Sunčica Barišić Insolate, Foto: MATEJ JURČEVIĆ
Prilike za razvoj karijere ovise o predanosti i radu, a ne o spolu. Iako su ponekad postojale prepreke ili macho pristupi, iskustvo me naučilo da profesionalnost, integritet i vlastiti zvuk otvaraju vrata, govori kraljica hrvatske techno-glazbe
povezane vijesti
Elektronička glazba u Hrvatskoj razvijala se tiho, ali uporno. Od ranih eksperimentalnih pokušaja do globalno prepoznatljive festivalske scene upravo je klupska kultura 90-ih pružila prostor slobode i zajedništva. Ondje je, u srednjoj školi, započela i Osječanka Sunčica Barišić, poznatija pod imenom Insolate.
Jedna od najuspješnijih hrvatskih producentica, koju nazivaju i hrvatskom kraljicom techno-glazbe, prisutna je na svjetskoj elektroničkoj sceni već dulje od 30 godina. Iza nje je 50 izdanja, ali i nastupi po Južnoj i Sjevernoj Americi, Kini i Europi, kao i na nekima od najpoznatijih festivala poput Tomorrowlanda, Dimensionsa i Exita.
Nastupala je i u svjetskim klubovima kao što su Berghain u Berlinu ili Rex u Parizu te je pokrenula i vlastitu diskografsku kuću Out of Place.
Partyji sigurna mjesta
Kako ljudi reagiraju kada kažete da ste DJ-ica?
– Mislim da ljudima i dalje bude pomalo čudno čuti da je glazba nečija profesija, pogotovo na elektroničkoj sceni. U Hrvatskoj i dalje imamo vrlo malo primjera ljudi koji zaista žive od toga. Većina i dalje smatra da je to manje-više hobi ili samo prolazna faza.
Većinu DJ scene čine muškarci. Jeste li ikada imali osjećaj kao da se vaše sposobnosti manje vrednuju u odnosu prema kolegama? Imate li podjednako prilika za razvoj karijere?
– Većinu DJ scene čine muškarci i naravno da se ponekad osjeti taj nesklad u percepciji. U početku je bilo trenutaka kada sam primijetila da se moje sposobnosti ne vrednuju uvijek na isti način kao one kolega, ali mislim da kvaliteta i dosljednost na kraju uvijek prevladaju.
Prilike za razvoj karijere ovise o predanosti i radu, a ne o spolu. Iako su ponekad postojale prepreke ili macho pristupi, iskustvo me naučilo da profesionalnost, integritet i vlastiti zvuk otvaraju vrata.
Partyji su čest izvor incidenata, a ponekad i opasnosti. Kakvo je vaše iskustvo?
– Nažalost, mnogi koji tako tvrde zapravo ne idu na partyje i ne prate našu scenu, pa je prosuđuju na temelju krive ili nepotpune informacije. U stvarnosti partyji su mjesta gdje vlada PLUR – Peace, Love, Unity, Respect – i toga se svi pridržavamo.
To su mjesta na koja ljudi dolaze zbog glazbe, pozitivne energije i međusobnog poštovanja. Upravo me taj osjećaj zajedništva kao tinejdžericu privukao sceni, i zato sam i danas tu, nakon više od 30 godina.
Osjećaj ravnoteže
Poprilično ste vokalni glede ženskih prava. Kako komentirate neravnopravnost u društvu danas?
– Mislim da je važno biti glasan oko stvari do kojih vam je stalo, a pogotovo ako imate privilegij utjecati na ljude jer se bavite javnim poslom. Moj osjećaj za pravdu, vjerujem, seže još od kuće. Usadili su mi ga roditelji i starija sestra, ali i način na koji je moj otac pokazivao poštovanje i ravnopravnost prema svim ženama u našem domu. Svi smo sudjelovali u kućanskim poslovima i nije bilo podjele na muške i ženske poslove.
Taj osjećaj ravnoteže i zajedništva nosim sa sobom i danas te ga tražim i u partneru i u prijateljima. Što se tiče neravnopravnosti danas, mislim da smo napredovali, ali još uvijek postoji mnogo prepreka. Važno je stalno govoriti o tome, upozoravati na nejednakosti i poticati okruženje u kojem se svi tretiraju pošteno i s poštovanjem – kako u glazbi tako i u društvu općenito.
Imate li osjećaj da se DJ scena razvija u dobrom smjeru? Što joj nedostaje i kako pomoći?
– Imamo primjere s obje strane, i dobrih i loših stvari. Za mene je važno biti glasan o problemima, ali i pohvaliti sve pozitivne stvari koje se događaju. Primjerice, nedavno je globalnu hard techno scenu potresla serija ozbiljnih optužbi vezanih uz neprimjereno ponašanje i zlostavljanje, koje su brzo dospjele na društvene mreže i u medije.
Bilo mi je jako važno vidjeti kako su organizatori i festivali reagirali – izostavili su određene izvođače iz programa i jasno pokazali da takvo ponašanje nema mjesta u našoj kulturi. Takvi su trenutci zapravo ključni, jer otvaraju razgovor o sigurnosti, poštovanju i odgovornosti unutar scene.
Mislim da scena ili društvo napreduje onoliko koliko smo spremni suočiti se s vlastitim slabostima, postaviti jasne standarde i stvarati prostor u kojem se svatko može osjećati sigurno i poštovano, bez obzira na spol, pozadinu ili ulogu u glazbi.
Važna uloga glazbe
Kažu da glazba povezuje. Vidite li i vi ulogu glazbe u razvoju društva prema solidarnosti?
– Naravno, glazba je jedna od glavnih stvari koje povezuju ljude. I sama sam to mnogo puta iskusila: na partyjima, festivalima, u studiju ili na nastupima. Kad ljudi plešu zajedno, dijele energiju i emocije, stvara se osjećaj zajedništva koji nadilazi jezik, kulturu i osobne razlike.
Sjećam se i ljudi koji su se, nažalost, glasno zauzimali protiv različitosti, ali kada bi se našli u okruženju scene i dobre glazbe, počeli su se opuštati i uživati. Često bi ih upravo glazba povezala s ljudima koje su prije osuđivali i u tom procesu vidjela sam kako postaju otvoreniji, tolerantniji i jednostavno zreliji.
U tom smislu, glazba zaista može igrati važnu ulogu u društvu, ne samo kao zabava nego i kao način da se razvija empatija, solidarnost i poštovanje prema različitostima.
Što vas gura naprijed unatoč svim izazovima? Što biste poručili nadolazećim DJ-icama?
– Izazovi postoje u svakom poslu i u životu, elektronska scena nije iznimka. Ipak, ono što me i dalje gura naprijed, unatoč sumnjama ili teškoćama ponekad, jest velika ljubav prema glazbi. Samo kad nešto dovoljno voliš, za to se i boriš. Djevojkama koje bi se bavile glazbom poručila bih: »Budite glasne, autentične i hrabre jer scena treba raznolikost i energiju koju samo vi možete donijeti!«
Kakvi su vam planovi – gdje vas slušamo?
– Sve vas pozivam na Hush! party u povodu Dana žena. Ovaj put družimo se 7. ožujka u klubu Oxygene uz dva inozemna gosta, a zatim 14. ožujka u Petom Kupeu u Zagrebu. Nakon toga me možete čuti u Novom Sadu, Torinu, Genovi, na Malti, u Zadru i na još mnogo mjesta – i stvarno se veselim proljeću koje dolazi.
Strast i disciplina moraju ići zajednoKako su vaši roditelji reagirali kada ste prije 30 godina počeli na DJ sceni i kako je tada izgledala industrija elektroničke glazbe? – Kada sam krenula, mojim roditeljima je to bio potpuno nepoznat svijet. Postojale su brige jer elektronička scena tada nije imala jasnu strukturu ni sigurnu budućnost, a i nemate ni jedan primjer kako izgleda nečija karijera tko se bavi elektroničkom glazbom. Unatoč tome, bili su vrlo korektni i nikada me nisu opterećivali svojim strahovima. Inzistirali su na tome da uz glazbu završim srednju školu i fakultet te da razvijem osjećaj odgovornosti. Naučili su me da strast prema nečemu i disciplina moraju ići zajedno. Scena je tada izgledala potpuno drukčije nego danas, nije bilo društvenih mreža ni interneta u današnjem obliku. Glazba se nabavljala na pločama, setovi su kružili na kasetama, a informacije su se prenosile usmeno. Sve je bilo sporije, ali možda i iskrenije. Partyji su tada imali snažan osjećaj zajedništva, možda i zato što nije bilo mobitela i stalnog snimanja – ljudi su zaista bili prisutni u trenutku. Scena se gradila iz čiste ljubavi prema glazbi i međusobne povezanosti. Ali možda mi se to danas samo tako čini jer je od tada prošlo puno vremena. |