Iako je nastao kao neobavezno druženje dvojice glazbenih istomišljenika koji su htjeli istražiti sve što im glazba pruža, riječki kantautorski dvojac Manofon vrlo je brzo zaživio kao ozbiljan projekt. Već je prvijenac »TV um« odlično prošao kod publike i kritike, a Vedran Križan i Boris Štok nedavno su u Ljubljani zgotovili miksanje novog materijala što će pod jednostvanim imenom »2« biti objavljen ove jeseni. Iako Križan i Štok inzistiraju kako i na nasljedniku prvog albuma dominira prepoznatljiv zvuk Manofona, »2« donosi i pregršt novosti i zanimljivih glazbenih suradnji.

Odmak od matičnih bendova

U Ljubljani ste upravo završili materijal za drugi album, nasljednika hvaljenog izdanja »TV um«?

VEDRAN: Album je sniman u zadnje dvije godine, većinom u Rijeci, završavan u Puli, i na kraju miksan u Ljubljani. Deset novih pjesama je nastalo relativno brzo nakon albuma »Tv um«, no sama snimanja su potrajala, s obzirom na to da je jako puno ljudi sudjelovalo i bilo uključeno u stvaranje.

BORIS: Imali smo jasniju viziju kakav zvuk želimo, pa je renomirani studio »Metro« u Ljubljani bio logičan izbor. Pjesme su nametnule topliji, akustičan zvuk, a »Metro« upravo to nudi. Želja nam je bila ostvariti suradnju s nekim glazbenicima i napraviti mali odmak u autorskom smislu, stoga imamo nekoliko pjesama koje izvode drugi pjevači. Ali, albumom jasno dominira naš potpis i prepoznatljiv zvuk Manofona.

Na novom albumu imate cijeli niz suradnji s vrhunskim glazbenicima različitih glazbenih stilova, a spominju se i neki noviteti pa objasnite o čemu se točno radi, koje kolege ste pozvali i zašto baš njih?

VEDRAN: Novitet je da Boris ne pjeva sve pjesme, nego smo napisali neke kompozicije za druge pjevače. To im se svidjelo i odazvali su se. Trenutno je aktualan single »Ti bi to«, koju pjeva Gabi iz Nole. Svojim su glasom još pridonjeli i doajen rock šansonjer Zoran Predin, te Marko Tolja, dečko koji stvarno odlično pjeva. Svatko od njih ima pjesmu blisku svom senzibilitetu i izričaju. Kvartet Veljak je odsvirao sve gudače uživo na albumu, a gudačke aranžmane je radio Olja Dešić. Zatim, obradili smo jednu kazališnu kompoziciju za predstavu »Život je san« Pedra Calderona u dub verziji koju su otpjevale cure iz E.N.I. Autor je Marijan Jelenić iz grupe Nola i to je jedina pjesma na albumu koja nije naša.

BORIS: Uz stare suradnike, Alena Tibljaša na bubnjevima, Henryja Radanovića na basu i kontrabasu, Vladu Simčića Vavu, Nenu Belana, Ivana Pešuta na gitarama, Sandija Bratonju na harmonici te »enica« Ane Jakšić i Jasmine Sokoli kao vokala, pridružila su nam se dva vrhunska jazz instrumentalista – Zvjezdan Ružić na klaviru i Branimir Gazdik na bubnju. Tu je i Nenad Sinkauz, motor alternativnog, ali odličnog benda East Rodeo, pa zatim imamo i dub DJ-a te brass sekciju: Boris Mohorić, Tonči Trinajstić i Marjan Orešković.

Manofon je krenuo kao neobavezno druženje dvojice zaljubljenika u glazbu, a malo pomalo izrasili ste u ozbiljan projekt. Jeste li ste iznenadili?

BORIS: Pa iznenadili smo se kojom lakoćom nastaju pjesme. Mislim da nam je obojici trebao odmak od vlastitih bendova, Quasarra i Fiumensa, kako bi realizirali neke druge ideje koje smo imali kao autori, našli neke nove ekspresije, izašli iz nekih okvira kao glazbenici i izvođači. Zvuk Manofona nastao je već na prvim pjesmama.

VEDRAN: Ugodno sam iznenađen činjenicom da su na drugom albumu svi stari suradnici pristali surađivati, a pridružili su se i novi, što znači da cijene naš rad i da im se to sviđa. Cilj projekta i jest širiti vidike i biti interaktivni stvarajući dobre pjesme koje će ljudi slušati. Autorski imamo energije i dok je tako, radimo najozbiljnije. Uživamo u tome.

Kvalitetno kreativno vrijeme

Nakon »TV uma«, najavili ste da je novi materijal više akustičan, bez struje, minimalistički. Znači li to da »odustajete« od pop-fusiona s elementima jazza i elektronike, ili je novi materijal samo prirodan tijek eksperimentiranja s glazbom?

BORIS: Naravno da se ne ograničavamo unaprijed ,već prepuštamo da pjesme same diktiraju zvuk i pristup. To je ono najbolje pri stvaranju glazbe, da nema pravila i predvidljivosti.

VEDRAN: I dalje je to pop, ali smo smanjili produkcijske »zahvate«. Sve je organski i sve je uživo. Gotovo polovici pjesmama pristupili smo kao bazični akustični trio (bubanj-kontrabas-piano). Time smo dobili intimniju atmosferu i ugodniji zvuk. Negdje to zvuči jazzy, negdje soul, ima i plesnih pjesama, no manje je syntheva i električnih gitara, a naglasak je na analogiji i akustičnim instrumentima. Produkciju supotpisuje Edi Cukerić, producent Darka Rundeka, Goribora, Hladnog piva, dakle čovjek širokih muzičkih nazora. On je dosta zaslužan za činjenicu da su pjesme u konačnici aranžmanski vrlo jednostavne.

Kad će album izaći, jeste li razmišljali o promociji, ima li poziva za svirke? Što kažu izdavači?

VEDRAN: Album bi trebao izaći na jesen, za Menart. Zvat će se jednostavno »2«. Prethodit će mu još jedan ili dva singla, uz aktualni »Ti bi to«. Poziva za svirke ima, no zadnje dvije godine smo obojica dosta zauzeti matičnim bendovima pa ne uspijevamo posložiti termine i ostale glazbenike koji sviraju Manofon tako da rijetko nastupamo, a i izbirljivi smo po tom pitanju. Promocije će sigurno ići kad izađe album, no vidjet ćemo još u kojoj postavi i s koliko glazbenika.

Kako Manofon utječe na vaše druge glazbene »obaveze«? Konkretno, Vedrane, koliko vremena možete izdvojiti za Manofon s obzirom na Nenu Belana i Fiumense? Borise, koliko vam poslovne obaveze i matični bend Quasarr ostavljaju vremena za Manofon?

VEDRAN: Nismo opterećeni rokovima. Za Manofon uvijek odvojimo »kvalitetno kreativno vrijeme«, kad smo opušteni i usredotočeni na projekt. Naši matični bendovi imaju prioritet i to je jedan od razloga zašto smo u realizaciji drugog albuma bili tako »spori«.

BORIS: Uvijek nastojimo tempirati obveze i izdanja tako da se stvari ne miješaju, a uz dobru volju ništa nije problem.