Vrijednost i nakon 40 godina

Vidio sam budućnost rocka

Marinko Krmpotić

Najbitnija glazbena vijest te 1974. godine bila je ona o povratku Boba Dylana. Jedan od najvažnijih koncerata te godine bio je onaj 26-godišnjeg Brucea Springsteena u Harvard Square Theatru



Puna četiri desetljeća od sadašnjosti udaljena 1974. godina bila je jedna pomalo »luda« godina s puno dobre glazbe od koje je znatan dio bio vezan uz postavljanje temelja za velike uspjehe u godinama što su dolazile. Najbitnija glazbena vijest te 1974. godine bila je ona o povratku Boba Dylana koji se nakon punih osam godina šutnje i mirovanja uzrokovanog što prometnom nezgodom na motociklu, što željom da se odmori od pritiska javnosti, početkom te godine vratio održavši s grupom The Band odličnu 39-dnevnu koncertnu turneju po SAD-u koja će donijeti dvostruki live album »Before the Flood« te potom i odlazak u studio gdje počinje snimati legendarni »Blood on the Tracks«. Uz Dylanov povratak jako je te godine odjeknula i vijest o jednom odlasku. Naime, 12. prosinca, u trenutku dok su počeli raditi na svom novom albumu »Black and Blue«, Rolling Stonese napustio je nakon šestogodišnje suradnje gitarist Mick Taylor, a zamjena je uskoro pronađena u bivšem Faces gitaristu Ronu Woodu koji je od tada pa do danas član stalne Stones postave. 


 The Boss


Godinu 1974. pamtimo i po posljednjem pojavljivanju Johna Lennona na pozornici. Istina, kad se 28. studenog u društvu s Eltonom Johnom pojavio na pozornici Madison Square Gardena u New Yorku i otpjevao tri pjesme, nitko nije ni slutio da je to njegov posljednji javni nastup. Nažalost, šest godina kasnije poginuo je od ruke suludog ubojice.  


 1. David Bowie – Diamond Dogs 


  2. Queen – Sheer Heart Attack 




  3. Bad Company – Bad Co 


  4. Graham Parsons – Grevious Angel 


  5. Joni Mitchell – Court and Spark 


  6. Rod Stewart – Smiler 


  7. Sparks – Kimono My House 


  8. Eric Clapton – 461 Ocean Boulevard 


  9. Linda Ronstadt – Heart Like A Wheel 


  10. Bay City Rollers – Rollin’ 



  Još je jedan događaj te godine tek kasnije dobio na iznimnom značaju. Riječ je o koncertu Brucea Springsteena u Harvard Square Theatru. Na samom početku svoje karijere Springsteen je tada, između ostalih, izveo i svoju novu pjesmu »Born To Run«, a u publici nazočan vrlo ugledni kritičar John Landau u prikazu tog koncerta napisao je jednu od najhrabrijih i, pokazalo se, najproročanskijih rečenica rock kritike: »Vidio sam budućnost rock and rolla, a zove se Bruce Springsteen«. Iako je u tom trenutku bilo jako riskantno napisati tako pohvalnu rečenicu za 26-godišnjeg mladića za kojeg još nije znala ni većina Amerikanaca, budućnost je pokazala kako je Landau bio sto posto u pravu pa se stoga te njegove riječi smatraju jednom od najboljih procjena u povijesti rock glazbe. 


  No, nije Springsteen bio jedini koji te godine počinje u većoj mjeri skretati na sebe pažnju. Te godine prve svoje ulaske na svjetske top ljestvice bilježi grupa Queen, najprije singlom »Seven Seas of Rhy«, a potom i mega hitom »Killer Queen« sa sjajnog albuma »Shere Heart Attack« koji ide do 2. mjesta britanske i osmog američke ljestvice najboljih albuma.  

Blistave karijere


Pažnje vrijednu karijeru debitantskim albumom »Bad Co« počinje i britanska super grupa Bad Company. Isto to u SAD-u čini grupa Kiss, a te godine prve nastupe ima i grupa Van Hallen. Još veći uspjeh i početak blistave karijere u pop glazbi ostvaruje švedski sastav ABBA koji 6. travnja pobjeđuje na Euroviziji pjesmom »Waterloo«, a samo mjesec dana kasnije osvojit će i vrh britanske top ljestvice što će im u karijeri uspjeti ukupno devet puta, a čak 17 njihovih singlova ući će u britanski Top 5. Naravno, prodat će na milijune singl ploča i albuma te postati prva grupa s neengleskog govornog područja (iako su, što je znakovito, pjevali isključivo na engleskom) koja je uspjela ostvariti svjetsku karijeru. Zanimljivo je svakako te godine vjerojatno nitko nije ni slutio da će švedski kvartet sastavljen od dva rastavljena bračna para dogurati tako daleko. Ako se već govorilo o velikim nadama, onda je to bila škotska teen grupa Bay City Rollers kojoj se, zbog histerije curica koje su pratile njihove nastupe, predviđala slava »a la Beatles« pa je u drugom dijelu te godine britanski tisak složio pojam »Rollermania« koji se koristio za ludilo koje je vladalo oko pjesama i koncerata tog peteročlanog sastava iz Edingurgha, nedojbeno prvog boy banda u povijesti rock i pop glazbe. 


  Ta 1974. je i godina stvaranja zametaka punk i new wave scene. Tako Patty Smith snima svoju punk verziju Jimy Hendrix pjesme »Hey, Joe«, u New Yorku u čuvenom CBGB klubu održavaju se prvi koncerti tada nepoznatih grupa kao što su Television, Stilettos (kasnije Blondie) i Ramones, a na londonskoj rock sceni bilježimo nastup mlade grupe 101’s iz koje će uskoro nastati grupa Clash. Suprotno njihovim britkim, eksplozivnim i pjevnim trominutnim pjesmama punim energije, na top listama u samom vrhu te godine nalazimo na predstavnike simfo rocka, posebne vrste rock glazbe koja spaja rock i klasiku te teži kroz složenije forme i kompozicije dugog trajanja stvoriti nove oblike rock izraza.  


1. Lynard Skynard – Sweet Home Alabama 


  2. David Bowie – Rebel, Rebel 


  3. Bad Company – Can’t Get Enough 


  4. ABBA – Waterloo 


  5. Queen – Killer Queen 


  6. Eric Clapton – I Shot the Sherrif 


  7. Golden Earing – Radar Love 


  8. Terry Jacks – Seasons in the Sun 


  9. Hollies – The Air That I Breathe 


  10. Hot Chocolate – Emma



  Tako u siječnju prvo mjesto najprodavanijih albuma u Engleskoj te šesto u SAD-u drži britanski simfo rock sastav Yes s albumom »Tales From Topografic Ocean«, a u svibnju njihov klavijaturist Rick Wakeman svojim drugim solo albumom »Journey To the Centre of the Heart« osvaja prvo mjesto britanske i treće američke liste najprodavanijih albuma. Na istom tom valu, iako objavljen prije 16 mjeseci, do broja 1 i svjetske slave dolazi i album »Tubullar Bells« Mike Oldfielda. 


 Strijele i eksplozije


Od događaja za koje bi bolje bilo da se nisu zbili svakako je u prvom redu smrt mladog nadarenog britanskog folk glazbenika Nicka Drakea koji umire 25. studenog 1974. godine u 26. godini nakon što je, namjerno ili slučajno nikad se nije saznalo, uzeo preveliku količinu antidepresiva. Iako je iza sebe imao već tri objavljena albuma, većini slušatelja bio je nepoznat, a tek s vremenom otkrilo se svo bogatstvo i ljepota njegova djela pa je danas mnogima jedna od najdražih kantautora. Od ostalih smrti u i oko rock svijeta valja svakako spomenuti Cass Eliot, pjevačicu grupe Mamas and Papas. Te je godine umro i Artur Big Boy Crudup, autor legendarne prvog Presley hita »That’s All Right Mama«, umrla je od predoziranja 25. travnja i Pam Morrison, udovica Jima Morrisona, a 26. svibnja dogodila se i smrt jedne tinejdžerke na koncertu teen zvijezde Davida Cassidyija. Naravno, bilo je i smiješnih trenutaka od kojih treba izdvojiti »eksploziju« klavira Keitha Emersona iz grupe Emerson, Lake & Palmer. Do nezgode je došlo u trenutku kad je, prije no što je trebao, eksplodirao uređaj koji je služio podizanju klavira s pozornice, a posljedice su bile tek lakše ozljede ruku Emersona. Istaknimo i bizarnost koja je opravdano naljutila ljubitelje životinja, a vezana je uz američkog rockera Teda Nugenta koji je sudjelovao i pobjedio na američkom natjecanju u gađanju vjeverica – strijelama! 


  Još bi se puno toga dalo redati, ali i ovo je sasvim solidan podsjetnik na glazbu nastalu 1974. godine, glazbu koja je bila u vrhovima svjetskih top lista pred punih 40 godina i čiju vrijednost nisu narušila desetljeća što su dolazila nakon godine njihova stvaranja.