Nakon ubojstava predsjednika Johna Kennedyja i slavnog crnačkog vođe i mirotvorca Martina Luthera Kinga iz »šezdesetih«, atentat na Johna Lennona je najviše uzdrmao svijet. Glazbenik je ustrijeljen ispred svog doma u New Yorku kobnog 8. prosinca 1980. Tada je navodni obožavatelj Mark David Chapman ispalio pet hitaca na njega. Mirno je pucao Lennonu u leđa, nanesao mu je teške, smrtonosne rane od kojih je na koncu glazbenik i preminuo. Poslije tog nedjela Chapman je sjeo na pločnik i s knjigom »Lovac u žitu« čekao dolazak policije. Navodno se ubojica po nečemu poistovjećivao s protagonistom ove knjige koja je nađena i kod atentatora na Johna Kennedyja. Mark Chapman je označen kao Lennonov obožavatelj, a on nikada nije posjedovao niti jednu Lennonovu ploču kao ni bilo koje djelo Beatlesa općenito. Chapman je inače vodio normalan život, a onda je pošao u Beirut. Od 1975. je bio u projektu »World Vision« u Latinskoj Americi. Tu se među ostalim, pod krinkom humanitarnog rada, regrutiralo izbjeglice kako bih postali plaćeni ubojice. Mnoge se nakon toga smatralo takozvanim mandžurijskim kandidatima, osobama koje su sustavnim pranjem mozga postale atentatori koje je moguće kontrolirati. Chapman je priznao odgovornost za zločin i rekao kako je samo htio privući pozornost javnosti. Osuđen je na doživotni zatvor uz nemogućnost pomilovanja dok ne odsluži 20 godina. Zahtjev za puštanje na uvjetnu slobodu odbijen mu je sedam puta, posljednji put u rujnu prošle godine. Novi zahtjev može uputiti za dvije godine. On i dalje boravi u poznatom zatvoru u Attici. 

   Oko takvih atentata često ostane odjek »teorije urote«. Tako je detektiv Arthur O’Connor, koji je na početku radio na slučaju Lennonovog ubojstva iznesao neke dvojbe. 

   – Zaključak da je Chapman ubio Lennona kako bi postao slavan je nelogičan. Atentator uopće nije želio razgovarati s medijima nakon događaja. Vidio sam ga nakon ubojstva i smatram da je moguće da je iskorišten. Intenzivno sam ga promatrao i izgledao je kao da je bio programiran, rekao je taj policajac. Oni koji smatraju da je Lennonov ubojica bio mandžurijski kandidat koji je izvršio atentat po nalogu vrha SAD-a, ističu izjave Chapmana koji je nekoliko puta rekao da je prilikom čina bio bez emocija i ljutnje te da mu je u glavi vladala »mrtva tišina«.

 

  – Ovaj rođendan je preludij životu, u punoj sam aktivnosti i imam toliko programa koje trebam dovršiti da ću biti zauzeta tijekom cijele godine. 

   Yoko Ono će proslaviti rođendan svirkom u Berlinu. The Plastic Ono Band je s Johnom Lennonom snimila tri albuma, a on je s njima nastupao i uživo. U nedjelju 17. veljače u Berlinu bendu Yoko Ono će se pridružiti i njezin sin Sean Lennon. On je s majkom surađivao na albumu »My Head And The Sky» iz 2009. godine. Osim ovoga retrospektiva njenih vizuelnih radova je otvorena u »Schirn Kuntshalle« u Frankfurtu od 15. veljače odakle ide na turneju po Danskoj, Austriji i Španjolskoj tijekom ove i iduće godine. Uz to je ove godine u planu je reizdanje kompletnog kataloga iz perioda od 1968. do 1985. 

  Zahvala McCartneyju

Yoko Ono je u stalnoj ljudskoj borbi za bolju prošlost zadovoljna nakon što ju je u listopadu prošle godine jedan od protagonista one stare priče, Paul McCartney oslobodio optužbe da je ona, utjecajem na Lennona, bila uzročnicom raspada Beatlesa, grupe koja je »promijenila svijet«, sastava koji je najavio »revoluciju šezdesetih«. Opisavši McCartneyja kao hrabrog čovjeka ona je za The Guardian zahvalila ovom »Beatleu« na izjavi da nije njena krivnja što se bend raspao. 

Upoznavanje u galeriji

Paul McCartney je u intervjuu izjavio je da Johnova veza s Yoko nije bio glavni razlog zbog kojeg su se raspali Beatlesi. 

   – Ona svakako nije rasturila bend nego se bend raspao. Kada se pojavila, privlačnost je bila u njenoj avangardnoj strani koju je pokazala Johnu, pokazala mu je novi način postojanja koji mu se činio vrlo privlačnim. John bi u svakom slučaju napustio bend, a ovo je samo bio pravi trenutak za takvo što, kazao je McCartney koji je s Yoko napravio pjesme za film »This is 40« Judda Apatowa.   

   Ova Japanka rodila se 18. veljače 1933. godine. Umjetnica, glazbenica, autorica i aktivistica za mir, to su njezine aktivnosti uz avangardni rad u umjetnosti, glazbi i na filmu. Isto tako je poznata po svom, prije svega filantropskom odnosu prema umjetnosti te borbi protiv AIDS-a. Još kao mala se preselila s obitelji u New York, ali je godinu potom otac morao u Hanoi, a na koncu se obitelj vratila u Japan. Tamo je pohađala eksluzivnu kršćansku školu, a ondašnja bombardiranja Japana buduća Lennonova draga je preživjela u samom Tokiju. Došla su i poratna teška vremenau razorenoj zemlji na koju je bačena i prva atomska bomba u povijesti. Po završetku škole 1951. godine s obitelji je opet u New Yorku gdje je uronila u umjetničke vode. Bio je to preludij legendarnoj ljubavi pošto je kasnije u jednoj galeriji dok je pripremala izložbu upoznala tada već oženjenog Johna Lennona. Frcnula je fatalna iskra, John i Yoko su se našli na istim valnim dužinama, a njegove posljedne godine boravka u bendu su i kamerama obilježavale sudjelovanje para u brojnim prosvjedima protiv rata u Vijetnamu. Vjenčanje se dogodilo 20. ožujka 1969. godine, medeni mjesec je bio u Amsterdamu. 

   Nakon što je John Lennon ubijen, Yoko Ono je ostala u umjetničkim vodama, pogotovo u glazbi. Napisala je puno pjesama želeći nastaviti kuda joj pokazuju glazbeni putokazi slijedeći ljubav i toleranciju. 

  Nesuđeni slikar

Bunt protiv kapitalizma

»Imagine« je upamćen i kao komercijalni uspjeh, bio je na vrhu top-lista s obje strane oceana, u Engleskoj i u Americi. Pjesme kao »Mother«, »Working Class Hero«, »Isolation«, »Love« redom su uobičajeni dijelovi raznih »best of« izbora djela iz Lennonove solo karijere. Lennon je na koncu potom malo utihnuo, te je u godinama koje su uslijedila njegov rad opadao u kvaliteti. Idući album iz 1972. godine – »Some Time In New York City«, nije na razini ovog itekako savjesnog i svjesnog čovjeka. Inače ova nešto mlađa muzička inačica Woody Allena je glazbom i stihom iznosila svoje razočaranje zapadnjačkom kulturom i svoj bunt prema licemjerju surovog kapitalizma i militarizma. Pritom se znao očešati i o televiziju, kapitalističko društvo, drogu, čak i o majku i oca, te Paula McCartneya.

Životni drug Yoko Ono je bio velikan glazbe, pojam rock scene koji međutim nije zaboravio borbu za ljudska prava, mir, slobodu i ljubav. Taj promotor ondašnje hippy kulture je osoba upamćena kao orijentir i vođa tadašnjih generacija. Njegov je posljednji televizijski intervju zabilježen 25. travnja 1975. godine u emisiji »The Tomorrow Show with Tom Snyder«. Snimka je objavljena i na DVD-u s nazivom »The Tomorrow Show«. Lennonu se nije mililo američko političko vodstvo. Bio je veliki kritičar Vijetnamskog rata i predsjednika Nixona, FBI ga je počeo pratiti oko 1971. godine. Njegove su pjesme postale himne protiv američke administracije i rata, a planirao je održati i nekoliko koncerata protiv samog predsjednika Richarda Nixona. Ovakav odnos s administracijom u Washingtonu prijetio je njegovom braku sa Yoko Ono, a »Bijela kuća« ga je i pokušala izbaciti iz zemlje. Slučaj se četiri godine vukao po sudovima, a iza ugla je vrebalo nasilje i smrt.