Legenda kaže kako su njihovi nastupi bili toliko žestoki i bliski onom primalnom da su ih vjerni sljedbenici prisilili da ime Alan Price Combo promijene u The Animals – Životinje. Istina, Eric Burdon, najznačajniji član te grupe, u intervjuu danom prošle godine to je opovrgnuo ustvrdivši kako su ime odabrali po jednom od mladića iz svog društva kojemu je nadimak bio The Animal.

Iako je, dakle, priča o postanku imena grupe dvojbena, ono što je sigurno jest da će među onim rock legendama koje će ove godine biti često spominjane zbog pedesete obljetnice od trenutka kad su stupili na svjetsku rock scenu i na njoj ostavili dubok trag, svakako biti i The Animals, skupina vrsnih glazbenika koja je sredinom šezdesetih bila dio u rock povijesti čuvene »britanske rock invazije« na Ameriku, bolje reći cijeli svijet.

Naravno, najčuveniji predvodnici te melodiozno bučne glazbene invazije bili su Beatlesi i Stonesi, ali sredinom šezdesetih, točnije od 1964. pa do 1967. godine tik do njih bili su i dečki iz ove grupe stvorene u engleskom gradu Newcastleu. 

   

Pjesma godine

Temeljna postava grupe počinje se oblikovati 1962. godine, kada se Eric Burdon (rođen 11. svibnja 1941. godine, u jeku njemačkih avionskih napada na Englesku) pridružuje kao pjevač sastavu Alan Price Combo, grupi koja već neko vrijeme u Newcastleu zapaženo svira rhytam and blues i rock and roll. U tom trenutku u grupi uz Pricea već sviraju Chas Chandler (bas) i John Steel (bubnjevi), a nakon što im se pridruži gitarist Hiltona Valentinea, jezgro budućih Animalsa je stvoreno.

Nedugo po osnutku sele iz Newcastlea u London gdje je bilo središte glazbenog svijeta i gdje uspijevaju skrenuti pozornost na sebe, ponajprije kao grupa koja se više od ostalih britanskih ljubitelja tada omiljenog rhytam and bluesa drži autohtonih cnačkih korijena te glazbe. Stekavši na klupskoj sceni ugled odličnih izvođača tog prljavog, neušminkanog rhytam and bluesa i rock and rolla, vrlo brzo mijenjaju ime u The Animals te već 1963. godine sviraju po noćnim klubovima Hamburga što vuče poveznicu s Beatlesima koji su počeli na isti način i svakako im pomaže u građenju karijere jer se u glazbenim krugovima na njih počinje gledati kao na novu veliku englesku rock grupu. 

Upravo stoga već 1964. godine producent Mickie Most odlučuje s njima sklopiti ugovor i financirati njihov pokušaj proboja na vrh. Ubrzo snimaju debi singl »Baby, Let Me Take You Home« koji dolazi do 21. mjesta britanske top ljestvice i najavljuje njihove velike mogućnosti koje potom potvrđuju već u ljeto te godine. Naime, 11. lipnja objavljuju svoj drugi singl, ploču »House Of the Rising Sun«, sjajnu interpretaciju tradicionalne američke folk blues pjesme koja odmah u Engleskoj ide do broja jedan, a isto će učiniti i u Americi u rujnu iste godine, da bi na kraju godine ova pjesma bila proglašena od strane New Musical Expressa, tada najznačajnijeg svjetskog glazbenog časopis, za pjesmu godine – što je u doba potpune vladavine Beatlesa izniman uspjeh. 

   

Godina uspjeha

Ta 1964. godina, prva godina velikih uspjeha, Animalsima je uz osvajanje prvih mjesta na ljestvicama najprodavanijih singl ploča na dva u tom trenutku najznačajnija svjetska tržišta donijela i velike koncertne turneje – najprije u domovini, potom u Japanu, i na kraju tijekom rujna te godine i u Americi. Sve to nadograđeno je i pojavom debitantskog albuma koji se pod nazivom »The Animals« pojavljuje u rujnu u Americi, a u listopadu u Engleskoj. Ono što je zanimljivo i nesvakidašnje je da je riječ o dvije različite ploče – obje nude po 12 pjesama, od čega je šest zajedničkih, a šest različitih, pa su se tako Burdon i ekipa svijetu predstavili, u stvari, s 18 pjesama. Britanski album došao je do visokog šestog mjesta u Engleskoj, a američko izdanje do sedmog na američkoj Billboardovoj ljestvici. 

Zanimljiva je sudbina pjesme »House of the Rising Sun« koja je u izvedbi Animalsa čak tri puta bila veliki hit. Prvi je put to bilo već spomenute 1964. godine kad je došla do broja jedan u Americi i Engleskoj. Osam godina kasnije, 1972. godine, reizdanje je došlo do 25. mjesta britanske top liste, a 1982. godine treće reizdanje bilo je još bolje i došlo do 11. mjesta u Engleskoj.

Engleska verzija njihovog debi albuma zanimljiva je po tome što na nju namjerno nisu stavili svjetski hit »House of the Rising Sun«, već su se opredijelili za kolaž od 12 pjesama autora i izvođača koje najviše cijene i čije su pjesme najčešće i svirali, a takav su pristup najavili već uvodnom »The Story of Bo Didley« u kojoj u gotovo šest minuta dugoj pjesmi utemeljenoj na čuvenom Bo Didley ritmu i hitu spominju, sviraju i pjevaju ne samo rhytam and blues, već i country te rock and roll, odnosno dijelove pjesama Didleya, Beatlesa i Rolling Stonesa. Nakon tog raspjevanog uvoda slijedi pravi južnjački teški Al Kooper blues »Bury Me Body« na koji se nastavlja brža, melodioznija i poletnija »Dimpless« Johnyja Leeja Hookera, jednog od njihovih najvećih uzora. Slijede potom dvije obrade Fats Domino hitova – »I’v Been Around« i »I’m in Love Again« u kojima iz rhytam and blues voda polako skreću prema rock and rollu u kojem se u potpunosti »utapaju« u završnoj pjesmi A strane, hitu »The Girl Cant Help It« koji je još 1956. godine u istoimenom filmu proslavio Little Richard.

Vatromet rocka

B stranu ploče otvara »I’m Mad Again«, još jedan pravi sporovozni Hooker blues iz kojeg se cijedi duh i dah američkog Juga i uz koji je nemoguće ako ne već ustati i zaplesati, onda bar nogom ili rukama pratiti zarazni opijajući ritam. Nakon čistog blues uvoda, slijede obrade dva rhytam and blues klasika, čuveni i iz mnogih obrada drugih autora hitovi »She Said Yeah« i »Night Time Is the Right Time« koja svojom poletnošću i melodioznošću predstavljaju idealan uvod u odličnu obradu Chuck Berry rock’n’roll hita »Memphis, Tennessee«. Tren potom, da se ipak ne bi zaboravilo kako je ipak njihovo temeljno ishodište blues, Animalsi se vraćaju Johnnyja Leeju Hookeru i izvode njegov možda i ponajveći hit, pjesmu »Boom, Boom«, da bi potom englesku ploču završili vatrometnom rock and roll izvedbom Chuck Berryjeve »Around and Around« potvrdivši kako zaista znaju i razumiju oba u tom trenutku među mladima najdraža glazbena pravca. 

To više nije bilo to

Uz to, već 1965. godine u grupi počinju vrlo jaki unutarnji sukobi zbog kojih te godine grupu napušta Alan Price, jedan od osnivača, a 1966. godine odlazi i Steel te potom i ostali, među kojima je odlazak najmanje pogodio basista Chandlera koji uskoro postaje producent Jimija Hendrixa. Bijeg originalne postave grupe rezultat je ponajprije toga da je suradnja s Burdonom postajala sve teža zbog njegovih ovisničkih kriza. On pokušava nastaviti s drugim glazbenicima te pod nazivom Eric Burdon and The Animals ostvaruje određene uspjehe psihodeličnim pristupom rocku. No, sve to daleko je od slave ostvarene šezdesetih, a isto tako daleko su od svjetskih uspjeha bila i dva pokušaja obnove rada originalne postave grupe do kojih je došlo 1972. i 1983. godine i koji su urodili i novim albumima. No, to više nije bilo to. Grupa The Animals je, kao možda ni jedna druga rock grupa tog doba, bila baš bend šezdesetih, bend rhytam and blues i rock and roll glazbe. Izvan tih okvira bili su daleko slabiji i manje dojmljivi. No, ono što su stvorili sredinom šezdesetih spada u red ponajboljeg u desetljeću koje u povijesti rock glazbe znači iznimno puno.