraja. To je kao da mi netko kaže da prestanem nositi kožnu jaknu ili da više ne nosim jeans.