Kako tumačite silnu popularnost i nakon gotovo 40 godina karijere? Je li zaslužan Vaš glas, možda izgled, šarm, galantnost ili ipak opus s brojnim hitovima (»Pjevam danju, pjevam noću«, »Glavo luda«, »Jedna zima s Kristinom« i »Produži dalje«, »Pisaću joj pisma duga«, »Pusti, pusti modu«…)
– Mislim da se karijera ipak svodi na pjesme i autorstvo, uz naravno profesionalni odnos prema publici. To je Božja volja. Ima ljudi koji imaju dobrih pjesama pa im karijera ne traje dugo. Vjerujem u neku višu silu. Svatko ima svoju sudbinu, no moje su se pjesme i ti generacijski hitovi djelomično zadržali i prešli sa starijih na mlađe, a s mlađih na treću generaciju.
KORIŠTENJE ETNO-ELEMENATA
Iako ste vrhunce karijere ostvarili kao pop pjevač, zadnjih godina okrenuli ste se etnozvuku.
– Da, ali u brzim pjesmama. Mislim da je na to utjecao i svojevrsni trend u svijetu – taj uvjerljiv latino, pa mediteranski zvuk, pa Azija, Bliski istok, sjetite se Ofra Haze, pa diskonumere iz Afrike. I svjetski izvođači počeli su koristiti određene etno-elemente u pop muzici, i to je taj utjecaj koji je na neki način udario i na nas. Ne ulazim ja u Bregovićevo muziciranje, ali i tu je bilo interpretacija s trubama, pa aranžmana s gudačima, pa bliskoistočni sound, ali ipak je to pripadalo Balkanu, nama i našoj narodnoj tradiciji. Nije ta primjena bila loša.
OBOŽAVATELJICA NOŽEM NAPALA SUPRUGU
Uoči vjenčanja Vašu je suprugu nožem napala jedna obožavateljica.
– Bio je to nezgodan događaj, ma jedna obližnja u Beogradu, koja je bila onako… malo…
Negativna strana slave?
– To se može svakome dogoditi, ali pazi, to je bio napad koji nije bio bezazlen. To je bio napad iz mraka. Zakačila ju je po licu, ali na sreću, to se kasnije izgubilo. Imaš ludih ljudi, svakakvih. Čovjek se treba čuvati, ali opet, ne može te nitko
No, dojam je da je kod Vas, uz glas, bitan i stas?
– Čini mi se da je na početku taj izgled važan, a kasnije, kad ljudi naviknu na tebe i kad im nekako uđeš u domove, kad im i dalje pjevaš, onda taj stas nije više toliko bitan. Istina je da je na početku izgled bitan – ljudi se vežu i za izgled i za ponašanje, no čini mi se da kasnije to nije toliko važno. Kad odem na nečiji koncert, slušam muziku, nikad ne razmišljam je li taj stasitiji, zgodniji.
Prije i poslije svega ostaje pjesma, ali nije nebitan ni taj izgled vječnog mladića. Bili ste sportaš, atletičar.
– Idem na rekreaciju, ali ne pretjerujem. Čak sam sklon nekom svom osobnom hedonizmu. Kao i svi normalni ljudi malo se nekad zapustimo, malo se previše odamo društvu, izlascima, kavani… A onda gledaš da se dovedeš u red, posebno uoči koncerta. Paziš na režim, nećemo reći karantena.
FEŠTE SKUPLJE OD ZARADE
Ipak imate godine, morate raspodijeliti snage?
– Da, ali sad koncertno pjevam dulje nego ranije. Sad mi koncerti traju po tri sata, a krajem 70-ih i početkom 80-ih koncert mi je trajao sat i pol vremena, s predgrupom. Sad traju oko tri sata, s gostom u sredini ili s još nekim detaljem koji mene malo odmori.
Spomenuli ste hedonizam. Je li točna priča iz mladalačkih dana da ste u jednoj noći zaradili i potrošili 30 tisuća maraka?
– Ne sjećam se cifri, ali sjećam se da smo u Novom Sadu 1978. nakon koncerta napravili jednu veliku štetu u motelu i da je unatoč popularnim cijenama (smijeh) i punom stadionu, taj račun na kraju bio veći od moje zarade. Bilo je takvih slučajeva u bivšoj Jugi, pogotovo na jadranskim turnejama od Portoroža do Ulcinja. Sjećam se moje svirke s Indeksima na ljetnoj terasi u Trogiru pred 300, 400 ljudi, gdje je fešta također bila skuplja od zarade. To je bilo tako; vezane turneje, jedan dan malo lud, drugi pristojniji.
Koja je Vaša pjesma bila najveća odskočna daska u karijeri? Je li to možda »Sinoć nisi bila tu« iz 1972., autora Kemala Montena koju je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac?
– To je bio lokalni hit, to je bila pjesma za sarajevski Šlager sezone, i nije bio, recimo, hit u Hrvatskoj i Sloveniji.
Ali vjerojatno jest pjesma »Gori vatra« kojom ste u Luksemburgu 1973. zastupali Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije?
– »Gori vatra« jest. To je praktično prvi singl koji me je lansirao u zabavnoj glazbi. Ta je pjesma osvojila Opatijski festival, pa su nakon toga zagrebački Večernji list i beogradska Express Politika zabilježili u malom podnaslovu da se, eto, pojavilo novo ime.
No, nije dobro prošla na Pjesmi Eurovizije.
– Ali dobro, to i nije pjesma za Pjesmu Eurovizije, sastavljena od četiri ritma, različitih prijelaza. To je dobro za našu raju, bombastičan je tekst, ali to, naravno, ništa ne znači u Europi. Meni je prišao Cliff Richard i kazao: »Sviđa mi se tvoj glas, ali ne razumijem tu pjesmu«.
DRAVCO U NJEMAČKOJ
Kad smo kod nerazumijevanja; s uzletom karijere imali ste kratko iskustvo s jednom njemačkom izdavačkom kućom.
– U dva sam navrata radio za njih. Imao sam neke ponude za življenje u Njemačkoj, ali moj studij, porodični odgoj, i taj već osjetno velik nalet u karijeri razlozi su zbog kojih tada nisam odlučio živjeti u Münchenu i Hamburgu, otkud su stigle ponude. Napravio sam nekoliko singlova koji nisu bili posebno zapaženi; sve su to bile obrade nekih hitova na njemačkom jeziku.
Je li istina da su Vas Nijemci, zbog teškog izgovaranja, nazvali kraće – Dravco?
– (smijeh) Mogli su naći boljih varijanti. Ali dobro, bila je to jedna zanimljiva faza i drago mi je povremeno čuti te singlove. Sačuvao sam ih.
Prvo ste kao 18-godišnjak pjevali 1969. u sastavu Ambasadori, a zatim i šest mjeseci u Korni grupi. Koliko je na samostalnu karijeru utjecao Đorđe Novković, a koliko zagrebački izdavač Jugoton (danas Croatia Records), gdje ste u 15 godina objavili pet ključnih albuma?
– Đorđe Novković je bio taj koji je utjecao da ja dođem u Jugoton i praktično je tu ostvaren bitan dio karijere. Albumi i svi singlovi su vezani za Jugoton, izuzev pjesama »Sinoć nisi bila tu«, »April u Beogradu« i »Ona spava«, koji su bili vezani za beogradsku produkciju u izdanju PGP-a. Đorđe je bio moj veliki prijatelj, a sad čak vraćam u repertoar neke njegove pjesme, poput »Južnjaka«. Imali smo puno hitova, pored, naravno, »Druže Tito mi ti se kunemo«, koja je ostvarila ogroman tiraž. Ta je pjesma posebno rađena za zagrebački Festival revolucionarne pjesme.
Kako danas gledate na to iskustvo? Tada megahit, a danas tabu tema.
– Pa i nije više, bilo je jedno vrijeme, sad više nije. Recimo, u Makedoniji pjevaju tu pjesmu.
Dobro, Makedonija ima drugačije iskustvo u Jugoslaviji, pod Titom je priznata kao država.
– Ali nije sad to toliki tabu, i da zapjeva netko tu pjesmu.
BRAK U PEDESETOJ
Kako ste osobno doživjeli raspad Jugoslavije? Ipak ste bili najveća jugoslavenska estradna zvijezda.
– U ljudskom smislu teško, to je užas. Nemam ništa protiv, čak mi je drago da su bivše republike postale države. Kad navikneš na veću državu, onda ti nekako nedostaju ljudi kad se sve to raspača. Ljudi se ubijaju, raseljevaju, to nikom nije prijatno ni drago. Mogao je rastanak biti bezbolan, ali eto, nismo takvi; takvi smo kakvi jesmo. Posljedice su osjetili svi, bez obzira koliko su se neki snašli i otišli negdje trbuhom za kruhom. Dobro je da se sada opet trguje, u regiji su ljudi upućeni jedni na druge. Recimo, na koncert u Puli gledam kao na domaći koncert, kao da sam iz Pule.
Poslije raskida ugovora s Jugotonom počeli ste dugu suradnju s Goranom Bregovićem s kojim ste osnovali i zajedničku izdavačku kuću Kamarad. Bili ste među prvima koji je u Jugoslaviji započeo privatnu izdavačku djelatnost. Koliko je važno da umjetnik bude i dobar trgovac svog djela?
– Nismo išli u smjeru da budemo izdavači i pravimo veliku firmu. Pokušali smo zaštititi muzički dio i ostvariti veću samostalnost u produkcijskom smislu, a i, iskreno govoreći, malo veći postotak od onog koji je davao Jugoton.
Dakle, to je više bila produkcijska i umjetnička, nego izdavačka kuća. Poslije te dvije ploče krenula su neka druga vremena i sve je to zamrlo.
Oženili ste se tek u 50. godini i sada imate dvije malodobne kćeri. Koje su prednosti biti zreo otac male djece?
– Nekako je slađe imati djecu kad si stariji, ali je strepnja velika. Ja sad uživam; jedino, eto, čovjek se malo zamisli pa kaže: »Joj, ne daj Bože da se nešto desi, a djeca ostanu mala i sama.« Kad si mlad, više radiš, putuješ, ne primjećuješ toliko djecu, a s druge strane, kad je čovjek mlađi, fizički to može lakše izgurati.
