“Moje ime je Konstrakta i pobjedu očekivala nisam”, sad je već na široko znana izjava koja je preplavila društvene mreže, a koju je pjevačica Ana Đurić čiji je alijas Konstrakta očigledno spontano izgovorila prilikom prvog davanja izjave mnogobrojnim novinarima nakon senzacionalne pobjede na Beoviziji.

Kako spomenuta izjava tako su se i sami isječci pobjedničkog nastupa s pjesmom simboličkog naziva »In Corpore Sano« pokazali vrlo potentnim sadržajem za beskonačna prigodna uređivanja, a potom i dijeljenja putem društvenih mreža učinivši, između ostalog, Konstraktu trenutno najtraženijom zvijezdom na prostorima bivše države.

Ovaj je status svakako potvrđen i na nedavnom predstavljanju nadolazećeg Sea Star festivala održanom u Zagrebu, a čija je izvođačica iznenađenja bila upravo Konstrakta. Čim je stupila u konferencijsku prostoriju, iako izrazito nenametljiva, zaplijenila je pozornost okupljenih predstavnika medija te je svakom pri zdravoj pameti bilo jasno da će se na intervju s njom dugo čekati.

Univerzalna tema

Iako je na Beoviziji bila tek jedna od 36 natjecatelja kojoj nitko nije predviđao ni zapaženiji plasman, kamoli pobjedu, odmah po prvom nastupu tijekom polufinalne večeri postalo je jasno kako je progovorila univerzalnim umjetničkim jezikom koji je sve pogodio u žicu, koji su razumjeli svi u rasponu od tri do 103.

Zahvaljujući upečatljivoj kombinaciji iznimno slojevitog teksta te inovativnog scenskog nastupa, Konstrakta je izazvavši kontroverzu privukla ogromnu pozornost javnosti, zapalila rasprave po društvenim mrežama te se, posljedično, svega nekoliko sati uoči finalnog nastupa plasirala među favorite na kladionicama, a onda konačno i zaposjela na prvo mjesto YouTube trendinga koje se s vremenom sve više pokazuje najučinkovitijim alatom za predviđanje pobjednika.

– U suštini, tema koju tekstom obrađujem je doista univerzalna. Način na koji sam je iznijela jest neuobičajen pa tu dolazi do svakojakih identifikacija, čak i s političkih strana. Unatoč svemu, ja bih se držala teme, želim da se fokusiramo na poruku kao takvu i na ono što mi je osobito zadovoljstvo – kapacitet publike da čuje i vidi!, odgovorila je Konstrakta na pitanje o identificiranju dijela malih, običnih ljudi koji ju doživljavaju inkarnacijom revolucionarke priželjkujući jednako neočekivan obrat i na predsjedničkim izborima koji se upravo danas u Srbiji provode.

Duhovit i progresivan

Pobjednički tekst »In Corpore Sano« je nevjerojatno interpretacijski podatan te istodobno autentično kako duhovit tako i progresivan. Satirički se obračunava s čitavim nizom, a kojem se ne nazire kraja, društvenih fenomena kojima smo bespoštedno, i to s tendencijom stalnog rasta, izloženi živeći u postmodernističkom digitalnom dobu.

U prvom redu je riječ o konzumerističkoj kulturi zagovaranja visoke potrošnje koja biva osnovom, navodno, zdrave ekonomije, kojoj Konstrakta majstorski suprotstavlja imperativ »Umjetnica mora biti zdrava!«, čiju poruku višestrukim ponavljanjem, kako i priliči svakom refrenu, dodatno podcrtava. Stavivši navedene stihove u kontekst stvarnog života prosječnog umjetnika na Balkanu, težina ispunjenja ovog zahtjeva postaje još manje dohvatljivom u pandemijskim vremenima koja su upravo glazbenu industriju ponajviše ostavila na (ne)milost hladnim vjetrovima tržišnog kapitalizma.

Višestruko zavapivši dobro znanu staru narodnu »Bože zdravlja«, nakon koje poput hladna tuša uslijedi tvrdnja kako umjetnica nema knjižicu odnosno, zdravstveno osiguranje – što je upravo autobiografski element teksta, čini se kako Konstrakta, majka dvoje djece s dva desetljeća dugom nesumnjivo kvalitetnom glazbenom karijerom, zabija posljednji čavao u lijes onoga što se, evidentno, samo deklarativno naziva socijalnom državom.

– Točno je da unutarnja proživljavanja pretačem u svoje stihove. Sve što se nalazi u mojim pjesmama je svijet onakav kakvim ga ja vidim i doživljavam, govori Konstrakta nastavljajući:

– Iako sam dosta disciplinirana, sva ta žurba ovog doba, svi ti uvjeti da se nešto baš mora sad i odmah stvaraju mi užasan stres. Voljela bih da je drukčije, barem malo opuštenije, skromno dodaje sliježući ramenima.

– Lijep je osjećaj kad te se čuje, kad do ljudi dopire ono što govoriš. O, da, to je stvarno divno! Ali moram priznati da nisam iskusila neke praktične plodove slave.

Jedini privilegij trenutne popularnosti mi se ostvario dobivanjem mjesta u restoranu, a bez da sam prethodno napravila rezervaciju, rekla je Konstrakta uz smijeh, odgovarajući na pitanje osjeća li se, sad kad je zadobila ovoliku medijsku pažnju, pa njome i prostor za slanje poruka do šire mase, zaštićenije jer je posjedovanje zdravstvene knjižice domišljata metafora osjećaju nezaštićenosti, pa i bespomoćnosti koje postaju izvorom egzistencijalnog straha.

Sponzorske ponude

Iako je od više kuća osiguranja koje nije htjela imenovati dobila ponude za sponzorirano zdravstveno osiguranje, sve ih je odbila.
– Sve te ponude odbijam jer se reklamiranje proizvoda ne uklapa u moju priču. To nekako nije u skladu s onim porukama za koje želim da dopru do publike jer ni sama u suštini nisam osoba koja podržava taj sistem »prodaja, prodaja, prodaja«, kaže.

Ovime je, dakako, još jednom ukazala na mane postmodernog društva obilježenog konzumerizmom, a čija su glavna žarišta još od pojave fenomena šezdesetih godina prošlog stoljeća trgovački centri koji su u sprezi s marketinškim uslugama koje se, pak, realiziraju putem reklama u medijima, često i putem subverzivnog prikrivenog oglašavanja koje se odvija idući na ruku šačici moćnika, a nauštrb enormnog broja malih ljudi.

Stoga se ukazala idealna prilika da od Konstrakte doznamo i ponešto o njezinim praksama konzumacije medije. Ponajviše uzevši u obzir koliko je pozornosti dobio stih formuliran provokativnim retoričkim pitanjem »Koja li je tajna zdrave kose Meghan Markel?«, a koji je neupitno izraz satire prema vrtoglavom broju tekstova koji samo navodno nude instant rješenja za svakojake prepreke na putu do fizičkog savršenstva i konačne realizacije ideala trajne mladosti, a koji je također jedan od problematičnih društvenih fenomena postavljenih na pijedestal s kojima se umjetnica žustro razračunava.

– U tome nema ništa. To su tek sitna obećanja koja se najčešće nikad ne ostvare. Ti tekstovi vrve pukim tlapnjama, obećanjima za nečim boljim što nikad neće doći. Potpuno su bezvrijedni te ih se može klasificirati kao ‘Obećanje, ludom radovanje!’. Nažalost, preplavljeni smo takvim medijskim sadržajima koji ničemu dobrom ne doprinose. Čak, štoviše, jedino doprinose destruktivnoj dezorijentaciji… Preciznije, perpetuiranju osjećaja dezorijentiranosti.

Potom je Konstrakta skrenula pozornost na to kako je potrebno uvesti medijsko razlikovanje pri čemu je nužna sistemska podrška kako bi se razdvojilo ono što je provjereno, dokazano, činjenično, u konačnici znanstveno, od onoga što je isprazno i izmišljeno.

– Pitanje je granice jer se gubi zdrav razum. Ljudi postaju sve više žrtvama takvih sadržaja, gomila i gomila informacija koje su oprečne, koje idu protiv tebe. Na kraju ostajemo prepušteni sami sebi, sami biramo kuda ćemo i kako ćemo, a nismo svi jednako sposobni razumjeti kad je sve stavljeno u istu ravan. Stvari treba različito imenovati, tada bi se možda bolje snašli.

U pogledu osobne konzumacije vijesti, izvora napajanja Konstrakta je rekla da čita uglavnom dnevnike.

– Generalno, kad čitam, najviše čitam tjednike te se na internetu informiram pretražujući više izvora na istu temu koja me zainteresira. U suštini, čitam dosta dnevnih događanja koja do mene najviše dolaze putem društvenih mreža.

Da, svjesna sam kako sam i sama u svom informacijskom mjehuru, takvim smo načinom funkcioniranja svi ograničeni. Međutim, sve ovo što se dogodilo sad s Konstraktom je upravo jedan izlazak iz tog mjehura, izlazak svoje vrste, kaže.

Marina Abramović

Također proboj, samo desetljećima ranije, ostvarila je i glasovita srpska likovna i konceptualna umjetnica svjetskog glasa Marina Abramović čiji su utjecaj u pjesmi »In Corpore Sano« oduševljeno prepoznali brojni kritičari budući da se prilikom kopenhagenskog performansa još 1975. godine Abramović opsesivno češljala neprestano izgovarajući »Art must be beautiful, artist must be beautiful«. Kako intelektualni i kulturni kapital Konstrakte ne ostavlja prostora dvojbama, ponudila sam joj Abramović kao dokaz intertekstualnosti s kojom se Konstrakta promptno složila.

– Da, upoznata sam s njezinim stvaralaštvom te je svjesno upotrebljena referenca na Marinin rad kako umjetnica mora biti lijepa. Mislim da je to iskorišteno na pravom mjestu, jedino što je stavljeno u različit kontekst, s poštovanjem je dodala Konstrakta nastavivši odgovarati na pitanja o položaju žene u današnjem društvu s posebnim osvrtom na umjetnice, češće od umjetnika prekarne radnice koje su se u značajnom broju diljem regije prepoznale u njezinim stihovima.

– S obzirom na to da postoje razne borbe različitih feministkinja, s nekima se definitivno poklapam. Borba za ravnopravnost – svakako! Pa mislim, nismo mi još uvijek ravnopravne, ima tu još da se radi, ali nije, nismo ni loši, pa nastavila:

– Uopće je sve to šteta… Ponekad se stvarno zapitam kako je uopće do toga došlo da nismo ravnopravni? To moj mozak ne može da shvati! Da, da… Razumijem opresiju i princip ´ko jači taj tlači, ali kao čovječanstvo?! Pa to je stvarno dječje pitanje, ali istodobno i suštinsko. Treba na tome da se radi!«.

Uistinu oduševljavajuća popularnost ove izvedbe eksperimentalnog popa nimalo ne čudi kad se pjesmi i pripadajućem nastupu ponešto analitički pristupi.

Naime, već laičko oko zapaža kako se Konstrakta maestralno poigrava mnogim velebnim stečevinama umjetnosti; od slikarstva u scenskom nastupu gdje se služi chiaroscuro tehnikom u prvom dijelu, a u drugom uvodi ekspresionističke elemente koji koloritom neodoljivo podsjećaju na najslavniju Munchovu sliku »Krik«, preko glazbenog tri i pol’ četvrtinskog takta koji se može dovesti u vezu s neprikosnovenim autoritetom elektroničke glazbe Johnom Cageom, kao i ciljane pauze glazbenog izvođenja dok je umjetnica na pozornici pa sve do samog jezika kojim izražava stav umjetnika ekspresionizma, a koji je uslijedio nakon manjka autentičnosti realizma.

Nema dvojbe kako je riječ o konceptualnoj umjetnici svoje vrste; zagovarateljici primijenjene glazbene umjetnosti jer svojom realizacijom doista povezuje autonoman stvaralački proces i funkcionalnost što rezultira cjelovitim i nadasve jedinstvenim umjetničkim djelom.

Male stvari

Konstrakta ovom izvedbom tjera na promišljanje o uživanju u malim stvarima, tako malenom, a tako složenom filozofskom gordijskom čvoru, kao i o pozitivističkim tendencijama nesmetanog funkcioniranja Zemlje kojem se divi, dok s druge strane ostaje razočarana pri shvaćanju kako jednako ne vrijedi za čovječanstvo te iste Zemlje.

Jednako tako protresa dominantno poželjan stil života koji imperativom postavlja tjelesno zdravlje, uporno zapostavljajući bavljenje dušom i umom podvrgavajući društvo u cjelini retoričkom pitanju: Čemu dugovječan život u zdravom tijelu, ako je ono samo ljuštura unutar koje je nastanjena nesretna duša i bolestan um?

Pored navedenog, ova umjetnica koja si je sama nadjenula ime još za studija arhitekture, dok je na kolegiju povijesti umjetnosti učila o društvenim konstruktima, a zahvaljujući čijem je kako stvaralaštvu tako i unutarnjim proživljavanjima iznesenim i prilikom ovog razgovora itekako razvidno da ih je izučila, dokazuje kako je Srbija Konstraktinim izborom za svoju predstavnicu na Eurosongu u Torinu uvelike pomaknula granice pokazavši se responzivnom za jedno uistinu nesvakidašnje zaokruženo umjetničko djelo koje završava postavljajući pitanje »I šta ćemo sad?«.

Shodno tomu, budući da su mnogi umjetnički autoriteti upravo iz pathosa crpili stvaralačku inspiraciju, nakon razgovora s Konstraktom, u zraku ostaje visjeti još jedno pitanje: može li ili baš mora umjetnica biti zdrava?

Snimio: Josip MIKAČIĆ