Poznata pjevačica Nina Badrić održat će u pulskoj Areni u ponedjeljak u 20.30 prvi samostalni koncert koji najavljuje kao krunu 20-godišnje karijere. Na koncertu će izvesti i najnoviji hit »Dani i godine«, a u njenoj kolekciji nalaze se i uspješnice kao što su »Nebo«, »Cipele«, »Čarobno jutro«, »Dodiri od stakla« i mnoge druge. Djeca do 12 godina na ovaj koncert ulaze besplatno, a besplatno mogu ući i invalidi uz najavu na [email protected].

Zahtjevan prostor

Kako će izgledati vaš koncert u Areni?

– Publika je mene oduvijek svrstavala u red glazbenika koji su vokalisti, kojima oni vjeruju, a ne pripremam nikakve posebne kostime, moja publika to niti ne očekuje od mene. Ona očekuje dobar glas, pozitivnu energiju, a i ono što nekako i sami najviše vole kod mene, a to je moja osobnost koja je lepršava. I sjajan bend, sjajne prateće muzičare koji će sa mnom svirati. Još sam prije tri godine zvala i pitala za termine u Areni jer to je već dugo moja želja. Gostovala sam s kolegama na njihovim koncertima u pulskoj Areni i jedva čekala svoj solistički koncert ovdje. Iskreno, prije se nisam usudila jer nisam mislila da sam dovoljno zrela za ovaj prostor koji je zahtjevan, gdje moraš nabrati puno pjesama koje ljudi znaju i imati jedan repertoar za ovakav prostor i zapravo biti miran na pozornici. Da sam ranije imala koncert u Areni, sigurno bi me pojela trema. Sada više ne i jedva čekam ove idealne uvjete jer pulska Arena je za mene idealan uvjet, to je rijedak prostor u kojem mi glazbenici možemo pjevati i imamo privilegiju da je tu u Puli ovako veličanstven prostor. Bila sam na koncertu Adele u Veroni i ljepša je naša Arena i to puno, ali čuti takav glas u tom prostoru je i za mene bio fantastičan doživljaj.

Radit ću dok mi je gušt

U kojoj fazi mislite da ste doživjeli tu zrelost, kada se dogodila ta prekretnica u karijeri?

– Pa s godinama, odnosno »danima i godinama«. Ta zrelost se jedino stječe s jako puno nastupa, puno iskustva. Nastupi, red, rad, putovanja, da sam sebe iznenadiš ugodno i neugodno u tisuću i jednoj situaciji u kojoj se nađeš i složiš na pod taj svoj ego i sujetu da nema više tu natjecanja, dokazivanja, jednostavno se pretvori sve u jedan lijepi posao u kojem uživaš. Ja uživam u svom poslu u zadnjih deset godina, kao da se nešto prelomilo. Jednostavno sam pustila neke stvari u sebi i tada je počelo sve dolaziti na svoje mjesto. To svi kažu, kada pustiš neke stvari od sebe onda se lijepo počnu slagati kako Bog to krivom crtom napiše ispravno. Tako je i meni karijera postala gušt i sama sam sebi dala riječ da kada mi više ne bude gušt da ću taj tren otići i napraviti veliku pauzu. Jer raditi ovaj posao da si ljut, da si loš prema publici koja valjda da zadnju kunu za tu kartu, to nema smisla.