Trenutačno jedno od najistaknutijih mladih lica na domaćoj sceni, glumac Marko Braić iza sebe već ima zavidan broj odrađenih predstava, filmova i serija.

Tridesetjednogodišnji Istrijan iz Peroja kraj Pule zadnji je razred srednje škole završio u Americi, a diplomirao je na Akademiji u Sarajevu. Izgradio je dobru reputaciju na glumačkoj sceni, a ulogom Luke Penave u seriji »Na granici« osvojio je Večernjakovu ružu u kategoriji Novo lice godine. Ovog talentiranog glumca šira javnost može vidjeti u novom Netflixovom filmu »Vikend u Hrvatskoj«, a imali smo ga priliku upoznati i u seriji »Dar mar« te kroz zabavne transformacije u šestoj sezoni zabavnog showa »Tvoje lice zvuči poznato«.

Posljednjih tjedana ga možemo vidjeti u nešto drukčijem izdanju – u glazbenoj emisiji »Zvijezde pjevaju«. Kako se priprema za nastupe, što misli o Konstrakti, čime bi se bavio da ima više hrabrosti i ima li planove vratiti se u Ameriku, otkrio je u razgovoru za Novi list.

SRAMIO SAM SE PJEVATI

Je li istina da prije sudjelovanja u glazbenim emisijama nikad niste pjevali?

– Istina je, nikad nisam službeno pjevao s mikrofonom u ruci. Moje se pjevanje svodilo isključivo na pjevanje pod tušem, gdje je mikrofon, naravno, bila glava od tuša. Dugo me vremena bilo sram pjevati, ni sam ne znam zašto. Pjevao bih samo doma i isključivo kad bih bio sam. Svaki put kad bih vidio siluetu da se približava vratima ili kad bi netko trebao ući u prostoriju u kojoj sam ja, brzo bih sve ugasio, kao da radim najveći kriminal na svijetu. Onda sam najednom samo sazrio i prepustio se pjevanju tijekom snimanja »Tvoje lice zvuči poznato«, a kasnije i u showu »Zvijezde pjevaju« koji, nadam se, gledate. Uvijek možete podržati trud Gine i mene glasajući za par8.

Kako vam je raditi s pjevačkom partnericom Ginom Damjanović? Kakva su vam dosadašnja iskustva u »Zvijezde pjevaju«?

– Gina je stvarno divna, to iskustvo ne bi bilo ni približno ovako dobro da mi ona nije partnerica. Svakako bih dao sve od sebe i radio bih punom parom i da se razumijem poštujem i volim ostale mentore, ali bez Gine mi ovo iskustvo ne bi bilo toliko posebno. Nas dvoje smo kliknuli, a nakon toga je svaki zadatak postao lak. Gina je školski primjer profesionalke i ima puno razumijevanja za mene kao pjevačkog amatera.

Otkako sam u »Zvijezde pjevaju«, prvi sam put upoznao svoju boju glasa, bez prizvuka drugih izvođača i njihovog imitiranja. Što se ostalih kolega iz showa tiče, svi su odlični i mislim da je ekipa u ovoj sezoni jedna od najboljih dosad, barem meni (smijeh). Šalu na stranu, sudjelovanje u ovoj emisiji je jako pozitivno utjecalo na mene samog jer me neprestano izaziva na nešto novo i drugačije.

Foto: ZVONIMIR FERINA

IZNIMNO CIJENIM KONSTRAKTU

Uz koje izvođače imate najbolje koncerte pod tušem?

– U zadnje vrijeme koncerte pod tušem radim uz slovenski bend Siddhartu, Urbana, pa čak i Konstraktu… Uglavnom su to muški ili ženski izvođači čiji mi tonalitet odgovara. Tako dok pjevam mogu lakše zamisliti da je to moja pjesma. Rekao sam Gini da, dok smo još u showu, u bilo kojem žanru ili u bilo kakvoj izvedbi, moramo pjevati barem jednu Urbanovu pjesmu. Nadam se da ćemo ostati dovoljno dugo u showu da se ta želja i ostvari.

Spomenuli ste da slušate Konstraktu. Kako vam se sviđa ona kao umjetnica i tematika koju obrađuje u svojim pjesmama?

– Veliki sam Konstraktin obožavatelj i znam nekoliko njezinih pjesama od riječi do riječi, a posebno me oduševila vijest da će ona imati gostujući nastup u večerašnjoj epizodi »Zvijezde pjevaju«! Odmah mi je nekoliko ljudi pisalo »Jel’ dišeš?!« (smijeh).

Žao mi je jedino što je nisam prije otkrio. Veliki sam obožavatelj apsurda i apsurdnog humora, a njezini su tekstovi, rekao bih, savršeno upakirani paketi intelektom svezani ružičastom vrpcom popa kako bi doprijeli do najšire publike, one koja je najčešće i protagonist njezinih tekstova. Navijam za nju na Eurosongu, a pobijedila ona ili ne, mislim da je svoj cilj ostvarila. Nema tko nije čuo i razumio njezinu poruku, na bilo koji način.

Ne samo u pjesmi »In Corpore Sano«, već i u drugim pjesmama. Ono o čemu ona obično govori su ozbiljni problemi našeg društva, žena u našem društvu, umjetnika u našem društvu pa, na samom koncu, čovjeka u našem društvu. Pogodila je u srž balkanskog mentaliteta bez nametanja, vrijeđanja ili osuđivanja i zato je iznimno cijenim.

Marko Braić i Gina Victoria Damjanović, Foto: DARIO NJAVRO/HRT

ŽIVOT U SAD-u

Četvrti razred srednje škole proveli ste u SAD-u. Kako ste se na to odvažili i je li odlazak u Ameriku ikako utjecao na vašu glumačku karijeru?

– Oduvijek sam znao da se želim baviti glumom, kao dijete sam gotovo svaki dan od jutra do mraka bio u Istarskom narodnom kazalištu i doista mi ništa nije predstavljalo smetnju u ostvarenju tog sna, a kako sam znao da ću upisati glumačku akademiju, srednju sam školu smatrao kao nešto što moram odraditi. Zato sam se, između ostalog, odlučio za Školu primijenjenih umjetnosti kako bi mi završetak iste bilo lakše i ljepše iskustvo.

Oduvijek sam bio otvoren prema novim iskustvima, pa se tako i otvorila mogućnost da s 18 godina odem u Montanu i ja sam je prihvatio. Došavši u Ameriku, bio sam prisiljen prilagoditi se sredini u kojoj sam se odlučio posvetiti svemu onome što u Hrvatskoj nemam ili nisam imao priliku raditi.

Također, kako sam oduvijek volio sport, odlučio sam iskoristiti to vrijeme za bavljenje nečim što nije gluma, nekim drugim izvanškolskim aktivnostima i gotovo svim mogućim sportovima koje smo imali u školi, što se kasnije ispostavilo da je bio odličan potez. S obzirom na to da sam jako vezan uz prirodu, tamo sam imao puno mogućnosti da dodatno produbim tu povezanost i stvarno se s radošću prisjećam tog iskustva.

U jednom ste intervjuu bili izjavili da vam je san otići živjeti u Los Angeles. Što se s tim snom događa danas i je li pandemija utjecala na promjenu tih ili drugih planova u vašem životu?

– Ah, da, to su bili planovi prije korone. Taman kad sam trebao pokrenuti papirologiju za LA, nastupila je karantena, nije mi žao što je tako ispalo. Sve ima svoje zašto i volim osluškivati vrijeme te slušati svoj instinkt. Karantena nam je na neki čudan i apsurdan način donijela mir, naravno ne svima i poštujem sve one koji su su se u tom razdoblju zaista napatili. Govorit ću iz svog iskustva. Ja sam primjerice imao vremena posvetiti se sebi kao i stvarima za koje sam u tom miru otkrio kao dio mene. Uvjetno rečeno, potrebu za karijerom ili uspjehom zamijenile su nove potrebe.

Primjerice, za obitelji i domom, postao sam svjesniji toga odakle sam, koja je moja kultura, tko su moji preci… Baš sam razmišljao koliko uživam u svim ljepotama Lijepe Naše, i da mi zapravo odgovara naš mentalitet. Sad nikamo ne trčim, ali to ne znači da mi hod nije usmjeren. Rekao bih da je čak lakše otići onda kada znaš čemu se uvijek možeš vratiti. Za razliku od prije, sve sam više prepušten okolnostima, ali na način da ih usmjeravam, a ne da ih kontroliram.

U filmu »Vikend u Hrvatskoj« glumi uz Ziada Bakrija i Leighton Meester, Foto: Netflix

NAJVEĆI FAN NICOLE KIDMAN

Prošle ste godine radili na snimanju Netflixovog filma »Vikend u Hrvatskoj« (The Weekend Away) s poznatom američkom glumicom Leighton Meester. Kako vam se svidjelo raditi na takvom projektu i imate li možda u planu kakve nove holivudske angažmane?

– To iskustvo je bilo nešto što mi je došlo nakon svih ovih pandemijskih propitkivanja samoga sebe i novih spoznaja. Jednog sam dana dobio poziv od Sanje Drakulić koja je rekla da me želi predložiti za jedan film i pitala me želim li biti u tom filmu. Odradio sam kasting i čekao, mislio čak i da ništa neće biti od toga zbog toliko čekanja, a onda, kad sam se već pomirio s tim da neće biti ništa od toga, dobio sam poziv da su me odabrali za ulogu. Snimanje se održalo ljetos u Splitu, na samom početku ljeta kad je trajalo i Svjetsko prvenstvo u nogometu gdje je cijela glumačka postava gledala zajedno utakmice ili smo išli na plažu.

Rad s Leighton Meester je bio fenomenalan, ni u jednom trenutku nismo imali dojam da je zvijezda ili da je bitnija od nas, toliko je prizemljena, topla i pristupačna osoba, a cijelo iskustvo bilo je jako prirodno i lijepo! Što se novih »holivudskih« angažmana tiče, vidjet ćemo! Na svu sreću, ovaj mi je projekt donio nove kontakte i poznanstva izvan Hrvatske pa ćemo vidjeti u kojem smjeru će me to odvesti. Nadam se da će ih biti i volio bih se okušati u drugim svjetskim projektima.

Priča se da ste jedan od najvećih obožavatelja Nicole Kidman. Je li to istina?

– Obožavam Nicole Kidman! Ona može glumiti u nekom bezveznom kratkom filmu, gdje samo baca smeće ili razvrstava otpad, ali ja ću to ići gledati. Što je najbolje od svega, Kim Farrant, redateljica filma »Vikend u Hrvatskoj« režirala je i Nicole Kidman u jednom drugom filmu, tako da mi je cijelo iskustvo bilo još posebnije zbog toga. Planiram i tetovirati Nicole nekad u budućnosti koliko je cijenim i volim! Ono što posebno cijenim kod nje kao glumice jest to što je u svakom filmu na neki način drukčija. U svakoj ulozi napravi neku sitnu promjenu, primjerice u hodu, pogledu ili osmijehu. Te male sitne promjene jako utječu na cjelokupnu izvedbu i prijenos emocije, a to u konačnici i razlikuje izvrsnog glumca od onog dobrog. Tako i ja sam nastojim pristupiti svakoj novoj ulozi, a o tome bi svaki glumac trebao razmišljati.

U svojoj ste karijeri imali prilike surađivati s brojnim glumcima na našim prostorima. S kime vam je bilo posebno drago raditi, a s kime biste od stranih glumaca voljeli raditi?

– Što se naših glumaca tiče, bilo mi je odlično raditi s Markom Cindrićem, Helenom Minić, Senkom Bulić, Jurom Radnićem, Paškom Vukasovićem, cijelom ekipom iz »Eduarda drugog«… Imamo jako puno odličnih glumaca, ali bih svakako volio raditi s još puno njih. Od stranih glumaca bih volio raditi s Christianom Baleom, Timothéejem Chalametom i njegovom sestrom Pauline koja mi je posljednje otkriće. Ma svašta i s puno njih bih volio, i od naših hrvatskih glumaca i od stranih, a bilo bi mi žao spomenuti jedne, a izostaviti druge.

Pjevački talent pokazao je i u showu »Tvoje lice zvuči poznato«, Foto: LUKA DUBROJA

ZEMLJA NAM DAJE SVE

Što biste napravili kada biste imali više hrabrosti i/ili kada se ne biste bavili glumom?

– Volio bih imati hrabrosti da budem aktivist. Ne znam je li do moje lijenosti ili do toga da neke stavove želim zadržati samo za sebe. Užasno me to zbunjuje jer, volio bih da mogu utjecati na nešto, a nemam pojma zašto se ne usudim nešto poduzeti. Primjerice, kada pogledam današnju sliku hrvatske obale, koja je uglavnom rasprodana, više-manje krcata gradilištima i kako su prekrasne lokacije u Hrvatskoj zamijenjene monotonim apartmanima, to me baš frustrira. U tim trenucima bih najviše i želio biti aktivist, a najviše me zanima ekološki aktivizam. Volio bih čistiti ocean ili osvještavati ljude o problemu plastike. Zapravo sve što ima veze s planetom i njegovim očuvanjem. Prirodu cijenim možda i više nego ljude, jer bez zdrave i očuvane prirode nema ni ljudi. Zašto? Jer nam Zemlja jednostavno daje sve što imamo i što nam je potrebno

Koja je, po vama, najvažnija lekcija koju ste naučili tijekom profesionalne karijere i kako zamišljate svoju budućnost?

– Uvijek, ali uvijek će u publici postojati netko tko je doživio to što ti radiš na sceni, pred kamerom ili na pozornici. Mi kao glumci nekad nismo ni svjesni odgovornosti koju imamo. Moramo imati odgovornost prema istini. Često smo koncentrirani na pogrešne stvari, a ako smo usredotočeni na krive stvari, odabirat ćemo i krive životne izbore. Na kraju krajeva, koliko god se čini da je gluma posao koji radiš za sebe, jednako tako je to posao koji radimo isključivo za druge. Ne bi bilo ni kazališta ni filma da nema publike i svjestan sam da mi kao glumci ovisimo o njoj. Zato i volim glumu i bavim se njome jer ne mogu uživati u samo jednoj verziji bilo čega. Želio bih u budućnosti raditi više, češće, bolje, ali ne zbog uspjeha ili želje da budem što uspješniji, već zbog iskustva. Volim promatrati ljude, volim se staviti u neku situaciju u kojoj se inače ne bih našao jer tada učim nešto novo i drugačije o sebi. Gluma je za mene igralište za sva moja unutarnja osjećanja, a da se ne bavim glumom, mislim da bih poludio!