Na četiristotinjak stranica, mladi je Solinjanin spremio jedanaest godina hrvatskoga punka i novog vala, pritom načinivši i poneku pogrešku, no riječka ga je publika na pogreške upozorila, malo »špičila«, a onda oprostila i uz duhovitog se Barića dobro zabavila
RIJEKA Svoje viđenje punka i novog vala u Hrvata, u riječkom je caffeu »Soho« pred oko tridesetak poklonika i aktera spomenutih glazbenih pravaca iznio Vinko Barić predstavljajući svojevrsnu monografiju i svoj publicistički prvijenac – knjigu »Hrvatski punk i novi val 1976 – 1987«.
Barić, široj javnosti poznat kao strip-crtač, na četiristotinjak stranica »pospremio« je i ukoričio povijest hrvatskog glazbenog bunta i pravca u koji se tijekom prve polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća isti transformirao. O knjizi ovog svestranog Solinjanina govorio je riječki rock kroničar i publicist Velid Đekić.
Ne umanjujući trud i mukotrpnost dvoipolgodišnjeg rada na knjizi, Đekić je ipak naglasio da knjigu, barem što se tiče dijela u kojem je obrađena riječka scena, treba uzeti s rezervom jer se autoru potkralo podosta netočnih faktografskih podataka, pogrešnih potpisa pod fotografije, izmiješanih imena i prezimena te navođenja netočnih postava bendova…
Barić se pak, u stilu punka i punkera, obranio kazavši kako je Velidova primjedba na mjestu, ali kako on u tome ne vidi neki problem jer i popis stanovništva vrvi nepravilnostima pa nikom ništa.
Kazao je i kako je do pogrešaka došlo zbog korištenja dosad napisanih publikacija na istu temu, te kako u tome je li se netko prezivao ovako ili onako, je li neki materijal snimljen u ovom ili onom studiju i je li neki riječki bend bio iz ovog ili onog kvarta, on ne vidi nešto tako strašno bitno.
Šta ja treban umrit od gladi kao ponosan Hrvat i domoljub, a oni će meni pivat: nek’ ti kušin bude stina i pobrat brdo love. E, pa neće. Bar ne meni
Eh, recenzent
Raspravu o pogreškama koje to jesu ili nisu, zapečatio je neki glas iz publike koji je prozborio – knjiga je kao punk, rijetki su punkeri znali svirati ali ih to nije sprečavalo da sviraju i da i njima i drugima bude to OK. Neki su s vremenom naučili, a neki nikad nisu.
Đekić je pak dodao kako se cijela ova rasprava mogla izbjeći da je postojao recenzent, na što je Barić rekao da za recenzenta nije imao novaca.
Treba spomenuti kako je Barić knjigu izdao o vlastitom trošku, odnosno sav istraživački rad i putovanja financirao je sam, dok je tisak pokrio sredstvima dobivenim od gradskih odjela za kulturu Solina i Splita. Neki su primijetili i da bi bilo sasvim OK da knjigu prati i nekakav zvučni materijal, odnosno kakav CD-e ili box set, sa čim se Barić složio, ali i pojasnio zašto tomu nije tako.
– Ja nisam Severina, meni nitko ne da pare, ali nije ona kriva što sam ružniji od nje. Da je bilo para, bilo bi i muzike, ovako, ako skupim lovu, drugo će izdanje knjige biti popraćeno i CD-om. Valter Kocijančić mi je obećao ustupiti prve tri snimke Parafa načinjene u studiju Radio Rijeke, potom sam iskopao i dosad nepoznate snimke Sexe, pa Patrole…
Kušin, stina, klape
Pričao je Barić i o Luciću i o Feralu, o omladinskom novinarstvu Splita s kraja prošlog stoljeća, i ne znajući da u publici sjede mnogi koji o tome znaju ohoho više od njega samog, a najzanimljivije mišljenje Barić je iznio odgovarajući Zoranu Kovaču Kissu, bubnjaru grupe Grč, na upit o pjesmi »Neka tebi kušin bude stina«, koju potpisuje Barićev bend Ilija i zrno žita.
– Kušin, stina i slične fraze što ih upotrebljavaju klape već mi pomalo idu na živce. Nemojte me krivo shvatit’, niman ja ništa protiv klapa, ali nek’ ostanu u svom kantonu... Iz istog razloga ne volim ni ženske klape, ne zato što sam muški šovinist, već zato što je žensko klapsko pjevanje novotvorina, a najviše mi ide na živce kad se netko na temu turbo rodoljublja bogati do pakla.
E, pa sad gledajte – klapa pjeva »nek ti kušin bude stina«… Šta ja treban umrit od gladi kao ponosan Hrvat i domoljub, a oni će meni pivat: nek’ ti kušin bude stina i pobrat brdo love. E, pa neće. Bar ne meni.
Riječko druženje oko punka i novog vala završilo je prodajom knjige što je koštala 135 kuna, dijeljenjem autograma i planiranjem budućnosti. U skoroj, Vinko će nakon odrađene splitske, mariborske, ljubljanske i riječke promocije knjige krenuti put Slavonije, ujesen u Zagreb, a onda »ako bude para« možda slijedi i drugo, prošireno izdanje (s unesenim ispravkama krivih podataka), a i toliko željeni box set.
Što se tiče riječke promocije, bilo je to jedno sasvim OK druženje u »Sohou«, kojem su nazočili i oni o kojima Barić s više ili manje uspjeha u knjizi progovara, ali i neki novi klinci koji nemaju pojma o tome je li Barić i gdje je pogriješio ili nije. Ma, bila je to punk večer, i neka je, jer uza sve primjedbe, Vinku Bariću kapa dolje na trudu, na ideji i na hrabrosti.
