Tužna vijest obilježila je u ponedjeljak domaću glazbenu i općenito kulturnu scenu. U 74. godini na otoku Braču nakon duge i teške bolesti preminuo je Ivan Piko Stančić, cijenjeni hrvatski glazbenik, jedan od najznačajnijih hrvatskih bubnjara, producent i akademski slikar. Vijest o smrti glazbene legende potvrdili su za medije njegova supruga Lada i glazbenici.

Počeo kao tinejdžer

Ivan Piko Stančić bio je jedan od najutjecajnijih i najsvestranijih umjetnika na ovim prostorima. Njegov doprinos rock glazbi, glazbenoj produkciji i likovnoj umjetnosti ostavio je neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti cijele regije.

Stančić je rođen u Dalju 7. travnja 1952. u obitelji umjetnika. I majka i otac Miljenko Stančić bili su slikari, on je odmalena imao snažan umjetnički poriv te je zanimanje za glazbu i slikarstvo pokazivao još od ranog djetinjstva. S 12 je godina počeo svirati te je kasnije karijeru izgradio kao glazbenik, producent i akademski slikar. Diplomirao je na Likovnoj akademiji, a svirao je gitaru i udaraljke.

Glazbenu je karijeru započeo već kao tinejdžer, svirajući bubnjeve i gitaru u školskim sastavima. Već s 15 godina profesionalno je nastupao, a glazbeno iskustvo stjecao je u sastavima Atlantic, UFO i Ab ovo. Otkad je ujesen 1970. grupa Ab ovo pobijedila na jednoj gitarijadi, karijera mu se nastavila uzlaznom putanjom. Svirao je s brojnim poznatim glazbenim skupinama, među kojima su Grupa 220, Parni valjak, Time, Film, Električni Orgazam, Idoli.

Godine 1971. Drago Mlinarec ga je doveo na mjesto bubnjara u Grupu 220 koja je u to vrijeme bila najpopularnija rock grupa na području bivše Jugoslavije. S njima je snimio singlove »Povratak« i »Prva ljubav«. Tijekom sljedećih desetljeća surađivao je i nastupao s nizom kultnih sastava: Time, Parni valjak, Film, Idoli, Električni orgazam, Prljavo kazalište. Iako formalno nikada nije bio član Prljavog kazališta, Ivan Piko Stančić je svojim producentskim radom dao izniman doprinos uspješnom početku karijere ove grupe.

Foto: CRO.REC

Arhitekt zvuka

»Putuj u miru dragi naš Piko, hvala ti na svemu«, poručili su na Facebooku članovi grupe Električni orgazam.

»Uz Pika nas vežu slike naše mladosti, a mladost i prijatelje kada odu teško je prežaliti. Spokojna ti bila duša«, napisali su članovi Parnog valjka.

Kako se prisjećaju u Croatia Recordsu, suradnja između Prljavog kazališta i Stančića započela je 1979. godine kada je grupa prešla iz Jugotona u Suzy.

Te godine Stančić je producirao singl-ploču »Moj je otac bio u ratu« i prvi studijski album »Prljavo kazalište« koji danas slovi za jedan od najznačajnijih debitantskih albuma hrvatskog rocka. No, vrhunac Stančićeve suradnje s grupom bio je sljedeći album grupe.

Jasenko Houra i Stančić u ljeto 1980. otputovali su u Milano gdje su snimili singl »Crno bijeli svijet« koji je izašao kao prethodnica istoimenog albuma koji je prodan u nevjerojatnih 200 tisuća primjeraka.

Ivan Piko Stančić bio je vrsni instrumentalist i njegovo razumijevanje zvuka i produkcije učinilo ga je ključnim arhitektom zvuka novog vala i rock scene na ovim prostorima tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća.

Kao glazbeni producent i aranžer radio je s nekima od najvažnijih izvođača tog vremena. Njegov rad s bendovima poput Bijelog dugmeta, Psihomodo popa, Đavola, Idola i mnogih drugih bio je obilježen inovativnim pristupima, tehničkom izvrsnošću i umjetničkom slobodom. Njegov potpis prepoznaje se u zvuku brojnih albuma koji su danas dio antologije domaće glazbe.

Usporedno s glazbenom karijerom školovao se na Likovnoj akademiji u Zagrebu gdje je diplomirao slikarstvo, nastavljajući stopama svojeg oca, uglednog slikara Miljenka Stančića. Postdiplomski studij završio je u Parizu.

Njegova slikarska djela izlagana su na brojnim izložbama, a bio je poznat po originalnom i osebujnom izrazu koji je spajao njegov likovni i glazbeni senzibilitet. Jedan od najsvestranijih umjetnika s prostora bivše države bio je i vrstan dizajner.

Foto: CRO.REC

Priznanja

Godine 1989. Piko Stančić skladao je glazbu za TV film »Mjesec u djevici« Snježane Disić, a autor je i glazbe za film »Grad što se sa svjetlom budi«. Godine 1978. glumio je studenta Zlatka u filmu »Ljubica« Kreše Golika. Godine 1990. završio je prvi solistički album »Bubnjevi na suncu«. Svoj drugi album »Peaceful World« objavio je 1997. godine.

Godine 1998. nominiran je za nagradu Crni mačak, u kategoriji za najboljeg instrumentalista i najbolju glazbenu suradnju s jazz rock pjevačicom Jasnom Bilušić. Na dodjeli hrvatske rock nagrade Crni mačak, u ožujku 2002. godine, dodijeljena mu je nagrada Stari mačak za životno djelo.

Osvojio je i Porin za grafički dizajn na albumu »Ljubavne priče« skupine Neki to vole vruće te glazbenu nagradu Mega Muzika Fender Awards za izniman doprinos glazbi. Također, kao asistent Dinke Jeričević na filmu »Za sreću je potrebno troje« Rajka Grlića osvojio je Zlatnu Arenu za scenografiju.

Posljednje godine života proveo je na otoku Braču.