Jan Akkerman, legendarni gitarist o nadolazećem zagrebačkom koncertu i skladanju

Moja nova glazba zvuči vrlo rockerski, ali akordi, harmonije koje podlažem, srodne su s bebopom. Jako sam sretan time što mi se dogodilo s ovim albumom. Za me je to drukčiji koncept. Teško je objedinjavati stilove, ali to najviše volim

Nakon uspješne suradnje i hrvatske turneje s Vlatkom Stefanovskim 2008., legendarni nizozemski rock gitarist Jan Akkerman, najpoznatiji kao nekadašnji član skupine Focus, ponovno će nastupiti u Zagrebu.

Proglašavan najboljim svjetskim gitaristom, Akkerman je nakon sviranja u spomenutom, jednom od najznačajnijih bandova progresivnog rocka, nastavio uspješnu samostalnu karijeru tijekom koje je snimio niz vlastitih albuma i ostvario suradnje s poznatim glazbenicima raznih žanrova, među ostalima s B.B. Kingom, Pacom De Luciom, Peterom Banksom, Ice-T-om i Charliem Byrdom. No, nikad se nije nije odrekao svojih skladbi što ih je ostvario s grupom Focus. 

Na koncertu što će ga održati 3. lipnja u klubu Boogaloo izvodit će hitove što ih je skladao za grupu Focus, te će promovirati svoj novi album »Minor Details« što ga je snimio uz klavijaturista i orguljaša Coena Molenaara, bas gitarista Wilbranda Meischkea i bubnjara Marijna van den Berga, te u dvije izvedbe trubača Erica Vloeimansa. Radi se o glazbi koja donosi spoj smooth jazza i rocka, uz prepoznatljiv Akkermanov zvuk gitare, njegovu poznatu energiju, ali i osjećaj za lirsko. 

 – Uvijek sam volio spajati stilove. Objedinjavao sam razne vrste glazbe. Od djetinjstva volim raditi zbrčke, primjerice spajati rock & roll i klasiku i od toga stvoriti glazbu koja će biti bliska bluesu, ili iz jazza stvoriti glazbu blisku rock & rollu. Još uvijek volim da se u mojoj glazbi osjeti aroma rock & rolla.

Svi poznaju nauk visoke glazbene škole Berklee ili načela bebopa, ali oni su za mene samo dio stvaralaštva. Moja nova glazba zvuči vrlo rockerski, ali akordi, harmonije koje podlažem, srodne su s bebopom. Jako sam sretan time što mi se dogodilo s ovim albumom. Za me je to drukčiji koncept. Teško je objedinjavati stilove, ili barem pokušavati raditi tako nešto uz dobre, inteligentne kompromise. Nije lagano stvarati na taj način, ali to najviše volim. 

 Tajna glazbe

Zašto ste odlučili u izvedbe skladbi »Joy«, te u »The Arrogant Frogs« koja je najbliža jazz izrazu, sastavu priključiti trubača čime ste posve izmijenili zvuk?  – Kako se glazba za album razvijala skladbe su postajale sve zanimljivije. Kako je proces stvaranja glazbe odmicao tako su se nametale nove ideje. U konačnici glazba na albumu postala je zanimljivija nego što je bila zamišljena. No, do toga ne bi došlo da na početku nismo imali dobar predložak, zanimljive zamisli. To je jedan od mojih najcjelovitijih albuma jer sadrži mnogo različitosti, ali, prema mojem mišljenju, te različitosti čine logičnu cjelinu, sklad zvukova. Jedinstvenost raznolikosti!  U vašoj glazbi na ovom albumu osjeća se jednostavnost, a ona je najviša razina umjetnosti…

 – To je rekao Dizzy Gillespie. Rekao je da tajna glazbe leži u jednostavnosti. Slažem se s time. Stvar je u jednostavnosti, ali bez da postanete djetinjasti, iako ponekad ispoljim svoju djetinju zaigranost. Svatko tko je u tom poslu, posebice u pop poslu, iako zapravo ne znam što to znači, mora ostati dijete. 

Koji su detalji danas važni za vašu glazbu?  – Važne su same skladbe i forma u kojoj su stvorene. To su često vrlo rastegnute forme. Takav pristup spajam s dopadljivim temama. Važno je da nisu dosadne. Moraju duboko uroniti u bit moje osobnosti. Cijeli je album sastavljen od privlačnih tema.

Možda zvuče jednostavno, kao što smo prije rekli, ali nisu jednostavne za sviranje. Za album »Minor Details« nastojao sam postići dojam bezbrižnosti kakav je, primjerice, ostavljao Django Reinhardt, iako ja, za razliku od njega, sviram električnu gitaru. U podsvjesti mi je bio taj njegov osjećaj bezbrižnosti. 

 Kako vas Django nadahnjuje? – Neizmjerno puno. Nikad ga nisam pokušavao oponašati. Volim silinu kojom svira i bezbrižan način sviranja. Međutim, kako ljudi kažu, bio je odvratna, neugodna osoba. Nije mario za pravila ponašanja i formu. Možemo li reći da je po svojem karakteru bio preteća rock glazbenika?  – Da, mogli bi tako reći. Django je, kao ciganin, imao taj rockerski stav iako je u tome pretjerivao. Naime, bio je sklon krađama, opijanjima i sličnim porocima. Poput Mozarta. U stvari, prema tom shvaćanju, rock glazba je najstarija na svijetu. No, jedina prava podjela je ona na dobre i loše glazbenike. Ne postoji podjela na dobru i lošu glazbu. Postoje dobri i loši glazbenici.  

Glazbeno povjerenje

Kako ste album pripremili putem interneta?  – Bila je to jedina mogućnost jer želio sam zadržati visoku razinu čistoće glazbe. Tijekom karijere vidio sam toliko glazbenika koji su snimali u studiju i uvijek su ostvarili nešto poput duhovnog rodoskvrnuća. Ovom prigodom ponudio sam glazbenicima skladbe, primjere, skice, svoje snimke, i dozvolio im da sami osmisle svoje dijelove i nasnime ih u miru, kad ima najviše odgovara, bez pritiska, u vlastitim studijima. Poslije sam napravio završni miks. Do sad se nitko nije požalio na takav način rada. Nitko nije gunđao, primjerice da mu se ne sviđa zvuk, ovo ili ono. Nisam dobio niti jednu pritužbu. Svima se svidjelo. Jeste li ih na taj način isprovocirali da budu suskladatelji?

– Mogli bi i tako reći. Aktivno su sudjelovali u stvaranju aranžmana, razvijanju skladbi u drugim smjerovima. Ja sam ih napisao i time dao osnovne smjernice, linije i akorde, ali oni su u to ubacili nešto svoje. To mi se sviđa. Rezultat je, prema mojem mišljenju, izvanredan glazbeni materijal. No, budući da smo radili na daljinu, za mene je to bilo kockanje. Morao sam im u potpunosti vjerovati. 

Kao što u njih morate imati povjerenja na pozornici. Volite li više snimati u studiju, pripremati album putem interneta ili nastupati uživo?

 – Budući da se radi o umjetnosti, na pozornici je uvijek drukčije. Volim nastupati s ovim sastavom. Na koncertu razvlačimo izvedbe, usmjeravamo ih u drugu ulicu, mijenjamo. Ali na ovaj način, kad su skladbe jasne, kad je koncept jasan, jedino što trebaju učiniti je pronaći način na koji će ih odsvirati. Morali su donijeti vlastite aranžmane. 

Možemo li na koncertu u Zagrebu očekivati izvedbe istih skladbi, ali na drukčiji način?  – Naravno. Čak i skladbe iz razdoblja grupe Focus, koje sam svirao puno puta, uvijek izvodim na drukčiji način.   Koje ćete skladbe, što ste ih napisali za Focus, izvoditi na tom koncertu?  – Tek nekoliko. Možda »Answers? Questions! Questions? Answers!«, možda »Focus II«, možda »House of the King«. »House of the King« je definitivno najzanimljivija i svakako ću ju svirati. Svirat ću i neke dijelove skladbe »Anonymus«, te naravno »Hocus Pocus«, ali na vlastiti način. Izvest ću još neke skladbe iz repertoara Focusa ali na drukčiji način – možda više divlje, možda manje divlje, što je također moguće. 

 Glazbena ludnica

Kako ste skladali pjesmu »Hocus Pocus« koja je postala kultnim ostvarenjem rock glazbe?  – Lud sam za glazbom Franka Zappe. Volim tu mahnitost u glazbi koje se osjećala u njegovim izvedbama. U to doba Focus je bila klupska grupa. Trebali smo hit ploču. Budući da volim glazbu Franka Zappe, a on je jodlao, to me nadahnulo da i mi napravimo tako nešto. Bio je to tvrdi rock s jazz harmonijama.

Iako su poslije i drugi počeli jodlati, tako nešto nije ponovljeno do današnjih dana. To se pokazalo dobrim spojem. Sjajna glazbena ludnica! Možda ću neke gitarističke dionice na zagrebačkom koncertu izvesti u flamenko stilu oponašajući jodlanje. To zvuči zabavno. Skladbu »Hocus Pocus« u zadnje vrijeme izvodim i u stilu bluegrass glazbe. 

 Kao vrlo mlada osoba, s grupom Focus postali ste velika zvijezda i ostvarili glazbu visoke vrijednosti. Rijetku su glazbenici koji su nakon takvih postignuća u mladosti, nastavili karijeru na jednako visokoj razini. Predstavlja li vam poteškoće ta popularnost koju ste stekli s grupom Focus i kako se danas osjećatu svirajući te skladbe?

– Imam šezdeset i četiri godine i baš me briga što je bilo s grupom Focus. Zahvaljujući tom sastavu postao sam poznat, ali to za mene nije važno. Radujem se suradnji sa sadašnjim članovima mojeg sastava i glazbi koju s njima sviram. Ne trebam oponašati sebe. Želim biti ono što sam sad. 

Što je danas najvažnije za vas i vašu glazbu? – Najvažnije je to što mogu raditi ono što mi se prohtije. Zahvalan sam zbog toga. Slobodan sam činiti ono što volim i želim. To je najljepši dar koji imam. To je velik luksuz, ali ujedno je jako teško. Siguran sam da to priželjkuju svi glazbenici.   Govorili ste o sebi kao o gitaristu, ali vi ste i sjajan skladatelj. Kako pišete skladbe? – Skladam na razne načine. Ponekad koristim glasovir, ponekad gitare, a ponekad računalo. To za mene nikad nije bio posao nego istinski užitak.  to vam je najvažnije u skladateljskom djelovanju?  – Najvažniji detalji za mene su spokoj, duboka moralnost i čista radost stvaralaštva. Te su vrijednosti spontano izronile na površinu.  Veselite li se ponovnom dolasku u Hrvatsku?

 – Tijekom mojeg posljednjeg boravka kod vas i turneje s Vlatkom Stefanovskim, zaljubio sam se u Hrvatsku. Sve ostalo je manje važno. Obožavam ljude u Hrvatskoj. Bilo je divno i veselim se skorašnjem dolasku. 

 Thank you very much!

  – Thank you very Dutch! Ha ha ha!