Foto: Danko Šimunović
"Veselim se koncertu jer ćemo svirati moje nove pjesme", kazao je
povezane vijesti
Jakov Jozinović zapjevat će u Centru Zamet posljednjeg dana veljače. Mladi vinkovački pjevač prepoznat je na društvenim mrežama, a potom je počeo puniti velik broj dvorana diljem zemalja.
U njegovoj turneji »Ja za čuda letim« Rijeka je jedna od nezaobilaznih stanica. Nakon što je prije nekoliko mjeseci publika ispunila riječku Azuru, velika posjećenost očekuje se na Zametu 28. veljače. Uz brojne obrade koje izvodi, Jozinović je nedavno objavio svoj prvijenac pod nazivom »Polje ruža«, a u intervjuu za naš list najavljuje novu pjesmu, ali govori i o drugim pojedinostima s kojima se susreće na svojim nastupima.
Drugi put u Rijeci
U Rijeci ste nastupili sredinom studenog u klubu Azura, a krajem veljače dolazite u Centar Zamet. Kako se prisjećate tog riječkog nastupa i što najavljujete za Zamet?
– Rijeka mi je ostala u jako lijepom sjećanju. Azura je bila puna, energija sjajna. Centar Zamet ipak je sasvim druga dimenzija, veći prostor, veća produkcija i poseban izazov. Najavljujem koncert s puno emocije, ali i energijom jer je koncert rasprodan tri mjeseca prije datuma. Veselim se koncertu jer ćemo svirati moje nove pjesme.
Objavili ste pjesmu »Polje ruža«. Kako ocjenjujete reakcije slušatelja na vaš prvijenac i kada možemo očekivati nove diskografske uratke?
– Reakcije na »Polje ruža« su me iskreno ugodno iznenadile. To je pjesma u koju sam ušao vrlo otvoreno i osobno, bez prevelikih očekivanja, pa mi je tim draže vidjeti koliko se ljudi u njoj pronašlo. Pjesma je od izlaska na broju jedan svih top ljestvica. Nove pjesme su već u pripremi i sljedeća pjesma »Ja volim« bi trebala izaći do kraja siječnja.
Društvene mreže i viralnost neodvojiv su dio vašeg uspjeha. Koja je pjesma napravila prvi veliki »boom« i kako ste tada reagirali?
– Prvi pravi »boom« dogodio se s pjesmom koja je spontano krenula kružiti društvenim mrežama, bez ikakvog plana. Nisam očekivao takvu reakciju niti brzinu kojom se sve dogodilo. U tom trenutku nisam razmišljao o raspletu događaja, samo sam pokušavao ostati prizemljen i fokusiran na glazbu. Tek kasnije sam shvatio da se događa nešto ozbiljno.

Foto: Danko Šimunović
Vodim se emocijom
Kako birate pjesme koje izvodite na svojim koncertima?
– Biranje repertoara mi je jako važno. Vodim se emocijom, ali i energijom publike. Volim kombinirati pjesme koje ljudi već znaju s onima koje tek upoznaju. Koncert mora imati svoj tijek od intimnijih trenutaka do onih kada svi zajedno pjevamo i plešemo.
Kako pristupate velikom broju često rasprodanih nastupa i nastupima u velikim dvoranama? Kojim osjećajem izlazite pred publiku?
– Svaki put je mješavina uzbuđenja, zahvalnosti i poštovanja. Naravno da postoji određena doza treme, ali ona je dobra jer te drži budnim i prisutnim. Najviše osjećam odgovornost prema publici koja je došla i izdvojila svoje vrijeme. Kad izađem na pozornicu, sve ostalo nestane i ostane samo trenutak koji dijelimo.
Vaše nastupe obilježava mlada ekipa glazbenika i prijatelja. Kakva je atmosfera na putovanjima i koncertima?
– Atmosfera je stvarno odlična. Svi smo prije svega prijatelji, a onda i kolege. Puno se smijemo, puno radimo i međusobno se podržavamo. To se, vjerujem, osjeti i na pozornici. Kad postoji dobra energija iza kulisa, ona se prenosi i na publiku.
Karijera nije sprint
Kako na vas djeluju susreti s glazbenicima poput Zdravka Čolića, Milice Pavlović, Nine Badrić i drugih?
– Takvi susreti su uvijek posebni. To su ljudi koje sam slušao, koje slušam i poštujem, pa mi je i dalje pomalo nestvarno kada mi pristupe kao kolege. Uvijek se trudim ostati skroman i učiti iz tih susreta, jer svatko od njih nosi veliko iskustvo.
Jeste li se priviknuli na popularnost i povećani broj medijskih istupa?
– Još uvijek se privikavam. Sve se dogodilo prilično brzo i ponekad je intenzivno, ali trudim se ostati svoj. Važno mi je zadržati privatnost i ravnotežu kako bih mogao dugoročno raditi ono što volim.
Tko vam je dao najbolji savjet na vašem putu?
– Najbolji savjet koji sam dobio bio je da ne pokušavam biti netko drugi. Karijera nije sprint, nego maraton i na to se često podsjetim.